Ranko Marinković
| Ranko Marinković | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 22. veljače 1913. Komiža, Hrvatska(tada  Austro-Ugarska) |
| Smrt | 28. siječnja 2001. Zagreb, Hrvatska |
| Počivalište | Groblje kod crkve sv. Mikule Komiža, Hrvatska |
| Supružnik | Branka Rakić (razvod) |
| Rodbina | Vice Marinković (otac) Kata Marinković (teta) Soča Marinković (sestra) |
| Obrazovanje | |
| Školovanje | Pučka škola na Visu Gimnazija u Splitu i Zagrebu |
| Alma mater | Filozofski fakultet u Zagrebu |
| Zanimanje | pisac, političar, profesor |
| Opus | |
| 1939. - 1993. | |
| Književni pravac | avangarda, druga moderna |
| Književne vrste | roman, drama, kratka priča, esej, novela |
| Jezik | hrvatski jezik |
| Znamenita djela | |
| Nagrade | |
| |
| Inspiracija | |
Ranko Marinković (Komiža, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.) je bio hrvatski književnik i dramski pisac.
Životopis
Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Surađivao je u Pečatu (1939–1940). Tokom 2. svjetskog rata u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor je Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pred kraj života je postao sljedbenik Franje Tuđmana te bio vijećnik HDZ u Gradskoj skupštini Zagreba. Umire 2001. godine
Djela
- Albatros (1939.)
- Proze (1948.)
- Ni braća ni rođaci (1949.)
- Oko Božje (1949.)
- Pod balkonima (1953.)
- Ruke (1953.)
- Glorija (1955.)
- Poniženje Sokrata (1959.)
- Kiklop (1965.)
- Politeia (1977.)
- Zajednička kupka (1980.)
- Pustinja (1982.)
- Never more (1993.)
Eseji:
- Geste i grimase (1951.)
- Nevesele oči klauna (1986.)
Povezano
Vanjske veze
- e-knjiga Ruke
- p
- r
- u
Godišnje nagrade Vladimir Nazor za književnost
1959: Vesna Parun • 1962: Petar Šegedin • 1964: Dobriša Cesarić i Jure Kaštelan • 1965: Ranko Marinković • 1966: Jure Franičević-Pločar • 1968: Slobodan Novak • 1969: Krsto Špoljar • 1970: Stanko Lasić i Antun Šoljan • 1971: Oto Šolc • 1972: Nikola Milićević i Svetozar Petrović • 1973: Živko Jeličić • 1974: Marin Franičević • 1975: Vesna Krmpotić i Predrag Matvejević • 1976: Zvane Črnja i Milivoj Solar • 1978: Drago Kekanović i Milivoj Slaviček • 1979: Ivan Katušić i Miroslav Slavko Mađer • 1980: Tito Bilopavlović i Nikica Petrak • 1981: Ivan Slamnig i Danijel Dragojević • 1983: Zvonko Maković • 1984: Luko Paljetak • 1985: Nedjeljko Fabrio i Zvonimir Majdak • 1986: Viktor Žmegač • 1987: Nusret Idrizović i Augustin Stipčević • 1988: Branimir Bošnjak • 1989: Zvonko Mrkonjić • 1990: Bruno Popović • 1991: Željka Čorak • 1992: Slavko Mihalić • 1993: Sibila Petlevski • 1994: Ivan Golub • 1995: Ante Stamać • 1996: Jozo Laušić • 1997: Željko Knežević • 1998: Jakša Fiamengo • 1999: Goran Tribuson • 2000: Stanko Andrić • 2001: Drago Glamuzina • 2002: Andriana Škunca • 2003: Renato Baretić • 2004: Luko Paljetak • 2005: Delimir Rešicki • 2006: Mate Ganza • 2007: Mirko Kovač • 2008: Anka Žagar • 2009: Ivana Šojat-Kuči • 2010: Nada Gašić • 2011: Zoran Ferić • 2012: Tatjana Gromača • 2013: Milko Valent • 2014: Josip Mlakić • 2015: Delimir Rešicki • 2016: Krešimir Nemec
1962: Miroslav Krleža • 1967: Vjekoslav Kaleb i Dragutin Tadijanović • 1968: Gustav Krklec i Dobriša Cesarić • 1969: Vjekoslav Majer • 1970: Nikola Šop • 1971: Miroslav Feldman • 1972: Šime Vučetić • 1973: Novak Simić • 1974: Marijan Matković • 1975: Ranko Marinković • 1976: Vladimir Popović • 1977: Drago Ivanišević • 1978: Joža Horvat • 1979: Marin Franičević • 1980: Josip Barković • 1982: Vesna Parun • 1983: Jure Franičević-Pločar • 1984: Aleksandar Flaker i Jure Kaštelan • 1985: Mirko Božić • 1986: Vojin Jelić • 1987: Živko Jeličić • 1988: Ivan Slamnig • 1989: Slobodan Novak • 1990: Olinko Delorko • 1991: Petar Šegedin • 1992: Ivo Frangeš • 1993: Srećko Diana • 1994: Nikola Miličević • 1995: Rajmund Kupareo • 1996: Slavko Mihalić • 1997: Ivan Kušan • 1998: Miroslav Slavko Mađer • 1999: Vesna Krmpotić • 2000: Stanko Lasić • 2001: Ivo Brešan • 2002: Gajo Peleš • 2003: Viktor Žmegač • 2004: Josip Tabak • 2005: Irena Vrkljan • 2006: Miroslav Šicel • 2007: Nedjeljko Fabrio • 2008: Zvonimir Mrkonjić • 2009: Milivoj Solar • 2010: Ivan Aralica • 2011: Nikica Petrak • 2012: Luko Paljetak • 2013: Tonko Maroević • 2014: Zvonimir Majdak • 2015: Pavao Pavličić • 2016: Dubravko Jelčić
