João Goulart

João Goulart
João Goulart

24. predsjednik Brazila
Mandat
8. rujna 1961. – 1. travnja 1964.
Potpredsjednik   bez
Premijer(i) Tancredo Neves
Brochado da Rocha
Hermes Lima
Prethodnik Ranieri Mazzilli
Nasljednik Ranieri Mazzilli

Rođenje 1. ožujka 1918.
Brazil São Borja, Brazil
Smrt 6. prosinca 1976.
Argentina Mercedes, Argentina
Politička stranka PTB
Supružnik Maria Teresa Goulart
Zanimanje političar, pravnik

João Belchior Marques Goulart, znan i po nadimku Jango (São Borja, 1. ožujka 1918. – Mercedes, 6. prosinca 1976.) je brazilski političar koji je od 1961. do svog svrgavanja u vojnom puču 1964. godine bio predsjednik Brazila. Njegovim svrgavanjem uvedena je vojna diktatura, a Goulart je tako postao posljednji predsjednik Druge Republike. Goulart se smatrao posljednjim ljevičarskim predsjednikom Brazila dok 2003. godine Luiz Inácio Lula da Silva nije pobijedio na izborima.

Goulart je rođen u mjestu São Borja kao sin bogatog rančera. Studirao je pravo u Porto Alegreu, gdje je i diplomirao 1939. godine, kasnije od svojih kolega. Tokom studija je živio boemski te dobio spolnu bolest koja mu je gotovo u cijelosti paralizirala lijevo koljeno. Nikada nije radio kao advokat. U mladosti se bavio i nogometom te je čak i igrao za omladinski pogon Internacionala, s kojim je bio omladinski prvak države.

Godine 1946., kao štićenik utjecajnog predsjednika Getúlija Vargasa, izabran je u državnu skupštinu Rio Grande do Sula, a ubrzo je postao i državni tajnik za pravosuđe i unutarnje poslove. Od 1953. do 1954. je bio Vargasov ministar rada, industrije i trgovine, radeći na reformi radnog zakonodavstva. Od 1956. do 1961. bio je potpredsjednik Juscelinu Kubitscheku. Godine 1960. ponovo je izabran za potpredsjednika, a nakon što je Jânio Quadros podnio ostavku, Goulart je 1961., unatoč protivljenju vojnih krugova koji su ga optuživali za simpatije prema komunizmu, postao predsjednik.

Goulart je, kao ljevičarski predsjednik, krenuo u realizaciju radikalnih reformi te je jačao odnose s komunističkim državama, što je posebice iritiralo Sjedinjene Države, s kojima je Brazil ranije dobro surađivao. Uspio je progurati zakon kojim je ograničio izvor profita stranih kompanija, pokušao uvjeriti Kongres da izglasa kontroverzni zakon o redistribuciji zemljišta, a tik pred svrgavanje se zalagao za paket reformi koje bi poboljšale položaj radničke klase. Goulart je bio predsjednik u periodu kada je gospodarstvo patilo od velike inflacije, zbog čega je bio meta kritika kako radikalne ljevice tako i vojnih krugova.

Opozicija prema Goulartu je rasla, a kulminacija je bila kada je 31. ožujka 1964. godine general Olímpio Mourão Filho naredio svojim trupama da krenu prema Riju da svrgnu Goularta. Dana 1. travnja 1964., Goulart u 12:45 napušta Rio i odlazi za Brasíliju u nadi da će zaustaviti puč političkim mjerama, no saznao je samo da je ostao bez ikakve političke podrške. Sljedećega dana, Pascoal Ranieri Mazzilli prisegnuo je za predsjednika, što se tumačilo kao protuustavni čin jer je Goulart još uvijek bio u zemlji. Povukao se na svoju farmu blizu urugvajske granice, razmišljajući o otporu prije nego se 4. travnja konačno uputio za Montevideo. Vojni udar dokinuo je Drugu Republiku i uspostavio desničarsku vojnu diktaturu koja će vladati Brazilom narednih 20 godina.

Goulart je s obitelji isprva boravio u Montevideu samo da bi se kasnije preselio u Argentinu po pozivu Juana Peróna. U Argentini je živio u egzilu sve do svoje smrti. Umro je 6. prosinca 1976. godine u svom stanu u gradu Mercedes, službeno od posljedica srčanog udara. Njegova smrt ostaje i danas tema špekulacija jer nikada nije izvršena službena obdukcija, a brojni su kasnije tvrdili da je Goulart, kao i Kubitschek, zapravo ubijen u atentatu u sklopu Operacije Kondor.

  • p
  • r
  • u
Prva Brazilska Republika
French Presidential Seal French Presidential Seal
Vargasova era
Druga Brazilska Republika
Vojna diktatura
Nova republika
1 Senat je 12. svibnja 2016. suspendirao predsjednicu Rousseff zbog optužbi za zlouporabu položaja i ovlasti, čekajući kraj postupka njezinog opoziva s mjesta predsjednice. U tom je periodu potpredsjednik Michel Temer postao vršitelj dužnosti funkcije predsjednika. Temer je 31. kolovoza 2016., nakon što je Senat smijenio Rousseff, preuzeo funkciju predsjednika.
  • p
  • r
  • u
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici: NATO   Varšavski pakt   Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill  Ujedinjeno Kraljevstvo Clement Attlee  Ujedinjeno Kraljevstvo Anthony Eden  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Macmillan  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Wilson  Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher  Francuska Charles de Gaulle  Francuska Georges Pompidou  Francuska François Mitterrand  Francuska Robert Schuman  Francuska Jean Monnet  Njemačka Konrad Adenauer  Njemačka Willy Brandt  Njemačka Helmut Kohl  Italija Alcide De Gasperi  Italija Aldo Moro  Italija Giovanni Leone  Italija Giulio Andreotti  Italija Sandro Pertini  Irska Éamon de Valera  Irska Seán MacBride  Francisco Franco  Portugal António de Oliveira Salazar  Švedska Dag Hammarskjöld  Švedska Olof Palme  Norveška Trygve Lie  Belgija Paul-Henri Spaak  Austrija Kurt Waldheim  Vatikan Ivan XXIII.  Vatikan Pavao VI.  Vatikan Ivan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Broz Tito  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladimir Bakarić  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Edvard Kardelj  Istočna Njemačka Walter Ulbricht  Istočna Njemačka Erich Honecker  Todor Živkov  Imre Nagy  János Kádár  Mátyás Rákosi  Miklós Németh  Nicolae Ceauşescu  Čehoslovačka Aleksandar Dubček  Čehoslovačka Gustáv Husák  Čehoslovačka Václav Havel  Enver Hoxha  Lech Wałęsa  Bolesław Bierut  Władysław Gomułka  Wojciech Jaruzelski

Azija
Afrika
Amerike

Kanada Lester B. Pearson  Kanada Pierre Trudeau  Kuba Fulgencio Batista  Kuba Fidel Castro  Kuba Che Guevara  Haiti François Duvalier  Haiti Jean-Claude Duvalier  Dominikanska Republika Rafael Trujillo  Trinidad i Tobago Ellis Clarke  Grenada Eric Gairy  Grenada Maurice Bishop  Kostarika José Figueres Ferrer  Kostarika Óscar Arias  Nikaragva Anastasio Somoza García  Nikaragva Anastasio Somoza Debayle  Nikaragva Daniel Ortega  Honduras Oswaldo López Arellano  Panama Omar Torrijos  Panama Manuel Noriega  Gvatemala Jacobo Arbenz Guzmán

Čile Salvador Allende  Čile Augusto Pinochet  Argentina Juan Perón  Argentina Arturo Illia  Argentina Isabel Perón  Argentina Jorge Rafael Videla  Brazil Getúlio Vargas  Brazil Juscelino Kubitschek  Brazil João Goulart  Brazil Humberto Castelo Branco  Brazil Ernesto Geisel  Venezuela Rómulo Betancourt  Bolivija Hernán Siles Zuazo  Bolivija Víctor Paz Estenssoro  Bolivija Alfredo Ovando Candía  Ekvador José María Velasco Ibarra  Ekvador Guillermo Rodríguez  Gvajana Arthur Chung  Kolumbija Gustavo Rojas Pinilla  Kolumbija Gabriel París Gordillo  Kolumbija Alfonso López Michelsen  Peru Manuel Prado y Ugarteche  Peru Fernando Belaúnde Terry  Peru Juan Velasco Alvarado  Peru Javier Pérez de Cuéllar  Paragvaj Alfredo Stroessner  Surinam Dési Bouterse  Urugvaj Jorge Pacheco Areco  Urugvaj Juan María Bordaberry  Urugvaj Julio María Sanguinetti

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 57980772
  • LCCN: n82258715
  • ISNI: 0000 0001 1445 1839
  • GND: 119077442
  • SUDOC: 033778930
  • BNF: cb12460725n (podaci)
  • NKC: jo2017965674