Mozambik

Republika Mozambik
República de Moçambique
Zastava Grb
Državna himna: "Pátria Amada
(ranije Viva, Viva a FRELIMO)"
Položaj Mozambika
Glavni grad
i najveći grad
Maputo
25°57′0″S32°35′0″E
Službeni jezici portugalski
Demonim Mozambikanci
Vlada
 -  Predsjednik Armando Guebuza
 -  Premijer Luísa Diogo
Nezavisnost
 -  od Portugala  
Površina
 -  Ukupno 801,590 km2 (35..)
Stanovništvo
 -  Popis iz 2007  21,397.000 (52.)
 -  Gustoća 25/km2 (178..)
BDP (PPP) procjena za 2008
 -  Ukupno 18.600 mrld. $[1]
 -  Per capita 896 $[1]
BDP (nominalni) procjena za 2008
 -  Ukupno 9,654 mrld. $[1] 
 -  Per capita 465 [1] 
Gini (1996–97)39,6
Greška: Pogrešan unos
HDI (2007) 0,418
Greška: Pogrešan unos
Valuta Mozambički metikal (Mtn) (MZN)
Vremenska zona CAT (UTC+2)
 -  Ljeti (DST) nema (UTC+2)
Pozivni broj 258
Web domena .mz
1. Procjene u obzir uzimaju povećani mortalitet zbog AIDS-a; to uzrokuje niži životni vijek, veći mortalitet djece i stope smrtnosti, niži rast stanovništvo te promjene u strukturi stanovništva prema spolu i dobi.

Mozambik je država na istočnoj obali Afrike. Okružena je Južnoafričkom Republikom, Svazijem, Zimbabveom, Zambijom, Malavijem i Tanzanijom.

Historija

Prvi stanovnici Mozambika su bili lovački i sakupljački narod San. Između prvog i četvrtog stoljeća, ova su područja naselili Bantu plemena, koji su se više bavili poljoprivredom i obradom željeza.

Kada su Portugalci 1498. godine doplovili do Mozambika, našli su brojne arapske trgovce uz obalu. Prvi europljanin na Mozambičkom tlu je bio portugalski moreplovac Vasco da Gama. Portugalci su izgradili brojne luke i tvrđave uz obalu koji su postali redovite postaje na putu za istok.

Početkom 20. stoljeća, Portugalci su prodali veći dio mozambičkog gospodarstva privatnim firmama (većinom britanskim). Britanci su Mozambik prometno povezali s okolnim zemljama željeznicom. Također su u Mozambiku nabavljali jeftinu (robovsku) radnu snagu za svoje rudnike u Južnoj Africi.

Poslije Drugog svjetskog rata, kada su europske države mahom davale neovisnost svojim kolonijama, Portugal je odlučio da su Mozambik i ostali prekomorski portugalski posjedi, samo prekomorski teritoriji matične zemlje. U to vrijeme u Mozambiku je živjelo oko 250.000 Portugalaca. Tijekom godina je značajno porastao mozambički pokret za nezavisnost, da bi 1962. nekoliko antikolonijalnih političkih skupina osnovalo FRELIMO. Ta organizacija je pokrenula masovne oružane napade na kolonijalnu vladu u rujnu 1964. Nakon 10 godina ratovanja i nakon velikih političkih promjena u Portugalu, Mozambik je postao nezavisan 25 lipnja 1975.Prvi predsjednik bio je Samora Moises Machel.

Politika

Mozambički ustav je donesen 1990. godine, a prvi demokratski izbori su održani 1994. godine. Izvršna vlast se sastoji od predsjednika, premijera i Vijeća ministara. Sudstvo je podijeljeno na vrhovne, regionalne, okružne i općinske sudove. Na izborima 1994. godine Joaquim Chissano je postao predsjednik, a njegova stranka FRELIMO (Mozambička oslobodilačka fronta) je osvojila vlast u zemlji.

Zbog priklonjenosti Mozambika SSSR-u, apartheidski režim u Južnoj Africi je godinama financirao pokrete koji su destabilizirali Mozambik. Nakon pada Sovjetskog Saveza, glavni gospodarski partneri Mozambika su postali Skandinavci, SAD i Europska Unija (posebno Portugal, Nizozemska i Italija). Mozambik je član Pokreta nesvrstanih, Afričke Unije, OIC-a (ili OCI-a), CPLP-a i Commonwealtha (jedina država članica koja nikad nije bila dio Britanskog Imperija).

Mozambik je republika. Predsjednik se bira na mandat od 5 godina.

Regije

Mozambik je podijeljen na 10 regija:

  • Cabo Delgado
  • Gaza
  • Inhambane
  • Manica
  • Maputo
  • Nampula
  • Niassa
  • Sofala
  • Tete
  • Zambesia

Geografija

Mozambik se nalazi u istočnoj Africi, na dijelu kontinenta koji je najniži (polovina teritorija Mozambika se nalazi ispod 230 m nadmorske visine). Planinski lanac Inyanga se nalazi na zapadu zemlje i dosiže do 2500 m. Najviši dijelovi teritorija se nalaze na granicama sa Zimbabveom, Zambijom i Malavijem.

Obala Mozambika je vrlo nepravilnog izgleda, zemlja sadrži veliku količinu močvara, posebno u srednjem dijelu zemlje. Plaže Mozambika su vrlo privlačne za turizam, voda je čista i nezagađena.

Zemlju dijeli rijeka Zambezi.

U Mozambiku se izmjenjuju dvije sezone godišnje: kišna sezona visokih temperatura traje od studenog do ožujka, a hladna suha sezona traje od svibnja do rujna.

Eksklave i enklave

Otoci Likoma i Chizumulu službeno pripadaju Malaviju, ali su u potpunosti okruženi mozabmičkim jezerom Niassa.

Ekonomija

Kada je 1992. godine završio građanski rat u zemlji, Mozambik je bio jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Još je uvijek jedna od najmanje razvijenih zemalja, ali zadnjih godina se događa znatni rast gospodarstva. Na sastanku članova Pariškog kluba u rujnu 2001. godine, Mozambiku je oprošten značajan vanjski dug, čime se potaknuo razvitak te zemlje.

Zbrinjavanje ratnih prognanika i izbjeglica i uspješna reforma gospodarstva je dovela zemlju do značajnog rasta: prosječan rast od 1993. do 1999. je bio 6.7%; a između 1997. i 1999. godine, rast je bio preko 10% godišnje. Velike poplave koje su se dogodile 2000. godine smanjile su rast na 2.1%. 2001. godine, zemlja je ostvarila gospodarski rast od čak 14.8%. Procjenjuje se da će idućih godina gospodarski rast zemlje biti između 7% do 10%. Posebno je naglašen razvitak na poljoprivredu, promet i turizam. Više od 75% stanovništva Mozambika se bavi poljoprivredom.

Glavni izvozni proizvodi Mozambika su pamuk, šećer, čaj.

Demografija

Mozambik je zemlja s mnogobrojnim etničkim skupinama, koje se opet dijele u brojne podskupine. Narodi koji žive u Mozambiku se razlikuju jezično, kulturno i povijesno. Mnoge etničke skupine su povezane povijesno sa sličnim etničkim skupinama u susjednim zemljama. Sjeverno-središnje provincije Zambezija i Nampula su najnaseljenije u zemlji, 45% stanovništva živi u tim regijama. Etinčka skupina Makua koja broji oko 4 milijuna pripadnika je najdominantnija u sjevernom dijelu zemlje. Narodi Sena i Ndau su najnaseljeniji u dolini Zambezi, a na jugu zemlje dominira narod Shangaan (Tsonga).

Unatoč utjecaju arapskih trgovaca i europskih kolonizatora, narodi u Mozambiku su u velikoj mjeri očuvali svoju kulturu. Narodi Mozambika su poznati po izradi predmeta od drveta (posebno Makonde koji žive na sjeveru države) i po raznim oblicima plesa. Visoki i srednji slojevi društva još uvijek njeguju portugalsku kulturu i jezik.

Tijekom razdoblja kolonizacije, veliki broj kršćanskih misionara je došao u Mozambik, zbog čega danas 20%-30% stanovništva se izjašnjava kršćanima (većinom katolicima). Oko 15%-20% stanovništva su islamske vjeroispovijesti, a ostatak stanovništva većinom njeguje tradicionalne vjere.

Obrazovanje

Tijekom kolonijalne vlasti, obrazovanje za crno stanovništvo je bilo ograničeno, tako da je 93% stanovništva bilo nepismeno. Poslije odlaska kolonizatora, pokrenut je jaki program obrazovanja stanovništva, tako da se nepismenost smanjila za oko dvije trećine. Unatoč programima za obrazovanje stanovništva, edukacija je još uvijek veliki problem u Mozambiku, zato što izgradnja novih škola i obrazovanje učitelja zaostaje za rastom stanovništva.

Razvoj stanovništva od 1961 do 2003

Kultura

Mozambik je poznat po brojnim umjetnicima, pogotovo kiparima i slikarima. Neki od istaknutijih slikara su: Malangatana, Naguib, Ismael Abdula, Samat i Idasse. Mozambik je poznat i po glazbi u kojoj se miješaju narodna glazba i portugalski i arpaski utjecaji. Najpoznatiji oblik plesne glazbe je marrabenta.

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 „Mozambique”. International Monetary Fund. Pristupljeno 22. 04. 2009. 

Vanjske veze

Mozambik na Wikimedijinoj ostavi


  • p
  • r
  • u
Samostalne države

 Alžir    Angola    Benin    Bocvana    Burkina Faso    Burundi    Centralnoafrička Republika    Čad    Džibuti    Egipat1    Ekvatorijalna Gvineja    Eritreja    Esvatini    Etiopija    Gabon    Gambija    Gana    Gvineja    Gvineja Bisau    Južna Afrika    Južni Sudan    Kamerun    Kenija    Komori    Demokratska Republika Kongo    Republika Kongo    Lesoto    Liberija    Libija    Madagaskar    Malavi    Mali    Maroko    Mauricijus    Mauritanija    Mozambik    Namibija    Niger    Nigerija    Obala Slonovače    Ruanda    Sejšeli    Senegal    Sijera Leone    Somalija    Sudan    Sveti Toma i Princip    Tanzanija    Togo    Tunis    Uganda    Zambija    Zelenortska Republika    Zimbabve

Zavisni teritoriji
 CeutaKanarski otoci Kanari MelillaŠpanija Plazas de soberanía
Nepriznate državeNejasan status
1 Djelomično u Aziji.
  • p
  • r
  • u
Zemlje članice Pokreta nesvrstanih
Punopravne članice

 Alžir (1961)    Angola (1964)    Benin (1964)    Bocvana (1970)    Burkina Faso (1973)    Burundi (1964)    Centralnoafrička Republika (1964)    Čad (1964)    DR Kongo (1961)    Džibuti (1983)    Egipat (1961)    Ekvatorijalna Gvineja (1970)    Eritreja (1995)    Etiopija (1961)    Gabon (1970)    Gambija (1973)    Gana (1961)    Gvineja (1961)    Gvineja Bisau (1976)    Južna Afrika (1994)    Kamerun (1964)    Kenija (1964)    Komori (1976)    Lesoto (1970)    Liberija (1964)    Libija (1964)    Madagaskar (1973)    Malavi (1964)    Mali (1961)    Maroko (1961)    Mauricijus (1973)    Mauritanija (1964)    Mozambik (1976)    Namibija (1979)    Niger (1973)    Nigerija (1964)    Obala Slonovače (1973)    Republika Kongo (1964)    Ruanda (1970)    Sveti Toma i Princip (1976)    Senegal (1964)    Sejšeli (1976)    Sijera Leone (1964)    Somalija (1961)    Sudan (1961)    Svaziland (1970)    Tanzanija (1964)    Togo (1964)    Tunis (1961)    Uganda (1964)    Zambija (1964)    Zelenortska Republika (1976)    Zimbabve (1979)

 Antigva i Barbuda (2006)    Bahami (1983)    Barbados (1983)    Belize (1976)    Bolivija (1979)    Čile (1973)    Dominika (2006)    Dominikanska Republika (2000)    Ekvador (1983)    Grenada (1979)    Gvajana (1970)    Gvatemala (1993)    Haiti (2006)    Honduras (1995)    Jamajka (1970)    Kuba (1961)    Kolumbija (1983)    Nikaragva (1979)    Panama (1976)    Peru (1973)    Surinam (1983)    Sveti Kristofor i Nevis (2006)    Sveta Lucija (1983)    Sveti Vincent i Grenadini (2003)    Trinidad i Tobago (1970)    Venezuela (1989)

 Afganistan (1961)    Azerbejdžan (2011)    Bahrein (1973)    Bangladeš (1973)    Brunej (1993)    Butan (1973)    Filipini (1993)    Indija (1961)    Indonezija (1961)    Irak (1961)    Iran (1979)    Istočni Timor (2003)    Jemen (1961)    Jordan (1964)    Kambodža (1961)    Katar (1973)    Kuvajt (1964)    Laos (1964)    Libanon (1961)    Maldivi (1976)    Malezija (1970)    Mjanmar (1961)    Mongolija (1993)    Nepal (1961)    Oman (1973)    Pakistan (1979)    Palestina (1976)    Saudijska Arabija (1961)    Singapur (1970)    Sirija (1964)    Sjeverna Koreja (1976)    Šri Lanka (1961)    Tajland (1993)    Turkmenistan (1995)    Ujedinjeni Arapski Emirati (1970)    Uzbekistan (1993)    Vijetnam (1976)

 Belorusija (1998)

 Fidži (2011)    Papua Nova Gvineja (1993)    Vanuatu (1983)

Bivše članice

 Argentina (1973-1991)    Kipar (1961-2004)    Malta (1973-2004)    SFR Jugoslavija1 (1961-1992)    Ukrajina (2010-2014)

Promatrači
Države

 Argentina    Armenija    Bosna i Hercegovina    Brazil    Crna Gora    Hrvatska    Južni Sudan    Kazahstan    Kina    Kirgistan    Kostarika    Meksiko    Paragvaj    Rusija    Salvador    Srbija    Tadžikistan    Ukrajina    Urugvaj    Vatikan

Organizacije

Afrička unija   Afro-azijska organizacija ljudske solidarnosti   Arapska liga   Commonwealth   Front de Libération Nationale Kanak et Socialiste   Hostosijanski nacionalni pokret za nezavisnost   Južni centar   Međunarodni institut za nesvrstane studije   Organizacija islamske konferencije   Svjetsko mirovno vijeće   Ujedinjeni narodi

1 Uključuje i SR Jugoslaviju