Sandro Pertini
Sandro Pertini | |
| |
Mandat(i) | |
---|---|
7. predsednik Italije | |
9. jul 1978 - 29. jun 1985. | |
Prethodnik | Đovani Leone |
Naslednik | Frančesko Kosiga |
Biografija | |
Veroispovest | nijedna (ateizam) |
Politička partija | Italijanska socijalistička partija |
uredi |
Alesandro (Sandro) Pertini (ital. Alessandro Pertini; Stela, 25. septembar 1896 — Rim, 24. februar 1990) bio je italijanski socijalistički političar i novinar, te 7. predsednik Italije od 1978. do 1985. godine.
Biografija
Rođen je u mestu Stela, provincija Savona, kao sin zemljoposednika. Školovao se u salezijanskom koledžu u Varaceu i liceju u Savoni. Tamo se upoznao s idejama socijalizma. Nakon toga je završio pravo na univerzitetu u Đenovi.
Bio je protiv učešća Italije u Prvom svetskom ratu, ali je služio u vojsci kao poručnik i dobio nekoliko odlikovanja. Godine 1918. postao je član Ujedinjene socijalističke partije i nastanio se u Firenci, gde je diplomirao na političkim naukama. Tada su ga fašisti nekoliko puta pretukli, ali nije izgubio veru u svoja uverenja.
Otpor fašizmu
Nakon što su fašisti ubili socijalističkog vođu Đakoma Mateotija, Pertini je još više bio uveren u ispravnost ideja socijalizma, te je nastavio borbu protiv fašističke diktature. Bio je privremeno zatvoren 1926, ali je uspeo da pobegne i delovao u ilegali. Naposletku su ga ipak uhapsili u Pizi, te je bio osuđen na deset godina robije.
Kaznu je služio na ostrvima Pontine do 1943. godine. U zatvoru je uspeo da spasi i sačuva čuveni dnevnik Antonija Gramšija. Pušten je mesec dana nakon Musolinijevog hapšenja, nakon čega se odmah priključio borcima pokreta otpora protiv nacističke okupacije i marionetske Italijanske socijalne republike. Nemci su ga zarobili i osudili na smrt streljanjem, ali su ga iz zatvora izvukli njegovi drugovi u akciji spašavanja. Pertini je nakon toga otputovao na sever Italije da bi učestvovao u organizovanju partizanske borbe.
Politička karijera
Rat u Italiji završio je 25. aprila 1945, a referendumom iz 1946. ukinuta je kraljevina i proglašena Republika Italija. Pertini je tada bio član Ustavotvorne skupštine koja je izradila novi ustav Republike.[1] U posleratnim je godinama bio istaknuti član i vođa Italijanske socijalističke partije, te jedan od najpriznatijih italijanskih političara. Tokom olovnih godina u Italiji osuđivao je akcije ekstremne levice i desnice, poput Crvenih brigada i operacije Gladio, te je branio ideale republike.
Od 1968. do 1976. bio je predsednik Doma poslanika Republike Italije, a od 1978. do 1985. godine predsednik Republike Italije. Funkciju doživotnog senatora u italijanskom parlamentu držao je od 29. juna 1985. godine do smrti. Nosilac je mnogih italijanskih i stranih odlikovanja i priznanja.
Umro je 24. februara 1990. godine u Rimu u 93. godini života.
Izvori
- ↑ Camera.it Dati personali e incarichi nella Costituente
- p
- r
- u
Winston Churchill • Clement Attlee • Anthony Eden • Harold Macmillan • Harold Wilson • Margaret Thatcher • Charles de Gaulle • Georges Pompidou • François Mitterrand • Robert Schuman • Jean Monnet • Konrad Adenauer • Willy Brandt • Helmut Kohl • Alcide De Gasperi • Aldo Moro • Giovanni Leone • Giulio Andreotti • Sandro Pertini • Éamon de Valera • Seán MacBride • Francisco Franco • António de Oliveira Salazar • Dag Hammarskjöld • Olof Palme • Trygve Lie • Paul-Henri Spaak • Kurt Waldheim • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao II.
Josip Broz Tito • Vladimir Bakarić • Edvard Kardelj • Walter Ulbricht • Erich Honecker • Todor Živkov • Imre Nagy • János Kádár • Mátyás Rákosi • Miklós Németh • Nicolae Ceauşescu • Aleksandar Dubček • Gustáv Husák • Václav Havel • Enver Hoxha • Lech Wałęsa • Bolesław Bierut • Władysław Gomułka • Wojciech Jaruzelski
Mao Zedong • Zhou Enlai • Deng Xiaoping • Kim Il-sung • Hồ Chí Minh • Võ Nguyên Giáp • Pol Pot
Džavaharlal Nehru • Indira Gandhi • Radživ Gandhi • Sukarno • Suharto • Norodom Sihanouk • Lon Nol • U Thant • Muhamed Mosadek • Muhamed-Reza Pahlavi • Ruholah Homeini • Muhammad Ali Jinnah • Yahya Khan • Zulfikar Ali Bhutto • Sadam Husein • Ibn Saud • Faisal • Hafez al-Asad • Hussein I. • Jaser Arafat
Chiang Kai-shek • Eisaku Satō • Shigeru Yoshida • Ichirō Hatojama • Jasuhiro Nakasone • Seungman Lee • Ferdinand Marcos • Corazon Aquino • Haim Vajcman • David Ben-Gurion • Golda Meir • Menahem Begin • Jichak Rabin
Gamal Abdel Nasser • Anvar Sadat • Hosni Mubarak • Houari Boumédienne • Habib Bourguiba • Muammar al Gaddafi
Kwame Nkrumah • Félix Houphouët-Boigny • Agostinho Neto • Léopold Sédar Senghor • Ahmed Sékou Touré • Julius Nyerere • Jomo Kenyatta • Nnamdi Azikiwe • Patrice Lumumba • Haile Selassie • Kenneth Kaunda • Samora Machel • Milton Obote • Canaan Banana • Sylvanus Olympio
Nelson Mandela • Frederik Willem de Klerk • Idi Amin Dada • Mobutu Sese Seko • Robert Mugabe • Ian Smith • Siyaad Barre • Samuel Doe • William R. Tolbert, Jr. • Siaka Stevens • Omar Bongo
Lester B. Pearson • Pierre Trudeau • Fulgencio Batista • Fidel Castro • Che Guevara • François Duvalier • Jean-Claude Duvalier • Rafael Trujillo • Ellis Clarke • Eric Gairy • Maurice Bishop • José Figueres Ferrer • Óscar Arias • Anastasio Somoza García • Anastasio Somoza Debayle • Daniel Ortega • Oswaldo López Arellano • Omar Torrijos • Manuel Noriega • Jacobo Arbenz Guzmán
Salvador Allende • Augusto Pinochet • Juan Perón • Arturo Illia • Isabel Perón • Jorge Rafael Videla • Getúlio Vargas • Juscelino Kubitschek • João Goulart • Humberto Castelo Branco • Ernesto Geisel • Rómulo Betancourt • Hernán Siles Zuazo • Víctor Paz Estenssoro • Alfredo Ovando Candía • José María Velasco Ibarra • Guillermo Rodríguez • Arthur Chung • Gustavo Rojas Pinilla • Gabriel París Gordillo • Alfonso López Michelsen • Manuel Prado y Ugarteche • Fernando Belaúnde Terry • Juan Velasco Alvarado • Javier Pérez de Cuéllar • Alfredo Stroessner • Dési Bouterse • Jorge Pacheco Areco • Juan María Bordaberry • Julio María Sanguinetti