Konstantin Černjenko

Konstantin Černjenko
Константи́н Усти́нович Черне́нко
Konstantin Černjenko

Mandat
13. veljače 1984. – 10. ožujka 1985.
Prethodnik Jurij Andropov
Nasljednik Mihail Gorbačov

Generalni sekretar KP SSSR-a
Mandat
13. veljače 1984. – 10. ožujka 1985.
Prethodnik  Jurij Andropov
Nasljednik Mihail Gorbačov

Rođenje 24. rujna 1911.
Rusija Boljšaja Tes, Rusija
(tada  Ruska Imperija)
Smrt 10. ožujka 1985.
Rusija Moskva, Rusija
(tada  Sovjetski Savez)
Politička stranka Komunistička partija
Supružnik 1. nepoznato ime
2. Ana Dmitrjevna Ljubimova

Konstantin Černjenko (rus. Константи́н Усти́нович Черне́нко, 24. rujna 1911. - 10. ožujka 1985.) je bio ruski političar, vođa SSSR-a i glavni tajnik KP SSSR od 13. veljače 1984. do 10. ožujka 1985., to jest do smrti 13 mjeseci nakon izbora. Černjenko je od 11. travnja 1984. pa do smrti bio i Predsjednik Presedana Vrhovnog Sovjeta.

Put do moći

Konstantin Ustinovič Černjenko rođen je 24. rujna 1911. u mjestu Boljšaja Tes. Godine 1926. pridružio se Komsomolu, a 1931. i KP-u. Nakon kratkog ograničavanja u frontalnoj gardi, na Sino-Sovjetskoj granici, Černjenko je postao karijerski političar. Nakon rada u regijama i u moldavskoj SSR, pozvan je u Moskvu 1960., gdje je pod zaštitom Leonida Brenjeva unaprijeđen i time je postao kandidat za Centralni komitet 1966., sve do 1971. kada je postao punopravni član. U Politbiro se kao kandidat učlanio u listopadu 1977., a punopravni član je postao u studenom 1978.

Borba moći i izbor za Glavnog tajnika

Godine 1965., Černjenko je postao Direktor osoblja u partijskom Glavnom odjelu. Nastavio je raditi kao službenik, no sada je držao jako moćnu poziciju. Imao je znanje o svim osobama iz partije, a nadgledao je prislušne i nadgledne aparate u uredima, iako je njegov glavni posao bilo potpisivanje na tisuće dokumenata dnevno. Taj je posao radio 20 godina. Čak i kad je postao Glavni tajnik, nastavio je potpisivati papire, no zahvaljujući sovjetskoj birokraciji, njegov potpis nije bio ništa važniji nego kad je bio samo službenik. Eventualno, kada se razbolio, nije bio u stanju da potpisuje dokumente te je umjesto originalnog potpisa korišten faksimil. To je još više umanjilo vrijednost njegova potpisa.

Nakon Brežnjevljeve smrti 1982., Černjenko je izgubio borbu moći zbog anti-Brežnjevskih sila, koje su uključivale i KGB i Crvenu Armiju, i umjesto njega, Jurij Andropov je kandidiran za Glavnog tajnika. Kada je Andropov umro u veljači 1984., Černjenko je, unatoč zabrinutosti zbog njegovog zdravlja, izabran da ga zamijeni.

Černjenko na poziciji

Černjenko je predstavljao politiku kasne Brežnjevske ere. Usprkos tome, podržavao je veču ulogu radničkih saveza, reforme u školstvu i uklanjanje birokracije. U vanjskoj politici uspio je dogovoriti trgovački pakt sa NR Kinom. Unatoč pozivima za obnovljani detant, Černjenko je učinio malo da smanji hladnoratovske tenzije sa SAD-om. Na primjer, 1984., SSSR je zaustavio posjet DDR-ovog vođe Ericha Honeckera Zapadnoj Njemačkoj. No u kasnu jesen 1984., SSSR i SAD su se dogovirli o nastavku razgovora o naoružanju u 1985.

Černjenkovo slabo zdravlje onemogućilo mu je da vlada efikasno. Njegova česta izbijanja iz ureda, nisu ostavile sumnju da je njegovo postavljanje bio samo kratkotrajna mjera u već dužoj borbi između konzervativaca i reformatora.

Poslijednji mjeseci i smrt

Što se smatra univerzalnim, čak i od strane njegovih protivnika, kao okrutan čin protiv Černjenka, kada je član Politbiro-a Viktor Grišin odvukao krajnje bolesnog Černjenka iz njegovog bolničkog kreveta do kutijce za glasovanje na izborima 1985.

Zbog činjenice da je Černjenko proveo vrlo kratko vrijeme na poziciji, postoji jako malo njegovih slika, a od svih tih uslikanih, većina ih je crno-bijela.

Konstantin Černjenko je pokopan u Kremljskoj nekropoli.

Daljnje informacije

Černjenko je tijekom svog života radio razne poslove na raznim mjestima:
Granična garda, Partijski tajnik za jedinicu Granične garde, Agitpropov direktor u Krasnojarsku i drugim regijama, Partijski funkcionar, član i tajnik Centralnog komiteta, Član presedana Vrhovnog sovjeta, Šef presidija Vrhovnog sovjeta, Glavni tajnik KP SSSR i vođa SSSR-a.

Imao je sina sa svojom prvom suprugom (od koje se razveo), koja je postala propagandistkinja u Tomsku. Njegova druga supruga, Anna Dmitrevna Ljubimova, rodila mu je dvije kćeri, Jelenu (koja je radila na Institutu za Partijsku povijest) i Veru (koja je radila u sovjetskom veleposlanstvu u Washingtonu) i sina Vladimira koji je radio kao urednik u Goskinu.

Prethodnik: Vođa Sovjetskog Saveza 1984 - 1985 Nasljednik:
Jurij Andropov Mihail Gorbačov
Prethodnik: Predsjednik Sovjetskog Saveza 1984 - 1985 Nasljednik:
Vasilij Kuznecov Vasilij Kuznecov
Konstantin Černjenko na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Vođe Sovjetskog Saveza
Zastava SSSR
Zastava SSSR
Grb SSSR
Grb SSSR
  • p
  • r
  • u
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici: NATO   Varšavski pakt   Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill  Ujedinjeno Kraljevstvo Clement Attlee  Ujedinjeno Kraljevstvo Anthony Eden  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Macmillan  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Wilson  Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher  Francuska Charles de Gaulle  Francuska Georges Pompidou  Francuska François Mitterrand  Francuska Robert Schuman  Francuska Jean Monnet  Njemačka Konrad Adenauer  Njemačka Willy Brandt  Njemačka Helmut Kohl  Italija Alcide De Gasperi  Italija Aldo Moro  Italija Giovanni Leone  Italija Giulio Andreotti  Italija Sandro Pertini  Irska Éamon de Valera  Irska Seán MacBride  Francisco Franco  Portugal António de Oliveira Salazar  Švedska Dag Hammarskjöld  Švedska Olof Palme  Norveška Trygve Lie  Belgija Paul-Henri Spaak  Austrija Kurt Waldheim  Vatikan Ivan XXIII.  Vatikan Pavao VI.  Vatikan Ivan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Broz Tito  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladimir Bakarić  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Edvard Kardelj  Istočna Njemačka Walter Ulbricht  Istočna Njemačka Erich Honecker  Todor Živkov  Imre Nagy  János Kádár  Mátyás Rákosi  Miklós Németh  Nicolae Ceauşescu  Čehoslovačka Aleksandar Dubček  Čehoslovačka Gustáv Husák  Čehoslovačka Václav Havel  Enver Hoxha  Lech Wałęsa  Bolesław Bierut  Władysław Gomułka  Wojciech Jaruzelski

Azija
Afrika
Amerike

Kanada Lester B. Pearson  Kanada Pierre Trudeau  Kuba Fulgencio Batista  Kuba Fidel Castro  Kuba Che Guevara  Haiti François Duvalier  Haiti Jean-Claude Duvalier  Dominikanska Republika Rafael Trujillo  Trinidad i Tobago Ellis Clarke  Grenada Eric Gairy  Grenada Maurice Bishop  Kostarika José Figueres Ferrer  Kostarika Óscar Arias  Nikaragva Anastasio Somoza García  Nikaragva Anastasio Somoza Debayle  Nikaragva Daniel Ortega  Honduras Oswaldo López Arellano  Panama Omar Torrijos  Panama Manuel Noriega  Gvatemala Jacobo Arbenz Guzmán

Čile Salvador Allende  Čile Augusto Pinochet  Argentina Juan Perón  Argentina Arturo Illia  Argentina Isabel Perón  Argentina Jorge Rafael Videla  Brazil Getúlio Vargas  Brazil Juscelino Kubitschek  Brazil João Goulart  Brazil Humberto Castelo Branco  Brazil Ernesto Geisel  Venezuela Rómulo Betancourt  Bolivija Hernán Siles Zuazo  Bolivija Víctor Paz Estenssoro  Bolivija Alfredo Ovando Candía  Ekvador José María Velasco Ibarra  Ekvador Guillermo Rodríguez  Gvajana Arthur Chung  Kolumbija Gustavo Rojas Pinilla  Kolumbija Gabriel París Gordillo  Kolumbija Alfonso López Michelsen  Peru Manuel Prado y Ugarteche  Peru Fernando Belaúnde Terry  Peru Juan Velasco Alvarado  Peru Javier Pérez de Cuéllar  Paragvaj Alfredo Stroessner  Surinam Dési Bouterse  Urugvaj Jorge Pacheco Areco  Urugvaj Juan María Bordaberry  Urugvaj Julio María Sanguinetti