Francisco Morazán

Francisco Morazán
3. državni poglavar Hondurasa1
Mandat 27. studenog 1827. – 30. lipnja 1828. 2. prosinca 1829. – 24. prosinca 1829. 22. travnja 1830. – 28. srpnja 1830.
Zamjenik	Diego Vigil (v.d.; 1828–1829) Juan Ángel Arias (v.d.; 1829–1830)
Prethodnik	José Jerónimo Zelaya
Nasljednik	José Santos Díaz del Valle
2. predsjednik Savezne Republike Centralne Amerike
Mandat 16. rujna 1830. – 16. rujna 1834.
Prethodnik	José Francisco Barrundia (v.d.)
Nasljednik	José Cecilio del Valle
4. predsjednik Savezne Republike Centralne Amerike
Mandat 14. veljače 1835. – 1. veljače 1839.
Prethodnik	José Gregorio Salazar (v.d.)
Nasljednik	Diego Vigil Cocaña (v.d.)
Državni poglavar Salvadora2
Mandat 11. srpnja 1839. – 16. veljače 1840.
Prethodnik	José María Silva
Nasljednik	Antonio José Cañas
Državni poglavar Kostarike
Mandat 8. travnja 1842. – 15. rujna 1842.
Prethodnik	Braulio Carrillo Colina
Nasljednik	Antonio Pinto Soares
Rođenje	3. listopada 1792. Tegucigalpa, Honduras (tada Španjolski Imperij)
Smrt	15. rujna 1842. San José, Kostarika
Supružnik	María Josefa Lastiri
Zanimanje	pravnik, general
Potpis
1 Morazán je 1827. godine postao v.d. državnog poglavara, prije nego je 1829. godine službeno izabran za državnog poglavara; u dva je navrata bio službeno odsutan, kada su vršitelji dužnosti kratko obnašali njegovu funkciju. Stricto sensu, njegov je mandat trajao u kontinuitetu od 1827. do 1830. godine, dok su dva prekida bili samo odsustva, a ne formalno odricanje od vlasti. 2 Morazánu je ovo bio drugi, mada formalno prvi pravi mandat na čelu Salvadora. Od 3. travnja do 13. svibnja 1832. godine također je bio državni poglavar, mada samo u svojstvu vršitelja dužnosti.

José Francisco Morazán Quezada (španski izgovor: [fɾanˈsisko moɾaˈsan]; Tegucigalpa, 3. listopada 1792. – San José, 15. rujna 1842.) bio je izrazito utjecajni honduraški i centralnoamerički političar i vojni zapovjednik, koji je od 1827. do svoje smrti 1842. godine obnašao niz izvršnih funkcija diljem Centralne Amerike.

Rodio se u relativno imućnoj obitelji u Tegucigalpi, a školovao se samostalno i po privatnim školama. Kasnije je dobio i obrazovanje iz osnovnih pravnih disciplina te se upoznao s liberalnim nazorima prosvjetitelja i Francuske revolucije, koji su značajno utjecali na njegovo ideološko formiranje. Značajan utjecaj na njega imao je i njegov ujak, Dionisio de Herrera, koji mu je u jednoj fazi bio i mentor.

Početkom 1820-ih godina pridružio se vojsci, a 1824. godine je postao generalni tajnik u administraciji svog ujaka, Herrere, koji je iste godine postao prvi državni poglavar Hondurasa. Morazán je slavu stekao nakon značajne pobjede u bitci kod La Trinidada u studenom 1827. godine, gdje je porazio pučista Joséa Justa Millu, koji je nekoliko mjeseci ranije svrgnuo Herreru i dao ga zatvoriti u Gvatemali. U narednom je periodu započeo ponovnu uspostavu liberalne vlasti u Hondurasu te je 1829. godine oslobodio svog ujaka iz zatvora; od 1827. do 1830. je u nekoliko navrata, što kao vršitelj dužnosti što kao redovni dužnosnik, bio državni poglavar Hondurasa.

Godine 1830., Morazán se aktivirao na političkoj sceni Savezne Republike Centralne Amerike, čiji je predsjednik po prvi puta postao upravo te godine. Slavljen kao vizionar i veliki mislioc (između ostalih, o njemu je pozitivnio govorio u kubanski revolucionar José Martí), Morazán je liberalnim reformama (sloboda medija, sloboda govora, sloboda vjeroispovijesti) nastojao pretvoriti Centralnu Ameriku u progresivnu državu. Uz to je i ograničio utjecaj klera te proveo sekularne reforme.

U svom drugom mandatu, od 1835. do 1839. godine, nastavio je s reformama, koje su mu, dakako, donijele brojne neprijatelje. Uz to, Savezna Republika postepeno je propadala, a nakon neuspješnog pokušaja obnove unije 1840. godine, otišao je u egzil u Južnu Ameriku; vratio se 1842. godine te je sudjelovao u vojnim kampanjama u tada već samostalnim srednjoameričkim republikama. U travnju iste godine postao je državni poglavar Kostarike, međutim je svrgnut u rujnu iste godine nakon narodnog ustanka što ga je poveo portugalski general Antonio Pinto Soares. Morazán je uhapšen i osuđen na smrt; presudu je nazvao "ubojstvom". Pogubljen je 15. rujna 1842. godine u San Joséu.

• p
• r
• u

Predsjednici Hondurasa

Napomena: Italik označava vršitelja dužnosti predsjednika

Državni poglavar
(1824–1838)

• Dionisio de Herrera (1824–1827)
• José Justo Milla (1827)
• Anacleto Bendaña (1827)
• José Jeronimo Zelaya (1827)
• Francisco Morazán (1827–1828)
• Diego Vigil (1828–1829)
• Francisco Morazán (1829)
• Juan Ángel Arias (1829–1830)
• Francisco Morazán (1830)
• José Santos Díaz del Valle (1830–1831)
• José Antonio Márquez (1831–1832)
• José Francisco Milla (1832–1833)
• Joaquín Rivera Bragas (1833)
• Francisco Ferrera (1833–1834)
• Joaquín Rivera Bragas (1834)
• José María Bustillo (1834–1835)
• Joaquín Rivera Bragas (1835–1836)
• José María Martínez (1836–1837)
• Justo José de Herrera (1837–1838)

Savjetnik za izvršnu vlast
(1838–1839)

• José María Martínez Salinas (1837–1838)
• José Lino Matute (1838–1839)
• Juan Francisco de Molina (1839)
• Felipe Neri Medina (1839)
• Juan José Alvarado (1839)
• José María Guerrero (1839)
• José María Bustillo (1839)
• Vijeće ministara (1839)

Predsjednik
(1839–danas)

• José Francisco Zelaya (1839–1841)
• Francisco Ferrera (1841–1843)
• Vijeće ministara (1843)
• Francisco Ferrera (1843–1845)
• Vijeće ministara (1845)
• Coronado Chávez (1845–1847)
• Vijeće ministara (1847)
• Juan Lindo (1847–1848)
• Felipe Bustillo (1848)
• Juan Lindo (1848–1852)
• José Francisco Gómez (1852)
• José Trinidad Cabañas (1852–1853)
• José Francisco Gómez (1853)
• José Trinidad Cabañas (1853–1855)
• Juan Francisco López (1855)
• José Santiago Bueso (1855)
• Francisco de Aguilar (1855–1856)
• José Santos Guardiola (1856–1862)
• José Francisco Montes (1862)
• Victoriano Castellanos Cortés (1862)
• José Francisco Montes (1862–1863)
• José María Medina (1863)
• Francisco Inestroza (1863–1864)
• José María Medina (1864–1865)
• Crescencio Gómez Valladares (1865–1866)
• José María Medina (1866–1867)
• Juan Francisco López (1867)
• José María Medina (1867–1868)
• Vijeće ministara / José María Medina (1868–1869)
• Francisco Cruz Castro (1869–1970)
• José María Medina (1870)
• Inocente Rodríguez (1870)
• José María Medina (1870–1872)
• Crescencio Gómez Valladares (1872)
• Carlos Céleo Arias (1872–1874)
• Ponciano Leiva Madrid (1874–1876)
• José María Zelaya (1876)
• Ponciano Leiva Madrid (1876)
• Marcelino Mejía (1876)
• Crescencio Gómez Valladares (1876)
• José María Medina (1876)
• Marco Aurelio Soto (1876–1883)
• Vijeće ministara (1883)
• Luis Bográn Barahona (1883–1886)
• Ponciano Leiva Madrid / Luis Bográn Barahona (1886–1887)
• Luis Bográn Barahona (1887–1891)
• Ponciano Leiva Madrid (1891–1893)
• Rosendo Agüero (1893)
• Domingo Vásquez Toruño (1893–1894)
• Policarpo Bonilla (1894–1899)
• Terencio Sierra (1899–1903)
• Vijeće ministara (1903)
• Juan Ángel Arias (1903)
• Manuel Bonilla (1903–1907)
• Privremena vladina hunta (1907)
• Miguel Rafael Dávila (1907–1911)
• Francisco Bertrand Barahona (1911–1912)
• Manuel Bonilla (1912–1913)
• Francisco Bertrand Barahona (1913–1915)
• Alberto de Jesús Membreño (1915–1916)
• Francisco Bertrand Barahona (1916–1919)
• Vijeće ministara (1919)
• Rafael López Gutiérrez (1919)
• Vicente Mejía Colindres (1919)
• Francisco Bográn Barahona (1919–1920)
• Rafael López Gutiérrez (1920–1924)
• Vijeće ministara (1924)
• Vicente Tosta Carrasco (1924–1925)
• Miguel Paz Barahona (1925–1929)
• Vicente Mejía Colindres (1929–1933)
• Tiburcio Carías Andino (1933–1949)
• Juan Manuel Gálvez (1949–1954)
• Julio Lozano Díaz (1954–1957)
• Vojna hunta (1956–1957)
• Ramón Villeda Morales (1957–1963)
• Oswaldo López Arellano (1963–1971)
• Ramón Ernesto Cruz (1971–1972)
• Oswaldo López Arellano (1972–1975)
• Juan Alberto Melgar (1975–1978)
• Policarpo Paz García (1978–1982)
• Roberto Suazo Córdova (1982–1986)
• José Simón Azcona (1986–1990)
• Rafael Leonardo Callejas (1990–1994)
• Carlos Roberto Reina (1994–1998)
• Carlos Roberto Flores (1998–2002)
• Ricardo Maduro (2002–2006)
• Manuel Zelaya (2006–2009)
• Roberto Micheletti (2009–2010)
• Porfirio Lobo (2010–2014)
• Juan Orlando Hernández (2014–2022)
• Xiomara Castro (2022–danas)