Nikica Petrak

Nikica Petrak
Rođenje31. 8. 1939. (1939-08-31) (dob: 84)

Nikola (Nikica) Petrak (Duga Resa, 31. 8. 1939.), hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj.

Gimnaziju je završio u Zagrebu, a diplomirao je anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1963). Početkom 1960-ih bio je urednik kulturne rubrike u Studentskom listu. Radio je kao novinar i urednik emisija iz kulture na Televiziji Zagreb (1967–77), urednik u nakladničkoj kući Liber (1978–89), savjetnik u Ministarstvu prosvjete i kulture (1991–92) te kao urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža (1992–2004). Redoviti je član HAZU od 2004. godine. Član je obiju nacionalnih književničkih organizacija - i Društva hrvatskih književnika (DHK) i Hrvatskog društva pisaca (HDP). Goranov vijenac za poeziju dobio je 1996. godine.

Pjesme objavljuje od 1959. godine, kao jedan od istaknutijih pripadnika pjesničkoga naraštaja okupljena oko časopisa Razlog. Stalni su motivi njegove poezije ljubav, odnos prema tradiciji, protok vremena i njegovo cikličko vraćanje, eruditizam i intelektualizam. Ipak, tek s objavljivanjem zbirke Ispadanje iz povijesti (1996) Petrak se definitivno izdvojio iz generacijskog konteksta i potvrdio kao kanonski pjesnik te jedno od najvažnijih imena moderne hrvatske poezije, nastavivši u toj "kasnoj" fazi objavljivati jednako zapažene i cijenjene zbirke (Razmicanje paučine, Arka, Od ljubavi), sada više otvorene svakidašnjici, razigranijem stilu, autoironiji i intimnijim temama. Njegove kasnije pjesme i eseji ponajbolji su hrvatski primjer poetskog odnosa s tradicijom u duhu T. S. Eliota.

Zapaženi su njegovi prijevodi s engleskoga jezika - Dylana Thomasa, Emily Dickinson, Bena Jonsona, Toma Stopparda i dr.

Djela

  • Sve ove stvari, Zagreb 1963.
  • Razgovor s duhovima, Zagreb 1968.
  • Suho slovo, Zagreb 1971.
  • Tiha knjiga, Zagreb 1980.
  • Izjava o namjerama, Zagreb 1989.
  • Izabrane pjesme, Zagreb 1991.
  • Ispadanje iz povijesti, Zagreb 1996.
  • Razmicanje paučine, Zagreb 1999.
  • Neizgovoreni govor: zapisci nasumce, Zagreb 2003.
  • Arka, Zagreb 2004.
  • Od ljubavi, Zagreb 2004.

Vanjske veze

  • Izabrane pjesme Nikice Petraka u antologiji Utjeha kaosa (2006) na stranicama Zagrebačke slavističke škole Arhivirano 2009-03-27 na Wayback Machine-u
  • Nikica Petrak na stranicama Hrvatskog društva pisaca Arhivirano 2009-06-01 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
Godišnje nagrade Vladimir Nazor za književnost
Za književnost

1959: Vesna Parun   1962: Petar Šegedin   1964: Dobriša Cesarić i Jure Kaštelan   1965: Ranko Marinković   1966: Jure Franičević-Pločar   1968: Slobodan Novak   1969: Krsto Špoljar   1970: Stanko Lasić i Antun Šoljan   1971: Oto Šolc   1972: Nikola Milićević i Svetozar Petrović   1973: Živko Jeličić   1974: Marin Franičević   1975: Vesna Krmpotić i Predrag Matvejević   1976: Zvane Črnja i Milivoj Solar   1978: Drago Kekanović i Milivoj Slaviček   1979: Ivan Katušić i Miroslav Slavko Mađer   1980: Tito Bilopavlović i Nikica Petrak   1981: Ivan Slamnig i Danijel Dragojević   1983: Zvonko Maković   1984: Luko Paljetak   1985: Nedjeljko Fabrio i Zvonimir Majdak   1986: Viktor Žmegač   1987: Nusret Idrizović i Augustin Stipčević   1988: Branimir Bošnjak   1989: Zvonko Mrkonjić   1990: Bruno Popović   1991: Željka Čorak   1992: Slavko Mihalić   1993: Sibila Petlevski   1994: Ivan Golub   1995: Ante Stamać   1996: Jozo Laušić   1997: Željko Knežević   1998: Jakša Fiamengo   1999: Goran Tribuson   2000: Stanko Andrić   2001: Drago Glamuzina   2002: Andriana Škunca   2003: Renato Baretić   2004: Luko Paljetak   2005: Delimir Rešicki   2006: Mate Ganza   2007: Mirko Kovač   2008: Anka Žagar   2009: Ivana Šojat-Kuči   2010: Nada Gašić   2011: Zoran Ferić   2012: Tatjana Gromača   2013: Milko Valent   2014: Josip Mlakić   2015: Delimir Rešicki   2016: Krešimir Nemec

Za životno djelo

1962: Miroslav Krleža   1967: Vjekoslav Kaleb i Dragutin Tadijanović   1968: Gustav Krklec i Dobriša Cesarić   1969: Vjekoslav Majer   1970: Nikola Šop   1971: Miroslav Feldman   1972: Šime Vučetić   1973: Novak Simić   1974: Marijan Matković   1975: Ranko Marinković   1976: Vladimir Popović   1977: Drago Ivanišević   1978: Joža Horvat   1979: Marin Franičević   1980: Josip Barković   1982: Vesna Parun   1983: Jure Franičević-Pločar   1984: Aleksandar Flaker i Jure Kaštelan   1985: Mirko Božić   1986: Vojin Jelić   1987: Živko Jeličić   1988: Ivan Slamnig   1989: Slobodan Novak   1990: Olinko Delorko   1991: Petar Šegedin   1992: Ivo Frangeš   1993: Srećko Diana   1994: Nikola Miličević   1995: Rajmund Kupareo   1996: Slavko Mihalić   1997: Ivan Kušan   1998: Miroslav Slavko Mađer   1999: Vesna Krmpotić   2000: Stanko Lasić   2001: Ivo Brešan   2002: Gajo Peleš   2003: Viktor Žmegač   2004: Josip Tabak   2005: Irena Vrkljan   2006: Miroslav Šicel   2007: Nedjeljko Fabrio   2008: Zvonimir Mrkonjić   2009: Milivoj Solar   2010: Ivan Aralica   2011: Nikica Petrak   2012: Luko Paljetak   2013: Tonko Maroević   2014: Zvonimir Majdak   2015: Pavao Pavličić   2016: Dubravko Jelčić

  • p
  • r
  • u

1981. Nikica Petrak | 1982. Slavko Mihalić | 1983. Irena Vrkljan | 1984. Nikola Milićević | 1985. Branimir Bošnjak | 1986. Igor Zidić | 1987. Dragutin Tadijanović | 1988. Tonko Maroević | 1989. Tonči Petrasov Marović | 1990. Luko Paljetak | 1991. Vlado Gotovac | 1992. Zvonimir Golob | 1993. Mate Ganza | 1994. Dražen Katunarić | 1995. Vladimir Pavlović | 1996. Dubravko Horvatić | 1997. Boris Domagoj Biletić | 1998. Gordana Benić | 1999. Andrijana Škunca | 2000. Mario Suško | 2001. Ivan Slamnig | 2002. Petar Gudelj | 2003. Vesna Parun | 2004. Alojzije Majetić | 2005. Borben Vladović | 2006. Željko Knežević | 2007. Ante Stamać | 2008. Miroslav Slavko Mađer | 2009. Tomislav Marijan Bilosnić | 2010. Jakša Fiamengo | 2011. Dunja Detoni-Dujmić | 2012. Neda Miranda Blažević-Krietzman | 2013. Vesna Krmpotić | 2014. Slavko Jendričko | 2015. Ivan Babić | 2016. Drago Čondrić | 2017. Ernest Fišer | 2018. Milko Valent | 2019. Božica Jelušić

Normativna kontrola Uredi na Wikidati