Muhamed Ali Džina
Muhamed Ali Džina | |
---|---|
| |
1876. | decembar 1876. |
Karači | KaračiBritanska Indija |
1948. | septembar 1948. |
Karači | KaračiPakistan |
1876. 1948. Muhamed Ali Džina (25. decembar 1876 – 11. septembar 1948) je bio advokat, političar, i osnivač Pakistana.[1] Džina je bio vođa Sveindijske muslimanske lige od 1913. sve do pakistanke nezavinosti 14. avgusta 1947, i prvi pakistanski generalni guverner od sticanja nezavisnosti pa do svoje smrti. U Pakistanu se poštuje kao veliki vođa i otac nacije. NJegov dan rođenja se slavi kao nacionalni praznik.
Džina je rođen u Karačiju i učio je za baristera u Linkolns inu u Londonu. U prvim decenijama 20. veka rastao mu je uticaj u Indijskom nacionalnom kongresu. U prvim godinama svoje političke karijere, Džina je zastupao jedinstvo hindusa i muslimana i pobogao je u definisanju sporazuma iz Laknaua iz 1916. između Indijskog nacionalnog kongresa i Sveindijske muslimanske lige, stranke u kojoj je Džina takođe bio istaknuti član. Džina je postao jedna od najvažnijih ličnosti Saveza za sveindijsku samoupravu i predložio je plan o ustavnoj reformi u 14 tačaka da bi obezbedio politička prava muslimana. Međutim, Džina je 1920. napustio indijski nacionalni kongres kada je on usvojio da sledi pokret satjagraha (nenasilnog otpora), koji je zastupao Mahatma Gandi, uticajni vođa Indijskog nacionalnog konresa.
Do 1940. Džina je došao do zaključka da bi indijski muslimani trebalo da imaju svoju zasebnu državu. Tih godina je Muslimanska liga, predvođena Džinom, usvojila Lahorsku rezoluciju, kojom je tražena odvojena država. Tokom Drugog svetskog rata, Muslimanska liga je ojačala do su vođe Indijskog nacionalnog kongresa bile u zatvoru, i na izborima neposredno posle rata, Muslimanska liga je osvojila najviše mandata rezervisanih za muslimane. Na kraju Indijski nacionalni kongres i Muslimanska liga se nisu mogli usaglasiti o načinu raspodele vlasti u jedinjenoj Indiji, pa su sve strane pristale na posebne nezavinosti za pretežno hindusku Indiju i za državu muslimanske većine, koja će dobiti ime Pakistan.
Kao prvi generalni guverner Pakistana, Džina je radio na uspostavljanju vlade i zakona nove države i n pomoći milionima muslimanskih migranata koji su se doselili iz novosonovane Indije u Pakistan nakon podele i lično je nadgledao osnivanje logora za izbeglice. Džina je umro u 71. godini septembra 1948, tek nešto više od godinu dana nakon dobijanja nezavisnosti od Britanske imperije. Iza njega u Pakistanu je ostalo duboko i poštovano nasleđe, mada se u Indiji o njemu misli lošije.
Reference
- ↑ Ahmed 1997: str. 239 sfn error: no target: CITEREFAhmed1997 (help)
Literatura
- Ahmed, Akbar S. (1997). Jinnah, Pakistan, and Islamic Identity: The Search for Saladin. London: Routledge. ISBN 978-0-415-14966-2.
- Bolitho, Hector (1954). Jinnah: Creator of Pakistan. London: John Murray.
- Cohen, Stephen Philip (2004). The Idea of Pakistan. Washington, D.C.: Brookings Institution Press. ISBN 978-0-8157-1503-0.
- Gandhi, Rajmohan (1990). Patel: A Life. Ahmedabad: Navajivan. ASIN B0006EYQ0A.
- Hibbard, Scott (1994). Religious Politics and Secular States: Egypt, India, and the United States. Baltimore: Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-9669-X.
- Jalal, Ayesha (1994). The Sole Spokesman: Jinnah, the Muslim League and the Demand for Pakistan (paperback izd.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-45850-4.
- Jinnah, Fatima (1987). My Brother. Quaid-i-Azam Academy. ISBN 978-969-413-036-1.
- Khan, Yasmin (2008) [2007]. The Great Partition: The Making of India and Pakistan (paperback izd.). New Haven, Conn.: Yale University Press. ISBN 978-0-300-12078-3.
- Malik, Iftikar H. (2008). The History of Pakistan. The Greenwood Histories of the Modern Nations. Westport, Conn.: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-34137-3.
- Mohiuddin, Yasmeen Niaz (2007). Pakistan: A Global Studies Handbook. Santa Barbara, Calif.: ABC-CLIO. ISBN 978-1-85109-801-9.
- Read, Anthony (1997). The Proudest Day: India's Long Road to Independence. New York, NY: W.W. Norton & Co.. ISBN 0-393-04594-3.
- Singh, Jaswant (2009). Jinnah: India—Partition—Independence. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-547927-0.
- Wolpert, Stanley (1984). Jinnah of Pakistan. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-503412-7.
- Moore, R. J. (1983). „Jinnah and the Pakistan Demand”. Modern Asian Studies (Cambridge, U.K.: Cambridge University Press) 17 (4): 529–561. DOI:10.1017/S0026749X00011069. JSTOR 312235.
- Puri, Balraj (1–7 March 2008). „Clues to understanding Jinnah”. Economic and Political Weekly (Mumbai: Sameeksha Trust) 43 (9): 33–35. JSTOR 40277204.
Vanjske veze
Wikivrste imaju podatke o: Muhamed Ali Džina | |
Wikizvor ima izvorni tekst na temu: no | |
Potražite izraz no u W(j)ečniku, slobodnom rječniku. | |
Wikiknjige imaju materijala na temu: no |
- Muhamed Ali Džina na Projektu Open Directory
- Government of Pakistan Website Arhivirano 2005-02-06 na Wayback Machine-u
- Jinnah's speech to the Constituent Assembly of Pakistan
- p
- r
- u
Winston Churchill • Clement Attlee • Anthony Eden • Harold Macmillan • Harold Wilson • Margaret Thatcher • Charles de Gaulle • Georges Pompidou • François Mitterrand • Robert Schuman • Jean Monnet • Konrad Adenauer • Willy Brandt • Helmut Kohl • Alcide De Gasperi • Aldo Moro • Giovanni Leone • Giulio Andreotti • Sandro Pertini • Éamon de Valera • Seán MacBride • Francisco Franco • António de Oliveira Salazar • Dag Hammarskjöld • Olof Palme • Trygve Lie • Paul-Henri Spaak • Kurt Waldheim • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao II.
Josip Broz Tito • Vladimir Bakarić • Edvard Kardelj • Walter Ulbricht • Erich Honecker • Todor Živkov • Imre Nagy • János Kádár • Mátyás Rákosi • Miklós Németh • Nicolae Ceauşescu • Aleksandar Dubček • Gustáv Husák • Václav Havel • Enver Hoxha • Lech Wałęsa • Bolesław Bierut • Władysław Gomułka • Wojciech Jaruzelski
Mao Zedong • Zhou Enlai • Deng Xiaoping • Kim Il-sung • Hồ Chí Minh • Võ Nguyên Giáp • Pol Pot
Džavaharlal Nehru • Indira Gandhi • Radživ Gandhi • Sukarno • Suharto • Norodom Sihanouk • Lon Nol • U Thant • Muhamed Mosadek • Muhamed-Reza Pahlavi • Ruholah Homeini • Muhammad Ali Jinnah • Yahya Khan • Zulfikar Ali Bhutto • Sadam Husein • Ibn Saud • Faisal • Hafez al-Asad • Hussein I. • Jaser Arafat
Chiang Kai-shek • Eisaku Satō • Shigeru Yoshida • Ichirō Hatojama • Jasuhiro Nakasone • Seungman Lee • Ferdinand Marcos • Corazon Aquino • Haim Vajcman • David Ben-Gurion • Golda Meir • Menahem Begin • Jichak Rabin
Gamal Abdel Nasser • Anvar Sadat • Hosni Mubarak • Houari Boumédienne • Habib Bourguiba • Muammar al Gaddafi
Kwame Nkrumah • Félix Houphouët-Boigny • Agostinho Neto • Léopold Sédar Senghor • Ahmed Sékou Touré • Julius Nyerere • Jomo Kenyatta • Nnamdi Azikiwe • Patrice Lumumba • Haile Selassie • Kenneth Kaunda • Samora Machel • Milton Obote • Canaan Banana • Sylvanus Olympio
Nelson Mandela • Frederik Willem de Klerk • Idi Amin Dada • Mobutu Sese Seko • Robert Mugabe • Ian Smith • Siyaad Barre • Samuel Doe • William R. Tolbert, Jr. • Siaka Stevens • Omar Bongo
Lester B. Pearson • Pierre Trudeau • Fulgencio Batista • Fidel Castro • Che Guevara • François Duvalier • Jean-Claude Duvalier • Rafael Trujillo • Ellis Clarke • Eric Gairy • Maurice Bishop • José Figueres Ferrer • Óscar Arias • Anastasio Somoza García • Anastasio Somoza Debayle • Daniel Ortega • Oswaldo López Arellano • Omar Torrijos • Manuel Noriega • Jacobo Arbenz Guzmán
Salvador Allende • Augusto Pinochet • Juan Perón • Arturo Illia • Isabel Perón • Jorge Rafael Videla • Getúlio Vargas • Juscelino Kubitschek • João Goulart • Humberto Castelo Branco • Ernesto Geisel • Rómulo Betancourt • Hernán Siles Zuazo • Víctor Paz Estenssoro • Alfredo Ovando Candía • José María Velasco Ibarra • Guillermo Rodríguez • Arthur Chung • Gustavo Rojas Pinilla • Gabriel París Gordillo • Alfonso López Michelsen • Manuel Prado y Ugarteche • Fernando Belaúnde Terry • Juan Velasco Alvarado • Javier Pérez de Cuéllar • Alfredo Stroessner • Dési Bouterse • Jorge Pacheco Areco • Juan María Bordaberry • Julio María Sanguinetti