Oman

Sultanat Oman سلطنة عُمان
Grb
Državna himna: "Nashid as-Salaam as-Sultani (نشيد السلام السلطاني‎)"
Najveći grad		Muscat
Službeni jezici		arapski
Demonim		Omanci
Vlada
-	Sultan	Hajtam bin Tarik el Said
Stanovništvo
-	Procjena za 2010.	2,773,479
Valuta		omanski rial (OMR)
Vremenska zona		+4 (UTC+4)
-	Ljeti (DST)	+4 (UTC)
Pozivni broj		+968
Web domena		.om

Oman, službeno Sultanat Oman (arapski: سلطنة عُمان) je arapska država na jugoistočnoj obali Аrapskog poluotoka u jugozapadnoj Aziji. Na istoku i jugu izlazi na Arapsko more, a na sjeveroistoku na Omanski zaljev. Graniči na jugozapadu s Jemenom, na zapadu sa Saudijskom Arabijom, te na sjeverozapadu s Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Od 17. stoljeća Oman je postao neovisno kraljevstvo koje se sa Portugalom i VelikomBritanijom borilo za utjecaj na Indijskom oceanu. Na svome vrhuncu, u 19. stoljeću, kraljevstvo je kontroliralo obale od Hormuških vrata, preko iranskih i pakistanskih obala pa sve do Zanzibara na jugu. Sa padom snage u 20. stoljeću kraljevstvo dolazi pod snažan utjecaj Velike Britanije iako formalno ni u jednom trenutku ne postaje dio britanskog kolonijalnog carstva niti britanski protektorat.

Oman je jedna od rijetkih preostalih apsolutnih monarhija u svijetu u kojoj sultan sprovodi konačnu vlast, iako danas i parlament ima ograničenu legislativnu i supervizorsku ulogu. 2010 UNDP je proglasio Oman za najuspješniju među 135 zemalja u razvoju u ukupnom napretku u razdoblju od 40 godina.

Važan izvor prihoda u Omanu je crpljenje nalazišta nafte te ribolovstvo i poljoprivreda. U pokušajima diverzifikacije ekonomije Oman nastoji razviti turističku ponudu.

Zemljopis

Većinu zemlje zauzima ravna pustinja, a planinski lanci nalaze se duž obale na sjeveru (najviši vrh zemlje, Šams, 2.980 m) i jugu. Omanu pripada i eksklava Musandam, odvojena od ostatka zemlje teritorijem UAE, koja zauzima strateški važan položaj na južnoj obali Hormuškog tjesnaca na ulazu u Perzijski zaljev.

Klima

Oman ima vrlo toplu klimu sa izrazito malo padavina. Prosječna količina padavina u Muscatu iznosi u prosjeku svega 100 mm godištnje, a većina padavina dolazi u siječnju. Viši dijelovi planinskog lanca Hajar godišnje imaju više padavina. U prosjeku do 400 mm. U isto vrijeme, na nekim dijelovima omanske obale nije neuobičajeno da u toku godine u potpunosti izostanu bilo kakove oborine. Najvrući dio godine je u razdoblju od maja do septembra kada temperatura doseže 50 ⁰C.

Povijest

Prapovijest

Na lokalitetu At Aybut Al Auwal u regiji Dhofar 2011. otkriveno je više od 100 površinskih kamenih artefakata koji su pripadali afričkoj litičkoj kulturi koja je do ovoga otkrića bila poznata samo na području Afričkog roga. Procjenjena starost artefakata je 106 000 godina što se podudara sa hipotezom o migriranju ranih ljudskih populacija iz Afrike u Arabiju u periodu kasnog pleistocena.

Lokacija Dereaze je najstariji grad u regiji čiji početci sežu 8 000 godina u prošlost u razdoblje kasnog kamenog doba. Na ovoj su lokaciji pronađeni artefakti iz kamenog i bronzanog doba.

Predislamsko razdoblje

Najstariji mogući pisani spomeni područja današnjeg Omana sežu u sumeranski period gdje se u sumeranskim glinenim pločicama spominje zemlja Magan ili Makan za koju se vjeruje da se radi o rudarskoj regiji u današnjem Omanu.

Dolazak islama

Stanovnici današnjeg Omana jedna su od prvih grupa koji su primili islam, a ovaj se proces povezuje sa Amr ibn al-Asom. Stanovnici današnjeg Omana igrali su ključnu ulogu u ratovima Ride nakon smrti proroka Muhameda.

Portugalska kolonizacija

U dekadama koje su uslijedile nakon istraživačkih ekspedicija Vasco de Gama (1497-98), portugalski moreplovci su pristigli u Muskat i okupirali ga na razdoblje od 143 godine (1507-1650). Ostatci potugalske arhitekture i danas se mogu naći u gradu. 1522. osmanska je mornarica zauzela obližnji Omanski tjesnac kao dio borbi za prevlast nad Perzijskim zaljevom.

Naknadno će pobunjenici istjerati portugalce iz grada, ali će i samo izgubiti nad njim kontrolu stoljeće kasnije, kada će 1741. vođa jemenskih plemena osvojiti grad i uspostaviti današnju sultansku dinastiju.

18. i 19. stoljeće

U početku 19. stoljeća Oman je izrastao u značajnu regionalnu silu s posjedima u Baludžistanu i Zanzibaru. Od 1891. do 1971. bio je britanski protektorat. Godinu dana prije odlaska Britanaca današnji je sultan zbacio svog oca, Saida ibn Taimura, nakon čega je za pet godina porazio ljevičarsku gerilu te započeo modernizaciju zemlje, a 1996. i ograničenu demokratizaciju.

Politika

Oman je apsolutna monarhija u kojoj sultan koji na vlast dolazi nasljeđivanjem ima cjelokupnu legislativnu, izvršnu i sudsku vlast dok su zakoni utemeljeni na islamskom šerijatskom pravu. Parlament, čija je uloga u državnoj politici ograničena, podijeljen je na dva doma. Osnivanje i postojanje političkih stranaka u Omanu je zabranjeno. Mandat članova parlamenta traje četiri godine, a sultan vrši konačni odabir članova parlamenta i može modelirati rezultate izbora. Sultan de facto obnaša funkciju premijera, te kontrolira vanjsku politiku i obranu. Sultan također ima i neograničenu vlast proglašavanja zakona dekretima.

Vanjska politika

Od 1970 Oman nastoji održavati odmjerenu vanjsku politiku te nastoji širiti svoju diplomatsku mrežu. Jedna je od rijetkih arapskih država koja održava prijateljske odnose sa Iranom. WikiLeaks je objavio američke diplomatke dokumente iz kojih se saznalo da je omanska diplomacija igrala ključnu ulogu u oslobađanju britanskih pomoraca koje je 2007. zatočila iranska mornarica. Iz istih je dokumenata javnost saznala i za opetovane zathjeve američke diplomacije za distanciranjem Omana od Irana što je vlada Omana odbila zbog želje da održi srdačne odnose sa Iranom.

Vojska

Ukupno ljudstvo u omanskoj vojsci broji 44 100 osoba (stanje iz 2006.).

Ekonomija

Omanski Državni statu, temeljni dokument, u svome članku 11. navodi kako je "nacionalna ekonomija utemeljena na pravdi i principima slobodnog tržišta." Najznačajniji izvor prihoda čini eksploatacija i izvoz nafte koja osigurava relativno visok životni standard stanovnika Omana. Ipak, zbog iznimne ovisnosti o ovome energentu, i razmjernoj oskudnosti ovoga energenta u odnosu na druge zemlje u regiji, postoji neizvjesnost u vezi mogućnosti održavanja sadašnjeg životnog standarda stanovništva. Budući da svi ostali izvozni proizvodi sudjeluju sa tek 1% ukupnog izvoza, najvažniji prioritet u ekonomskoj politici zemlje je diverzifikacija izvoza i izvora prihoda. Za regionalne standarde država ima relativno razvijenu poljoprivredu. Ipak zbog ograničenih obradivih površina malo je vjerojatn da će zemlja prestati biti neto uvoznik prehrambenih proizvoda.

Od 01. siječnja 2009. Oman je potpisao ugovor o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Stanovništvo

Islam je najzastupljenija religija koja ima 75% udio u ukupnom stanovništvu. Oman je jedina islamska zemlja u kojoj dominira Ibadi Islam, različit od sunitskog i šijitskog. Neislamske zajednice uključuju različite subgrupe hindusa, džainista, budista, zoroastrista, sikha, bahaista i hrišćana.

Arapski odnosno njegov lokalni dijalekt je jezik većine stanovništva. Uz arapski, u širokoj je upotrebi i beludžijski jezik iz iranske porodice jezika. Velik broj stanovnika su strani državljani na radu u industriji nafte. 43% stanovništva mlađe je od 15 godina, dok oko 50% stanovništva države živi u glavnome gradu. Oman ima rasno miješano stanovništvo koje je rezultat imperijalne prošlosti. Mnogi stanovnici omana vuku porijeklo iz istočne Afrike i Beludžistana.

Obrazovanje

Pismenost odrasle populacije u 2010. godini iznosila je 86.9%. Prije 1970. na teritoriju cijele zemlje postojale su samo 3 službene škole koje je ukupno pohađalo manje od 1 000 učenika. Nakon dolaska sultana Qaboosa na vlast izgrađeno je 1 000 državnih škola koje pohađa oko 650 000 učenika. 1986. ostvoren je prvi univerzitet u zemlji koji je ponio ime sultana Qaboosa. Uz Univerzitet sultana Qaboosa, Univerzitet u Nizwi je jedan od najbrže rastućih univerziteta u zemlji. Svake godine vlada dodjeljuje oko 200 stipendija za obrazovanje u inozemstvu.

Gradovi

Popis gradova u Omanu

• p
• r
• u

Arapska liga

Članice

Osnivačice (1945)	Egipat  •  Irak  •  Jordan  •  Libanon  •  Saudijska Arabija  • Sirijsko nacionalno vijeće1
Kasnije pridružene	Jemen (1945)  •  Libija (1953)  •  Sudan (1956)  •  Maroko (1958)  •  Tunis (1958)  •  Kuvajt (1961)  •  Alžir (1962)  •  Bahrein (1971)  •  Katar (1971)  •  Oman (1971)  •  Ujedinjeni Arapski Emirati (1971)  •  Mauritanija (1973)  •  Somalija (1974)  •  Palestina (1976)  •  Džibuti (1977)  •  Komori (1993)
Kandidatkinje	Čad  •  Južni Sudan

Suspenzije

 Egipat (1979-1989) •  Libija (2011) •  Sirija¹ (2011-danas)

Promatračice

 Armenija • Brazil •  Eritreja •  Indija •  Venezuela

¹ Iako je službena Sirija bila jedna od osnivačica Arapske lige, danas njezino mjesto, zbog građanskog rata, zauzima opozicijsko Sirijsko nacionalno vijeće, dok je službena Sirija suspendirana.

Oman na Wikimedijinoj ostavi