Frank B. Kellogg

Frank B. Kellogg
Frank B. Kellogg

Mandat
5. ožujka 1925. – 28. ožujka 1929.
Predsjednik Calvin Coolidge (1925-1929)
Herbert Hoover (1929)
Prethodnik Charles Evans Hughes
Nasljednik Henry L. Stimson

Rođenje 22. prosinca 1856.
Sjedinjene Američke Države Potsdam, NY, Sjedinjene Države
Smrt 21. prosinca 1937.
Sjedinjene Američke Države St. Paul, MN, Sjedinjene Države
Politička stranka Republikanska stranka
Zanimanje advokat

Potpis

Frank Billings Kellogg (Potsdam, NY, 22. prosinca 1856. – St. Paul, MN, 21. prosinca 1937.) je bio američki političar i advokat koji je od 1925. do 1929. godine bio Državni tajnik Sjedinjenih Država. Zajedno s Aristideom Briandom, formulirao je Briand-Kelloggov pakt zbog čega je nagrađen Nobelovom nagradom za mir 1929. godine.

Rođen u saveznoj državi New York, Kellogg se s obitelji 1865. godine seli u Minnesotu. Nakon završenog pravnog studija, 1877. polaže pravosudni ispit i postaje advokat u Rochesteru, Minnesota. Unatoč studiju, Kellogg je bio samouki advokat koji se proslavio zastupajući Državu u antitrustovskim slučajevima. Njegov najvažniji slučaj bio je Standard Oil Co. of New Jersey v. United States, 221 U.S. 1 (1911.). U periodu od 1912. do 1913., bio je predsjednik odvjetničke komore.

Godine 1880. postao je mason.

Kao član Republikanske stranke, Kellogg je 1916. izabran za senatora iz Minnesote, a mandat je služio od 4. ožujka 1917. do 4. ožujka 1923. godine. Tijekom žustre debate oko ratifikacije Versajskog sporazuma, Kellogg je bio jedan od rijetkih republikanaca koji je podržao sporazum. Od 1923. do 1925. služio je kao veleposlanik u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Dana 5. ožujka 1925., predsjednik Calvin Coolidge imenovao ga je Državnim tajnikom. Iako je u tom svojstvu slijedio izolacionističku politiku po pitanju europskih pitanja, pomogao je u organiziranju konferencije o ograničavanju pomorskog naoružanja u Ženevi, 1927. godine. Također, pomogao je u poboljšanju odnosa Sjedinjenih Država i Meksika te je zaslužan za razrješenje dugogodišnje teritorijalne razmirice između Čilea i Perua. Ipak, njegov svakako najvažniji doprinos međunarodnoj politici je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. godine. Naime, francuski ministar vanjskih poslova, Aristide Briand, formirao je tokom 1928. godine ideju o bilateralnom paktu sa Sjedinjenim Državama kojim bi rat bio proglašen nezakonitim sredstvom u međunarodnim odnosima. Nakon primitka prijedloga, Kellogg je mjesecima odgađao davanje odgovora. Ipak, potaknut glasnim pokretom za "delegalizaciju rata", Kellogg je uspio ispregovarati da se pakt s dvije proširi na čak 62 zemlje, sve velike sile. Kada je potpisan, pakt je slavljen diljem svijeta, a Kellogg je sljedeće godine nagrađen Nobelom za mir, no on je ipak bio tek privremeno rješenje čiji su se nedostaci, nažalost, pokazali vrlo brzo.

Dana 28. rujna 1925., Kellogg se našao na naslovnici časopisa Time.

Kellogg je ostao Državni tajnik tokom prvih dana mandata Herberta Hoovera, kada ga je zamijenio Henry L. Stimson. Od 1930. do 1935. bio je sudac pri Stalnom sudu međunarodne pravde.

Umro je 21. prosinca 1937., dan prije svog 81. rođendana, u St. Paulu od posljedica pneumonije i moždanog udara.

Eksterni linkovi

Frank B. Kellogg na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Seal of the US Department of State
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Henry Dunant i Frédéric Passy   1902. Élie Ducommun i Charles Albert Gobat   1903. Randal Cremer   1904. Institut de Droit International   1905. Bertha von Suttner   1906. Theodore Roosevelt   1907. Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault   1908. Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer   1909. Auguste Marie François Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant   1910. IPB   1911. Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried   1912. Elihu Root   1913. Henri La Fontaine   1917. Crveni križ   1919. Woodrow Wilson   1920. Léon Bourgeois   1921. Hjalmar Branting i Christian Lous Lange   1922. Fridtjof Nansen   1925. Austen Chamberlain i Charles G. Dawes

1926. – 1950.

1926. Aristide Briand i Gustav Stresemann   1927. Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde   1929. Frank B. Kellogg   1930. Nathan Söderblom   1931. Jane Addams i Nicholas Murray Butler   1933. Norman Angell   1934. Arthur Henderson   1935. Carl von Ossietzky   1936. Carlos Saavedra Lamas   1937. Robert Cecil   1938. NIOR   1944. Crveni križ   1945. Cordell Hull   1946. Emily Greene Balch i John Mott   1947. Kvekeri i AFSC   1949. John Boyd Orr   1950. Ralph Bunche

1951. – 1975.

1951. Léon Jouhaux   1952. Albert Schweitzer   1953. George Marshall   1954. UNHCR   1957. Lester B. Pearson   1958. Dominique Pire   1959. Philip Noel-Baker   1960. Albert Lutuli   1961. Dag Hammarskjöld   1962. Linus Pauling   1963. Crveni križ   1964. Martin Luther King   1965. UNICEF   1968. René Cassin   1969. ILO   1970. Norman Borlaug   1971. Willy Brandt   1973. Henry Kissinger i Lê Đức Thọ   1974. Seán MacBride i Eisaku Satō   1975. Andrej Saharov

1976. – 2000.

1976. Betty Williams i Mairead Maguire   1977. Amnesty International   1978. Anwar Sadat i Menachem Begin   1979. Majka Tereza   1980. Adolfo Pérez Esquivel   1981. UNHCR   1982. Alva Myrdal i Alfonso García Robles   1983. Lech Wałęsa   1984. Desmond Tutu   1985. IPPNW   1986. Elie Wiesel   1987. Óscar Arias   1988. Mirovne snage UN-a   1989. Dalaj Lama   1990. Mihail Gorbačov   1991. Aung San Suu Kyi   1992. Rigoberta Menchú   1993. Nelson Mandela i F. W. de Klerk   1994. Jaser Arafat, Šimon Peres i Jichak Rabin   1995. Udruga Pugwash i Rotblat   1996. Carlos Filipe Ximenes Belo i José Ramos-Horta   1997. ICBL i Jody Williams   1998. John Hume i David Trimble   1999. Médecins Sans Frontières   2000. Kim Dae-jung

2001. – 2024.

2001. Ujedinjene nacije i Kofi Annan   2002. Jimmy Carter   2003. Širin Ebadi   2004. Wangari Maathai   2005. IAEA i Mohamed ElBaradei   2006. Muhammad Yunus i Grameen banka   2007. Al Gore i IPCC   2008. Martti Ahtisaari   2009. Barack Obama   2010. Liu Xiaobo   2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tawakel Karman   2012. Europska unija   2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja   2014. Kailaš Satjarti i Malala Jusafzai   2015. Tuniski nacionalni kvartet   2016. Juan Manuel Santos   2017. ICAN   2018. Denis Mukwege i Nadia Murad   2019. Abiy Ahmed Ali   2020. Svjetski program za hranu   2021. Maria Ressa i Dmitrij Muratov   2022. Ales Bjaljacki, Memorial i Centar za građanske slobode   2023. Narges Mohamadi

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 13120217
  • LCCN: n86111142
  • ISNI: 0000 0000 8092 8511
  • GND: 119537230
  • SUDOC: 078238269
  • BNF: cb11114650v (podaci)
  • US Congress: K000065