Miroslav Slavko Mađer

Prof. Miroslav Slavko Mađer (Miroslav S. Mađer) (Hrtkovci, 1. srpnja 1929.) je hrvatski književnik i književni kritičar. Glavni dio opusa su mu pjesme, ali i prozni oblici: drame, radijske drame, televizijske drame, kratke priče, oglede, eseje, crtice, novele i humoreske. Piše i djela za djecu. Jedan je od istaknutih pisaca krugovaša. Radio je kao novinar.

Rodio se u srijemskom selu Hrtkovcima.

U Vinkovcima je završio osnovnu i srednju školu.

U Zagrebu je studirao na Filozofskom fakultetu, gdje je diplomirao 1955..

Posao je prvo našao u Osijeku, a potom je tri godine radio na mjestu profesora u Vinkovcima u gimnaziji, a zatim je pet godina bio ravnatelj u Gradskom kazalištu.

1965. je otišao u Zagreb gdje je radio kao radijski novinar na RTV Zagreb i kao književnik, a prilagođavao je književna djela za radio, televiziju i kazališta.

Mlađi je brat književnika Miroslava Mađera ^[1].

Višestruki je sudionik manifestacije Dani Josipa i Ivana Kozarca.

Djela

(popis nepotpun)

• Studij pjesme, eseji i studije, 2007. (suautor)
• Stihovi dugih naslova, 2007.
• Snovi, 2006.
• Dnevna potrošnja, 2006. (emitirano na Hrvatskom radiju i u književnim časopisima Republika, Forum i inima)
• Pjesnikova lektira, kritički tekstovi, 2004.
• Junaci, drame i radijske drame, 2003.
• Kolodvori jave, pjesme, 2001.
• Izabrane pjesme, pjesme, 2001. (izabrao Dubravko Jelčić)
• Jesenja berba, 1999.
• Leteći šaran, pripovjetke za djecu, 1996.
• Oči neba, zbirka kratkih priča, 2005.
• Neput, 1989.
• Djedovo slovo, 1986., 1990. i 1992. kao zvučna knjiga
• Izabrana djela, 1984. (u zbirci su i Slavko Mađer, Branislav Zeljković, Stanko Juriša, Zlatko Tomičić)
• Ispod klupe, pjesme, 1981.
• Četrdeset devet, 1979.
• Asser Savus: feljtoni od mladosti, 1978.
• Putna glazba , 1976.
• Pišta s vašarišta, 1975.
• Pjesme iz nedoumice, pjesme, 1975.
• Lenije zelene lenije, 1965.
• U čovjeku, 1961.
• Moja lipanjska kotlina, pjesme, 1960.
• Utaman, pjesme, 1957.
• Raskršće vjetra, pjesme, 1955.
• Mislim na sunce, pjesme, 1955.

Brojna djela su mu doživjela i uprizorenje na hrvatskim kazališnim pozornicama.

Djela su mu prevedena i na talijanski, mađarski i ine.

Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatske ljubavne pjesme Ljubav pjesnika prireditelja Krste Špoljara iz 1956., hrvatske revolucionarne poezije Krilat riječ prireditelja Jure Franičevića Pločara i Živka Jeličića iz 1978., hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času prireditelja Ive Sanadera i Ante Stamaća '90-ih, Lirika o Slavoniji Grigora Viteza iz 1956., : antologija duhovne poezije Krist u hrvatskom pjesništvu : od Jurja Šižgorića do naših dana u izboru Vladimira Lončarevića iz 2007., Pjesme o Zagrebu: 1743.-1964. u izboru Pavla Cindrića iz 1965. i inima.

Prevodio je i sa slovenskog jezika (Tone Pavček).

Nagrade

1979. je zajedno sa Ivanom Katušićem dobio godišnju nagradu "Vladimir Nazor" za književnost.

1998. je dobio književnu nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.

Napomene

Vanjske veze

• Vijenac Nadahnuto kritičarsko pero
• Privlačica Arhivirano 2009-06-26 na Wayback Machine-u Neput