Nigerija

Nigerija je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana. Graniči na zapadu s Beninom, na sjeveru s Nigerom, na sjeveroistoku s Čadom te na istoku s Kamerunom. Nigerija je po broju stanovnika daleko najveća afrička zemlja.

Geografija

Na sjeveru i jugu zemlje nalaze se ravnice i brežuljkasta područja, središnji dio zauzima visoravan Jos, dok se na istoku iz Kameruna nastavlja visoravan Adamwa u kojoj je i najviši vrh, Dimlang (2042 m). Glavne nigerijske rijeke su Niger, po kojem je zemlja dobila ime, i Benue, njegov lijevi pritok. Veći dio Benuea plovan je, kao i donji tok Nigera, koji se ulijeva u Gvinejski zaljev deltom, najvećom u Africi.

Najveći gradovi su bivši glavni grad Lagos, Ibadan, Port Harcourt, Kano i glavni grad Abuja, s čijom se gradnjom započelo 1970-ih.

Povijest

Prva poznata civilizacija na nigerijskom području bila je ona naroda Nok koji je od 500. pne. do 200. n.e. živio na visoravni Jos, a po stupnju razvoja pripadao je željeznom dobu.

Sjevernom je Nigerijom od 9. stoljeća tijekom više od 600 godina dominiralo trgovačko carstvo Kanem-Bornu sa sjedištem oko jezera Čad. Svoju je moć temeljilo na prekosaharskoj trgovini sa sjevernoafričkim Berberima. Početkom 19. stoljeća islamski reformator Usman dan Fodio podvrgnuo je kontroli naroda Fulani velik dio nigerijskog sjevera. Od 15. do 17. stoljeća na jugozapadu se razvilo kraljevstvo Oyo naroda Yoruba, a na jugoistoku carstvo Benin naroda Edo.

Europski su trgovci u razdoblju od 17. do 19. stoljeća na obali uspostavili postaje za trgovinu robovima koje su transportirali na američki kontinent. U 19. su stoljeću robovi kao glavna roba zamijenjeni drugim dobrima, na primjer palminim uljem. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće područje Nigerije kolonizirala je Velika Britanija, ispočetka je podijelivši na Sjevernu i Južnu Nigeriju. Obje su kolonije ujedinjene 1914. Britanci su lokalnim poglavarima ostavili značajne ovlasti, osobito na islamskom sjeveru, dok je jug kristijaniziran, a donekle i europeiziran, što je pogodovalo gospodarskom razvoju i učinilo jug bogatijim, a njegove stanovnike bolje obrazovanima.

Nakon Drugog svjetskog rata Britanija je kao odgovor na rastući nigerijski nacionalizam započela prijenos vlasti na domaće stanovništvo u okviru federalne strukture uvjetovane antagonizmom velikog broja etničkih skupina i dviju glavnih religija, kršćanstva i islama. Godine 1960. zemlja je postala neovisna federacija triju regija koje su zadržale velik stupanj samouprave.

U 1966. u zemlji su se dogodila dva uzastopna državna udara u kojima su dominaciju preuzeli vojni časnici, prvo s juga, a onda sa sjevera zemlje. Nedugo nakon toga jugoistočna je regija u kojoj je većinu činio narod Igbo, izložen progonima na sjeveru, progasila neovisnost kao Republika Biafra, čime je započeo troipolgodišnji građanski rat; Biafra je uz velike ljudske žrtve pobijeđena. U Nigeriji je 1960-ih vođen građanski rat nakon kojeg je vlada generala Yakobua uspostavila mir podijelivši zemlju na 12 saveznih država umjesto na dotadašnje 4 potpuno umjetne pokrajine, ostavštinu kolonijalnog doba u kojem su bijelci iscrtali granice nimalo ne poštivajući povijest i etničku kartu kontinenta.^[1] U sedamdestima je u Nigeriji počelo vađenje nafte, ali prihodi od njene prodaje nisu značajnije doprinijeli poboljšanju životnog standarda većine stanovništva.

Od 1970. do 1998. na vlasti su se smjenjivale vojne i korumpirane civilne vlade. Osobito je zloglasan bio režim generala Sanija Abache (1993. – 1998.) za vrijeme kojeg su pogubljeni brojni politički protivnici, među njima i poznati novinar Ken Saro-Wiwa. Nakon Abachine smrti održani su slobodni predsjednički izbori na kojima je pobijedio današnji predsjednik Olusegun Obasanjo.

Stanovništvo

Od svih afričkih država, Nigerija ima ubedljivo najviše stanovnika i to preko 155 000 000

Nigerija po površini nije među prvim zemljama Afrike, što ukazuje da ima veliku gustinu naseljenosti koja iznosi preko 160 stanovnika na kvadratnom kilometru. Ova država je smeštena u zapadnom delu Afrike, a stanovništvo je u verskom smislu izmešano jer ima hrišćana i muslimana. Zbog toga su česti verski sukobi u Nigeriji.

Današnje nigerijske granice određene su dogovorima europskih država u 19. stoljeću i ne podudaraju se s etničkim, vjerskim ili jezičnim podjelama tako da je Nigerija među etnički najšarolikijim zemljama svijeta s oko 250 naroda. Najveće skupine su: na sjeveru Hausa-Fulani (32%) i Kanura (4%), uglavnom muslimani, na jugozapadu Yoruba (21%) većinom kršćani uz znatan dio muslimana (36%)i animista oko (10%), te na jugoistoku Igbo (Ibo, 18%), kršćani. Jezik Hausa pripada Afro-azijatskoj jezičnoj porodici čiji su članovi i npr. berberski i semitski jezici, dok su jezici Yoruba i Igbo u Benue-kongoanskoj skupini Nigersko-kongoanske porodice.

Religijska raspodjela je veoma složena, sto čini Nigeriju veoma vjerski heterogenu sredinu.Najbrojnija vjerska zajednica u zemlji su muslimani (50%) velika većina suniti šiita ima oko 2 miliona u državi Sokoto. dominantni na sjeveru (preko 95%),kao i u značajnom postotku u jugozapadnim krajevima zemlje(oko 40%), slijede kršćani (48%, najviše katolika oko 19 miliona, ali ima i anglikanaca 18 miliona, baptista 2 mil.pentekostalaca i evangelika 11 mil.) preovladavaju na istoku( većina katolici),na zapadu izmiješani sa muslimanima (evangelici i anglikanci),kršćani raznih denominacija evidentni su među muslimanskom većinom u centralnoj Nigeriji,te pripadnici domaćih vjera (2%).

U posljednjih nekoliko godina vjerske su razlike izbile u prvi plan, osobito na sjeveru gdje je u nekim federalnim jedinicama uveden u cijelosti ili djelomično islamski šerijatski zakon.

Gospodarstvo

Unatoč naftnom bogatstvu nigerijsko je gospodarstvo dugo bilo opterećeno političkom nestabilnošću, korupcijom, neodgovarajućom infrastrukturom i slabim upravljanjem. Civilni su i vojni političari u proteklih nekoliko desetljeća pronevjerili velike iznose. Pod novom demokratski izabranom vladom pokrenute su, iako postupno, gospodarske reforme. Naftni sektor još uvijek čini 20% BDP-a, sudjeluje s oko 95% u ukupnom izvozu i doprinosi 65% proračunskih prihoda. Uglavnom nekomercijalni poljoprivredni sektor ne može se nositi s povećanjem broja stanovnika pa je Nigerija uvoznik hrane.

BDP je za 2004. procijenjen na 1000 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).

Gradovi

• Popis gradova u Nigeriji

Izvori

Nigerija na Wikimedijinoj ostavi

• p
• r
• u

Države u Africi

Samostalne države

 Alžir  •  Angola  •  Benin  •  Bocvana  •  Burkina Faso  •  Burundi  •  Centralnoafrička Republika  •  Čad  •  Džibuti  •  Egipat¹  •  Ekvatorijalna Gvineja  •  Eritreja  •  Esvatini  •  Etiopija  •  Gabon  •  Gambija  •  Gana  •  Gvineja  •  Gvineja Bisau  •  Južna Afrika  •  Južni Sudan  •  Kamerun  •  Kenija  •  Komori  •  Demokratska Republika Kongo  •  Republika Kongo  •  Lesoto  •  Liberija  •  Libija  •  Madagaskar  •  Malavi  •  Mali  •  Maroko  •  Mauricijus  •  Mauritanija  •  Mozambik  •  Namibija  •  Niger  •  Nigerija  •  Obala Slonovače  •  Ruanda  •  Sejšeli  •  Senegal  •  Sijera Leone  •  Somalija  •  Sudan  •  Sveti Toma i Princip  •  Tanzanija  •  Togo  •  Tunis  •  Uganda  •  Zambija  •  Zelenortska Republika  •  Zimbabve

Zavisni teritoriji

Jemen	Sokotra
Francuska	Raspršeni otoci •  Mayotte •  Réunion
Italija	Pantelleria
Portugal	Madeira
Španjolska	Ceuta • Kanari •  Melilla • Plazas de soberanía
Ujedinjeno Kraljevstvo	Ascension •  Sveta Helena •  Tristan da Cunha

Nepriznate države

 Saharska Arapska Demokratska Republika (MAR) •  Somaliland (SOM)

Nejasan status

 Zapadna Sahara

¹ Djelomično u Aziji.