Desmond Tutu
| Desmond Tutu | |
|---|---|
 Desmond Tutu | |
| Rođenje | (1931-10-07)7. 10. 1931. Klerksdorp, Provincija Transvaal, Južnoafrička Unija |
| Smrt | 26. 12. 2021. (dob: 90) Cape Town, Zapadni Kaap, Južna Afrika |
| Državljanstvo | Južna Afrika |
| Zanimanje | Anglican priest, zaštitnik prava građana, teolog, stručni pisac, evangelical theologian, Arhiepiskop, politički aktivista |
| Suprug/a | Nomalizo Leah Tutu |
| Djeca | Mpho Andrea Tutu |
Desmond Mpilo Tutu (Klerksdorp, 7. 10. 1931. — Cape Town, 26. 12. 2021) - južnoafrički aktivist i umirovljeni anglikanski nadbiskup koji je svjetsku slavu stekao tijekom 1980.-ih kao protivnik apartheida. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984.
Nakon školovanja postao je anglikanski đakon. Posvećen je za svećenika 1961. godine. Otputovao je u London 1962., gdje je usavršavao anglikansku teologiju. Tijekom boravka u Engleskoj, obavljao je i svećeničke dužnosti u više župa Anglikanske Crkve. Godine 1967., vraća se u Južnoafričku Republiku. Od 1970. predavao je na Nationalnom sveučilištu u Lesotu. Službovao je u Johannesburgu od 1975., a 1977. godine postao je biskup Lesota. Godine 1978., izabran je za glavnog tajnika Južnoafričkog vijeća Crkava. Borio se protiv apartheida kao jedan od glavnih lidera i moralna vertikala. Kritizirao je vlast, protivio se ksenofobiji i rasizmu, zalagao se za prava crnaca. Bio je biskup Johannesburga od 1984. do 1986. Postao je nadbiskup Cape Towna 1986. godine. Od 1987., predsjednik je Afričke konferencije crkava i jedan najutjecajnijih vjerskih vođa Afrike. Predstavlja moralni uzor, glasnogovornik je ljudi bez prava glasa.
Godine 1984., Tutu je postao drugi Južnoafrikanac koji je dobio Nobelovu nagradu, nakon što je Albert Lutuli dobio nagradu 1960. Bio je prvi crni južnoafrički anglikanski nadbiskup Cape Towna, Južne Afrike, i primat crkve Provincije Južne Afrike (danas Anglikanske crkve u Južnoj Africi). Tutu je borac za ljudska prava. Koristi svoj ugled u kampanjama za pomoć potlačenima i u borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze, homofobije, siromaštva i rasizma. Naročito se zauzima za probleme Trećeg svijeta.
Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984., zatim Nagradu Albert Schweitzer za humanost 1986., Gandhijevu nagradu za mir 2005., Predsjedničku medalju slobode u 2009. godini i mnoge druge nagrade. Tutu je sastavio nekoliko knjiga svojih govora i izreka te je jedan od autora brojnih drugih knjiga. Pojavljivao se u brojnim tv-emisijama.
Desmond Tutu na Wikimedijinoj ostavi
- p
- r
- u
Dobitnici Nobelove nagrade za mir
1901. Henry Dunant i Frédéric Passy • 1902. Élie Ducommun i Charles Albert Gobat • 1903. Randal Cremer • 1904. Institut de Droit International • 1905. Bertha von Suttner • 1906. Theodore Roosevelt • 1907. Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault • 1908. Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer • 1909. Auguste Marie François Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant • 1910. IPB • 1911. Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried • 1912. Elihu Root • 1913. Henri La Fontaine • 1917. Crveni križ • 1919. Woodrow Wilson • 1920. Léon Bourgeois • 1921. Hjalmar Branting i Christian Lous Lange • 1922. Fridtjof Nansen • 1925. Austen Chamberlain i Charles G. Dawes
1926. Aristide Briand i Gustav Stresemann • 1927. Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde • 1929. Frank B. Kellogg • 1930. Nathan Söderblom • 1931. Jane Addams i Nicholas Murray Butler • 1933. Norman Angell • 1934. Arthur Henderson • 1935. Carl von Ossietzky • 1936. Carlos Saavedra Lamas • 1937. Robert Cecil • 1938. NIOR • 1944. Crveni križ • 1945. Cordell Hull • 1946. Emily Greene Balch i John Mott • 1947. Kvekeri i AFSC • 1949. John Boyd Orr • 1950. Ralph Bunche
1951. Léon Jouhaux • 1952. Albert Schweitzer • 1953. George Marshall • 1954. UNHCR • 1957. Lester B. Pearson • 1958. Dominique Pire • 1959. Philip Noel-Baker • 1960. Albert Lutuli • 1961. Dag Hammarskjöld • 1962. Linus Pauling • 1963. Crveni križ • 1964. Martin Luther King • 1965. UNICEF • 1968. René Cassin • 1969. ILO • 1970. Norman Borlaug • 1971. Willy Brandt • 1973. Henry Kissinger i Lê Đức Thọ • 1974. Seán MacBride i Eisaku Satō • 1975. Andrej Saharov
1976. Betty Williams i Mairead Maguire • 1977. Amnesty International • 1978. Anwar Sadat i Menachem Begin • 1979. Majka Tereza • 1980. Adolfo Pérez Esquivel • 1981. UNHCR • 1982. Alva Myrdal i Alfonso García Robles • 1983. Lech Wałęsa • 1984. Desmond Tutu • 1985. IPPNW • 1986. Elie Wiesel • 1987. Óscar Arias • 1988. Mirovne snage UN-a • 1989. Dalaj Lama • 1990. Mihail Gorbačov • 1991. Aung San Suu Kyi • 1992. Rigoberta Menchú • 1993. Nelson Mandela i F. W. de Klerk • 1994. Jaser Arafat, Šimon Peres i Jichak Rabin • 1995. Udruga Pugwash i Rotblat • 1996. Carlos Filipe Ximenes Belo i José Ramos-Horta • 1997. ICBL i Jody Williams • 1998. John Hume i David Trimble • 1999. Médecins Sans Frontières • 2000. Kim Dae-jung
2001. Ujedinjene nacije i Kofi Annan • 2002. Jimmy Carter • 2003. Širin Ebadi • 2004. Wangari Maathai • 2005. IAEA i Mohamed ElBaradei • 2006. Muhammad Yunus i Grameen banka • 2007. Al Gore i IPCC • 2008. Martti Ahtisaari • 2009. Barack Obama • 2010. Liu Xiaobo • 2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tawakel Karman • 2012. Europska unija • 2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja • 2014. Kailaš Satjarti i Malala Jusafzai • 2015. Tuniski nacionalni kvartet • 2016. Juan Manuel Santos • 2017. ICAN • 2018. Denis Mukwege i Nadia Murad • 2019. Abiy Ahmed Ali • 2020. Svjetski program za hranu • 2021. Maria Ressa i Dmitrij Muratov • 2022. Ales Bjaljacki, Memorial i Centar za građanske slobode • 2023. Narges Mohamadi
Normativna kontrola  |
|
|---|
