Ferdinand Marcos

Ferdinand Markos
Ferdinand Marcos

Biografija
Datum rođenja 11. septembar 1917.
Mesto rođenja Sarat (Filipini)
Datum smrti 28. septembar 1989.
Mesto smrti Honolulu, Havaji (SAD)
Supružnik Imelda Markos
Profesija političar
Mandat(i)
10. predsednik Filipina
30. decembar 1965 — 25. februar 1986.
Prethodnik Diosdado Makapagal
Naslednik Korazon Akino
3. premijer Filipina
12. jun 1978 — 30. jun 1981.
Prethodnik funkcija ustanovljena (pre ju je držao Horge Vargas)
Naslednik Sesar Virata
uredi Pogledajte dokumentaciju šablona

Ferdinand Emanuel Edralin Markos[1] (šp. Ferdinand Emmanuel Edralín Marcos; Sarat, Luzon, 11. septembar 1917Honolulu, Havaji, 28. septembar 1989) bio je filipinski političar, dugogodišnji predsednik države i diktator od 1965. do 1986. godine.

Biografija

Rođen je 1917. godine na filipinskom ostrvu Luzon. Po zanimanju je bio pravnik. Nakon što su SAD predale nezavisnost Filipinima 1946. godine, Markos se uključio u politiku. Bio je poslanik u filipinskom kongresu od 1949. do 1959. godine.

Predsednik

Za predsednika Filipina bio je izabran 1965. i na toj funkciji je ostao više od 20 godina. Tokom vladavine, njegova vlast je bila sve više korumpirana i represivna. Politički protivnici su proganjani. Među ostalima, ubijen je vođa opozicije Beninjo Akino kada se 1983. vratio iz egzila[2]. Na taj je način uklonjen najozbiljniji kandidat koji je mogao da ga pobedi na izborima 1984. godine. Markosov režim su podržavale Sjedinjene Američke Države.

Markos je, sve vreme dok je vladao kao predsednik, imao jake veze sa SAD-om, a bio je dobar prijatelj s Ričardom Niksonom, Lindonom Džonsonom i Ronaldom Reganom. Odnosi između dve države nakratko su zahladili tokom mandata Džimija Kartera, koji je posebno upozoravao na kršenje ljudskih prava. U Vijetnamski rat poslao je filipinske vojnike koji su se borili na američkoj strani[3].

Ferdinand i njegova supruga Imelda Markos tretirali su državnu ekonomiju kao da je to bila njihova ušteđevina. Imelda je putovala po svetu, naprimer u Njujork gde je trošila ogromne količine filipinskog novca na umetnička dela. Njen interes za odeću bio je naširoko poznat, pogotovo njena ljubav prema cipelama[4].

Pad s vlasti

Dana 25. februara 1986. godine, bračni par Markos bio je prisiljen da pobegne iz zemlje zbog narodnog pokreta koji se podigao zahtevajući demokratiju[5]. Nastanili su se na Havajima, gde je Markos umro 1989. godine.

Izvori

  1. National Security Archive (U.S.); Philippines. President (1965-1986 : Marcos) (1990). The Philippines: U.S. policy during the Marcos years, 1965-1986. Chadwyck-Healey. str. 37. 
  2. Thompson, Mark R. (1995). The anti-Marcos struggle: personalistic rule and democratic transition in the Philippines. Yale University Press. str. 114–115. ISBN 978-0-300-06243-4. 
  3. Lieutenant General Larsen, Stanley Robert (1985) "Chapter III: The Philippines" Arhivirano 2016-08-02 na Wayback Machine-u in Allied Participation in Vietnam, U.S. Department of the Army
  4. „Ferdinand E. Marcos”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2. 3. 2013. 
  5. Tate, C. Neal (1999). „Judicial Defense of Human Rights during the Marcos Dictatorship in the Philippines: The Careers of Claudio Teehankee and Cecelia Muñoz Palma”. u: Gibney, Mark & Frankowski, Stanislaw. Judicial protection of human rights: myth or reality?. Greenwood Publishing. str. 123-. ISBN 978-0-275-96011-7. 

Literatura

  • National Security Archive (U.S.); Philippines. President (1965-1986 : Marcos) (1990). The Philippines: U.S. policy during the Marcos years, 1965-1986. Chadwyck-Healey. str. 37. 
  • Thompson, Mark R. (1995). The anti-Marcos struggle: personalistic rule and democratic transition in the Philippines. Yale University Press. str. 114–115. ISBN 978-0-300-06243-4. 
  • Tate, C. Neal (1999). „Judicial Defense of Human Rights during the Marcos Dictatorship in the Philippines: The Careers of Claudio Teehankee and Cecelia Muñoz Palma”. u: Gibney, Mark & Frankowski, Stanislaw. Judicial protection of human rights: myth or reality?. Greenwood Publishing. str. 123-. ISBN 978-0-275-96011-7. 

Spoljašnje veze

Ferdinand Marcos na Wikimedijinoj ostavi
  • Philippine government website on the country's presidents
  • The Philippine Presidency Project Arhivirano 2013-11-10 na Wayback Machine-u
  • Marcos Presidential Center
  • p
  • r
  • u
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici: NATO   Varšavski pakt   Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill  Ujedinjeno Kraljevstvo Clement Attlee  Ujedinjeno Kraljevstvo Anthony Eden  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Macmillan  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Wilson  Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher  Francuska Charles de Gaulle  Francuska Georges Pompidou  Francuska François Mitterrand  Francuska Robert Schuman  Francuska Jean Monnet  Njemačka Konrad Adenauer  Njemačka Willy Brandt  Njemačka Helmut Kohl  Italija Alcide De Gasperi  Italija Aldo Moro  Italija Giovanni Leone  Italija Giulio Andreotti  Italija Sandro Pertini  Irska Éamon de Valera  Irska Seán MacBride  Francisco Franco  Portugal António de Oliveira Salazar  Švedska Dag Hammarskjöld  Švedska Olof Palme  Norveška Trygve Lie  Belgija Paul-Henri Spaak  Austrija Kurt Waldheim  Vatikan Ivan XXIII.  Vatikan Pavao VI.  Vatikan Ivan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Broz Tito  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladimir Bakarić  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Edvard Kardelj  Istočna Njemačka Walter Ulbricht  Istočna Njemačka Erich Honecker  Todor Živkov  Imre Nagy  János Kádár  Mátyás Rákosi  Miklós Németh  Nicolae Ceauşescu  Čehoslovačka Aleksandar Dubček  Čehoslovačka Gustáv Husák  Čehoslovačka Václav Havel  Enver Hoxha  Lech Wałęsa  Bolesław Bierut  Władysław Gomułka  Wojciech Jaruzelski

AzijaAfrikaAmerike

Kanada Lester B. Pearson  Kanada Pierre Trudeau  Kuba Fulgencio Batista  Kuba Fidel Castro  Kuba Che Guevara  Haiti François Duvalier  Haiti Jean-Claude Duvalier  Dominikanska Republika Rafael Trujillo  Trinidad i Tobago Ellis Clarke  Grenada Eric Gairy  Grenada Maurice Bishop  Kostarika José Figueres Ferrer  Kostarika Óscar Arias  Nikaragva Anastasio Somoza García  Nikaragva Anastasio Somoza Debayle  Nikaragva Daniel Ortega  Honduras Oswaldo López Arellano  Panama Omar Torrijos  Panama Manuel Noriega  Gvatemala Jacobo Arbenz Guzmán

Čile Salvador Allende  Čile Augusto Pinochet  Argentina Juan Perón  Argentina Arturo Illia  Argentina Isabel Perón  Argentina Jorge Rafael Videla  Brazil Getúlio Vargas  Brazil Juscelino Kubitschek  Brazil João Goulart  Brazil Humberto Castelo Branco  Brazil Ernesto Geisel  Venezuela Rómulo Betancourt  Bolivija Hernán Siles Zuazo  Bolivija Víctor Paz Estenssoro  Bolivija Alfredo Ovando Candía  Ekvador José María Velasco Ibarra  Ekvador Guillermo Rodríguez  Gvajana Arthur Chung  Kolumbija Gustavo Rojas Pinilla  Kolumbija Gabriel París Gordillo  Kolumbija Alfonso López Michelsen  Peru Manuel Prado y Ugarteche  Peru Fernando Belaúnde Terry  Peru Juan Velasco Alvarado  Peru Javier Pérez de Cuéllar  Paragvaj Alfredo Stroessner  Surinam Dési Bouterse  Urugvaj Jorge Pacheco Areco  Urugvaj Juan María Bordaberry  Urugvaj Julio María Sanguinetti