Jichak Rabin
| Yitzshak Rabin יִצְחָק רַבִּין | |
|---|---|
 | |
Premijer Izraela | |
| Mandat 3. lipnja 1974. – 22. travnja 1977. | |
| Predsjednik | Ephraim Katzir |
| Prethodnik | Golda Meir |
| Nasljednik | Menachem Begin |
| Mandat 13. srpnja 1992. – 4. studenog 1995. | |
| Predsjednik | Chaim Herzog Ezer Weizman |
| Prethodnik | Yitzhak Shamir |
| Nasljednik | Shimon Peres |
| Rođenje | 1. ožujka 1922. Jeruzalem, Izrael(tada  Britanska Palestina) |
| Smrt | 4. studenog 1995. Tel Aviv, Izrael |
| Politička stranka | HaMa'arakh Laburistička stranka |
| Supružnik | Leah Rabin |
| Zanimanje | vojni časnik |
| Vjera | ateist |
Potpis | |
 | |
Yitzhak Rabin (čitaj: Jicak Rabin, 1922. - 1995.), izraelski vojnik i političar, rođen je u Jeruzalemu, gdje je završio poljoprivrednu školu. Rabin se borio u židovskom Palmachu protiv britanskih vlasti te je sudjelovao u oružanim akcijama protiv vichyjevske Francuske u Siriji i Libanonu. Tijekom Prvog izraelsko-arapskog rata 1948. vodio je obranu Jeruzalema, a u završnoj fazi rata vodio je operacije protiv Egipćana u pustinji Negev. Rabin je brzo napredovao u redovima izraelske vojske te je 1964. postao načelnik glavnog stožera. Njegove zamisli o brzoj mobilizaciji pričuve i uništenju neprijateljskog zrakoplovstva na zemlji pokazale su se odlučujućima u ratu 1967.(više na Bliskoistočni sukob). Godinu dana nakon rata okončao je vojnu karijeru i preuzeo mjesto veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1973. ušao je u politiku te nakon ostavke Golde Meir 1974. postao peti izraelski premijer i prvi rođen na izraelskom tlu. U travnju 1977., nakon serije skandala, prisiljen je predati vodstvo stranke Shimonu Peresu. Od 1984. do 1990. Rabin je bio ministar obrane te je djelomično odgovoran za politiku čvrste ruke prema Palestincima u početku Intifade. Godine 1992. vratio se na čelo Laburista i nakon izbora postao premijer. Nakon tajnih pregovora, 1993. potpisao je sporazum s dugogodišnjim neprijateljem Yasserom Arafatom, a 1994. zajedno s izraelskim ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom i Yasserom Arafatom podijelio je Nobelovu nagradu za mir. Na mirovnom skupu 1995. ubio ga izraelski ekstremist a njegova će smrt biti nenadoknadiv gubitak bliskoistočnom mirovnom procesu.
Jichak Rabin na Wikimedijinoj ostavi
- p
- r
- u
Dobitnici Nobelove nagrade za mir
1901. Henry Dunant i Frédéric Passy • 1902. Élie Ducommun i Charles Albert Gobat • 1903. Randal Cremer • 1904. Institut de Droit International • 1905. Bertha von Suttner • 1906. Theodore Roosevelt • 1907. Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault • 1908. Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer • 1909. Auguste Marie François Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant • 1910. IPB • 1911. Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried • 1912. Elihu Root • 1913. Henri La Fontaine • 1917. Crveni križ • 1919. Woodrow Wilson • 1920. Léon Bourgeois • 1921. Hjalmar Branting i Christian Lous Lange • 1922. Fridtjof Nansen • 1925. Austen Chamberlain i Charles G. Dawes
1926. Aristide Briand i Gustav Stresemann • 1927. Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde • 1929. Frank B. Kellogg • 1930. Nathan Söderblom • 1931. Jane Addams i Nicholas Murray Butler • 1933. Norman Angell • 1934. Arthur Henderson • 1935. Carl von Ossietzky • 1936. Carlos Saavedra Lamas • 1937. Robert Cecil • 1938. NIOR • 1944. Crveni križ • 1945. Cordell Hull • 1946. Emily Greene Balch i John Mott • 1947. Kvekeri i AFSC • 1949. John Boyd Orr • 1950. Ralph Bunche
1951. Léon Jouhaux • 1952. Albert Schweitzer • 1953. George Marshall • 1954. UNHCR • 1957. Lester B. Pearson • 1958. Dominique Pire • 1959. Philip Noel-Baker • 1960. Albert Lutuli • 1961. Dag Hammarskjöld • 1962. Linus Pauling • 1963. Crveni križ • 1964. Martin Luther King • 1965. UNICEF • 1968. René Cassin • 1969. ILO • 1970. Norman Borlaug • 1971. Willy Brandt • 1973. Henry Kissinger i Lê Đức Thọ • 1974. Seán MacBride i Eisaku Satō • 1975. Andrej Saharov
1976. Betty Williams i Mairead Maguire • 1977. Amnesty International • 1978. Anwar Sadat i Menachem Begin • 1979. Majka Tereza • 1980. Adolfo Pérez Esquivel • 1981. UNHCR • 1982. Alva Myrdal i Alfonso García Robles • 1983. Lech Wałęsa • 1984. Desmond Tutu • 1985. IPPNW • 1986. Elie Wiesel • 1987. Óscar Arias • 1988. Mirovne snage UN-a • 1989. Dalaj Lama • 1990. Mihail Gorbačov • 1991. Aung San Suu Kyi • 1992. Rigoberta Menchú • 1993. Nelson Mandela i F. W. de Klerk • 1994. Jaser Arafat, Šimon Peres i Jichak Rabin • 1995. Udruga Pugwash i Rotblat • 1996. Carlos Filipe Ximenes Belo i José Ramos-Horta • 1997. ICBL i Jody Williams • 1998. John Hume i David Trimble • 1999. Médecins Sans Frontières • 2000. Kim Dae-jung
2001. Ujedinjene nacije i Kofi Annan • 2002. Jimmy Carter • 2003. Širin Ebadi • 2004. Wangari Maathai • 2005. IAEA i Mohamed ElBaradei • 2006. Muhammad Yunus i Grameen banka • 2007. Al Gore i IPCC • 2008. Martti Ahtisaari • 2009. Barack Obama • 2010. Liu Xiaobo • 2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tawakel Karman • 2012. Europska unija • 2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja • 2014. Kailaš Satjarti i Malala Jusafzai • 2015. Tuniski nacionalni kvartet • 2016. Juan Manuel Santos • 2017. ICAN • 2018. Denis Mukwege i Nadia Murad • 2019. Abiy Ahmed Ali • 2020. Svjetski program za hranu • 2021. Maria Ressa i Dmitrij Muratov • 2022. Ales Bjaljacki, Memorial i Centar za građanske slobode • 2023. Narges Mohamadi
