Oswaldo López Arellano

Oswaldo López Arellano
25. predsjednik Hondurasa1
Mandat 3. listopada 1963. – 7. lipnja 1971.
Potpredsjednik	Ricardo Zúñiga Agustinus
Prethodnik	Ramón Villeda Morales
Nasljednik	Ramón Ernesto Cruz
27. predsjednik Hondurasa
Mandat 4. prosinca 1972. – 22. travnja 1975.
Prethodnik	Ramón Ernesto Cruz
Nasljednik	Juan Alberto Melgar
Rođenje	30. lipnja 1921. Danlí, Honduras
Smrt	16. svibnja 2010. Tegucigalpa, Honduras
Politička stranka	Nacionalna stranka
Supružnik	Gloria Figueroa de López
Zanimanje	general
Vjera	katolicizam
1 López Arellano je od 3. listopada 1963. do 6. lipnja 1965. godine bio de facto državni poglavar koji je vladao izvan ustavnih ovlasti, jer je na vlast došao pučem. Promulgiranjem ustava iz 1965., ozakonio je svoju vladavinu te je kao ustavni čelnik vladao do kraja mandata.

Oswaldo Enrique López Arellano (Danlí, 30. lipnja 1921. – Tegucigalpa, 16. svibnja 2010.) bio je honduraški general, političar i biznismen, najpoznatiji po tome što je u dva navrata bio predsjednik Hondurasa. Došavši na vlast nakon vojnog udara, López Arellano je tokom svojih mandata vodio diktaturu, a konačno je smijenjen, također u puču, nakon skandala "Bananagate", u sklopu kojega je primio milijunsko mito iz Sjedinjenih Država.

Rodio se u Danlíju u utjecajnoj obitelji; njegov otac se zvao Enrique López, a majka Carlota Arellano. U dobi od 18 godina pridružuje se vojsci, diplomiravši pri ratnom zrakoplovstvu; za vrijeme Drugog svjetskog rata boravio je u Arizoni, gdje se dodatno usavršavao. Dugo godina je držao čin pukovnika, ali je pred kraj svoje vojne karijere unaprijeđen u generala.

Njegov prvi politički angažman bilo je kratko sudjelovanje u radu vojne hunte iz 1956. godine, u sklopu koje je djelovao samo par mjeseci prije nego je ista prepustila vlast demokratski izabranom predsjedniku Ramóu Villedu Moralesu. Nezadovoljan Villedinom liberalnom politikom, López Arellano je 1963. godine predvodio vojni udar, nakon kojega je preuzeo vlast u zemlji; Villeda je nakon puča deportiran u Kostariku. Državni udar izveden je samo deset dana prije zakazanih općih izbora, na kojima su, prema svim prognozama, liberali trebali ponovo osvojiti vlast. Kao predvodnik puča, López Arellano je preuzeo mjesto predsjednika države te je ukinuo ustavna prava i parlament, a zabranio je i sve opozicijske novine. Godine 1965. promulgirao je novi ustav kojim je ozakonio svoj mandat.

Kao diktator je vladao sve do 1971. godine, kada je dopustio održavanje izbora na kojima ga je zamijenio Ramón Ernesto Cruz. Demokratska vlast nije dugo izdržala jer je López Arellano već u prosincu 1972. godine poveo novi državni udar u kojemu je ponovo preuzeo predsjedničku funkciju. Tokom svog drugog mandata, López Arellano je nadzirao veliku zemljišnu reformu koja je započela još 1965. godine, a od 1972. do 1975. je kompletirala svoju posljednju fazu. Pokušavajući izbalansirati nacionalne interese s onim američkim (Sjedinjene Države su i dalje snažno gospodarski eksploatirale Honduras), López Arellano se 1975. godine našao u centru skandala kada je otkriveno da mu je kompanija United Brands Company dala $1,250,000 (i obećala dodatnih $1,250,000) mita kako bi smanjio porez na izvor banana. Izbila je međunarodna afera, u Hondurasu znana kao "Bananagate", koja je dovela do toga da je López Arellano u travnju 1975. godine svrgnut u vojnom udaru, a na njegovo mjesto je došao general Juan Alberto Melgar.

Nakon puča, povukao se iz aktivne politike te postao biznismen. Tokom godina je postao vlasnik nekolicine kompanija diljem Centralne Amerike, a jedna od njegovih kompanija bila je i ugasla aviokompanija SAHSA. Oswaldo López Arellano je umro 16. svibnja 2010. godine u Tegucigalpi tokom operacije raka prostate.

• p
• r
• u

Predsjednici Hondurasa

Napomena: Italik označava vršitelja dužnosti predsjednika

Državni poglavar
(1824–1838)

• Dionisio de Herrera (1824–1827)
• José Justo Milla (1827)
• Anacleto Bendaña (1827)
• José Jeronimo Zelaya (1827)
• Francisco Morazán (1827–1828)
• Diego Vigil (1828–1829)
• Francisco Morazán (1829)
• Juan Ángel Arias (1829–1830)
• Francisco Morazán (1830)
• José Santos Díaz del Valle (1830–1831)
• José Antonio Márquez (1831–1832)
• José Francisco Milla (1832–1833)
• Joaquín Rivera Bragas (1833)
• Francisco Ferrera (1833–1834)
• Joaquín Rivera Bragas (1834)
• José María Bustillo (1834–1835)
• Joaquín Rivera Bragas (1835–1836)
• José María Martínez (1836–1837)
• Justo José de Herrera (1837–1838)

Savjetnik za izvršnu vlast
(1838–1839)

• José María Martínez Salinas (1837–1838)
• José Lino Matute (1838–1839)
• Juan Francisco de Molina (1839)
• Felipe Neri Medina (1839)
• Juan José Alvarado (1839)
• José María Guerrero (1839)
• José María Bustillo (1839)
• Vijeće ministara (1839)

Predsjednik
(1839–danas)

• José Francisco Zelaya (1839–1841)
• Francisco Ferrera (1841–1843)
• Vijeće ministara (1843)
• Francisco Ferrera (1843–1845)
• Vijeće ministara (1845)
• Coronado Chávez (1845–1847)
• Vijeće ministara (1847)
• Juan Lindo (1847–1848)
• Felipe Bustillo (1848)
• Juan Lindo (1848–1852)
• José Francisco Gómez (1852)
• José Trinidad Cabañas (1852–1853)
• José Francisco Gómez (1853)
• José Trinidad Cabañas (1853–1855)
• Juan Francisco López (1855)
• José Santiago Bueso (1855)
• Francisco de Aguilar (1855–1856)
• José Santos Guardiola (1856–1862)
• José Francisco Montes (1862)
• Victoriano Castellanos Cortés (1862)
• José Francisco Montes (1862–1863)
• José María Medina (1863)
• Francisco Inestroza (1863–1864)
• José María Medina (1864–1865)
• Crescencio Gómez Valladares (1865–1866)
• José María Medina (1866–1867)
• Juan Francisco López (1867)
• José María Medina (1867–1868)
• Vijeće ministara / José María Medina (1868–1869)
• Francisco Cruz Castro (1869–1970)
• José María Medina (1870)
• Inocente Rodríguez (1870)
• José María Medina (1870–1872)
• Crescencio Gómez Valladares (1872)
• Carlos Céleo Arias (1872–1874)
• Ponciano Leiva Madrid (1874–1876)
• José María Zelaya (1876)
• Ponciano Leiva Madrid (1876)
• Marcelino Mejía (1876)
• Crescencio Gómez Valladares (1876)
• José María Medina (1876)
• Marco Aurelio Soto (1876–1883)
• Vijeće ministara (1883)
• Luis Bográn Barahona (1883–1886)
• Ponciano Leiva Madrid / Luis Bográn Barahona (1886–1887)
• Luis Bográn Barahona (1887–1891)
• Ponciano Leiva Madrid (1891–1893)
• Rosendo Agüero (1893)
• Domingo Vásquez Toruño (1893–1894)
• Policarpo Bonilla (1894–1899)
• Terencio Sierra (1899–1903)
• Vijeće ministara (1903)
• Juan Ángel Arias (1903)
• Manuel Bonilla (1903–1907)
• Privremena vladina hunta (1907)
• Miguel Rafael Dávila (1907–1911)
• Francisco Bertrand Barahona (1911–1912)
• Manuel Bonilla (1912–1913)
• Francisco Bertrand Barahona (1913–1915)
• Alberto de Jesús Membreño (1915–1916)
• Francisco Bertrand Barahona (1916–1919)
• Vijeće ministara (1919)
• Rafael López Gutiérrez (1919)
• Vicente Mejía Colindres (1919)
• Francisco Bográn Barahona (1919–1920)
• Rafael López Gutiérrez (1920–1924)
• Vijeće ministara (1924)
• Vicente Tosta Carrasco (1924–1925)
• Miguel Paz Barahona (1925–1929)
• Vicente Mejía Colindres (1929–1933)
• Tiburcio Carías Andino (1933–1949)
• Juan Manuel Gálvez (1949–1954)
• Julio Lozano Díaz (1954–1957)
• Vojna hunta (1956–1957)
• Ramón Villeda Morales (1957–1963)
• Oswaldo López Arellano (1963–1971)
• Ramón Ernesto Cruz (1971–1972)
• Oswaldo López Arellano (1972–1975)
• Juan Alberto Melgar (1975–1978)
• Policarpo Paz García (1978–1982)
• Roberto Suazo Córdova (1982–1986)
• José Simón Azcona (1986–1990)
• Rafael Leonardo Callejas (1990–1994)
• Carlos Roberto Reina (1994–1998)
• Carlos Roberto Flores (1998–2002)
• Ricardo Maduro (2002–2006)
• Manuel Zelaya (2006–2009)
• Roberto Micheletti (2009–2010)
• Porfirio Lobo (2010–2014)
• Juan Orlando Hernández (2014–2022)
• Xiomara Castro (2022–danas)