David Albahari

David Albahari
Biografske informacije
Rođenje(1948-03-15)15. 3. 1948.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Peć
Smrt30. 7. 2023. (dob: 75)
Srbija Beograd
Obrazovanje
Zanimanjepisac
Opus
Književne vrsteroman, kratka priča
Znamenita djela
  • Cink
  • Gec i Majer
  • Pijavice
  • Ludvig
Nagrade
NIN-ova nagrada

David Albahari (Peć, 15. 3. 1948 – Beograd, 30. juli 2023) bio je srpski književnik, prevodilac i akademik SANU. Pisao je uglavnom romane i kratke priče koje su često autobiografske. Takođe je bio i prevodilac sa engleskog jezika.

Biografija

David Albahari rođen je u Peći 15. 3. 1948 godine. Jevrejskog je porekla.[1] Otac mu je bio pobožan čovek, ali je tek nakon penzionisanja počeo redovno odlaziti u hram i postao aktivan član jevrejske zajednice. U kućanstvu Albaharijevih su se obeležavali svi jevrejski praznici i običaji.[1] David je u Zagrebu studirao englesku literaturu i jezik. Prvu zbirku kratkih priča „Porodično vreme“ je objavio 1973. Postao je popularan u književnim krugovima četvrtom knjigom „Opis smrti“, za koju je dobio nagradu „Ivo Andrić“.

1991. godine je postao predsednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. 1994. godine se preselio s porodicom u Kalgari, gde i dalje živi. I dalje piše i objavljuje na srpskom jeziku. Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman „Mamac1996. godine i nagrade Zlatni suncokret za zbirku priča „Svake noći u drugom gradu“ 2008. godine.

David Albahari je pisac prilično zatvorenog, na momente čak hermetičnog izraza, autor koji zahteva ne samo veliki čitalački napor, već i punu saradnju čitaoca u izgrađivanju značenja pojedinih dela. Uprkos tome, on je tokom svog gotovo tridesetogodišnjeg postojanja u srpskoj literaturi stekao ne samo nepodeljenu naklonost kritike, već i prilično veliki broj čitalaca. Interesantna je pojava da se među ljubiteljima knjige u Srbiji teško može naći čitalac koji nema jasno izražen vrednosni stav prema Albaharijevom opusu: s jedne strane nalazi se prilično širok sloj obožavalaca njegove proze među kojima on često predstavlja pravog kultnog pisca, dok se s druge strane nalazi nešto uža grupa onih kojima izrazita složenost i naglašena artificijelnost njegovog izraza stvara prilično jak otpor.

Kritika je od samog početka prihvatila Albaharijevo stvaralaštvo uz izuzetno pohvalne ocene, počev od najranijih prikaza prve zbirke, kada je Bogdan A. Popović zaključio u prikazu „Porodičnog vremena“ da je pripovedačka polazišna pozicija „za darovitog mladog pisca... od neprocenjive vrednosti“, pa sve do skorašnjeg suda Vase Pavkovića da je samo pitanje vremena „kada će svet prepoznati velikog pisca srpskog jezika“. Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, nemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenački, albanski, slovački, mađarski...

Kasnih osamdesetih, Albahari je započeo prvu formalnu peticiju za legalizaciju marihuane u Jugoslaviji. Za sebe tvrdi da nije vernik, te da mu je uvek smetalo automatizovanje religije.[1]

U julu 2016. godine osvojio je prvu nagradu na festivalu "Друга приказна" (Druga priča), u Skoplju, Makedoniji[2].

U Novom Sadu uručena mu je Međunarodna nagrada za književnost „Aleksandar Tišma”, za roman "Danas je sreda", 2022

Dugim godinama je živio u Kalgariju u Kanadi.

Nakon duge bolesti, umro je u Beogradu 30. jula 2023. godine u svojoj 76. godini.[3][4][5]

Bibliografija

Zbirke priča

  • „Porodično vreme“ (1973)
  • „Obične priče“ (1978)
  • „Opis smrti“ (1982)
  • „Fras u šupi“ (1984)
  • „Jednostavnost“ (1988)
  • „Pelerina“ (1993)
  • „Izabrane priče“ (1994)
  • „Neobične priče“ (1999)
  • „Drugi jezik“ (2003)
  • „Senke“ (2006)
  • „Svake noći u drugom gradu“(2008)
  • „21 priča o sreći“ (2017)

Romani

  • „Sudija Dimitrijević“ (1978)
  • „Cink“ (1988)
  • „Kratka knjiga“ (1993)
  • „Snežni čovek“ (1995)
  • „Mamac“ (1996)
  • „Mrak“ (1997, 2008)
  • „Gec i Majer“ (1998)
  • „Svetski putnik“ (2001)
  • „Pijavice“ (2006)
  • „Ludvig“ (2007)
  • „Brat“ (2008)
  • „Ćerka“ (2010)
  • „Kontrolni punkt“ (2011)

Knjige eseja

  • „Prepisivanje sveta“ (1997)
  • „Teret“ (2004)
  • „Dijaspora i druge stvari“ (2008)

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 Banjac, Dragan (4. 11. 2013). Intervju – David Albahari: Pisanje je za mene utjeha. Pobjeda. Preuzeto 9. 3. 2014
  2. Давид Албахари - добитник на првата награда „Друга приказна“
  3. „Preminuo književnik David Albahari”. Al Jazeera Balkans. Pristupljeno 30. 7. 2023. 
  4. „Umro nagrađivani srpski književnik i prevoditelj David Albahari”. Jutarnji List. Pristupljeno 30. 7. 2023. 
  5. „Preminuo David Albahari”. Danas. Pristupljeno 30. 7. 2023. 

Vanjske veze

  • Biografija na sajtu SANU Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
  • Stranice Davida Albaharija na srpskom i engleskom
  • Dela Davida Albaharija i elektronskom obliku - iBiblioteka Arhivirano 2017-07-10 na Wayback Machine-u
  • Biografija na Internationales Literaturfestival Berlin Arhivirano 2004-12-14 na Wayback Machine-u (en)
  • „’Marihuana marš' u Beogradu‘“ (sh)
  • Intervju sa Albaharijem Arhivirano 2012-04-18 na Wayback Machine-u (en)
  • Intervju sa Albaharijem Arhivirano 2007-10-12 na Wayback Machine-u (ru)
  • Intervju sa Albaharijem (na beloruskom) Arhivirano 2007-10-12 na Wayback Machine-u
  • Albahari: Svet rata i svet medija (B92, 23. novembar 2011)
  • Stranice Davida Albaharija na srpskom i engleskom
  • Biografija na Internationales Literaturfestival Berlin Arhivirano 2004-12-14 na Wayback Machine-u
  • "'Marihuana marš' u Beogradu"
  • p
  • r
  • u
na dan 17. maja 2017.
  • p
  • r
  • u
Odeljenje za matematiku, fiziku i geo-nauke
Redovni
  • Milan Damnjanović
  • Aleksandar Ivić
  • Vidojko Jović
  • Zoran Knežević
  • Nikola Konjević
  • Vojislav Marić
  • Milosav Marjanović
  • Fedor Mesinger
  • Gradimir Milovanović
  • Stevan Pilipović
  • Miljko Satarić
  • Bogoljub Stanković
  • Stevo Todorčević
  • Olga Hadžić
  • Fedor Herbut
  • Dragoš Cvetković
  • Đorđe Šijački
Dopisni
  • Zaviša Janjić
  • Branislav Jelenković
  • Slobodan Marković
  • Miodrag Mateljević
  • Zoran Radović
  • Vladimir Rakočević
  • Milan Sudar
  • Vladica Cvetković
Van radnog sastava
  • Nemanja Kaloper
Inostrani
  • Andre Berže
  • Ivan Božović
  • Ditrih H. Velte
  • Pjer Lena
  • Bogdan Maglić
  • Sergej Petrovič Novikov
  • Zoran Obradović
  • Jurij Colakovič Oganesjan
  • Đerđ Panto
  • Blagovest Sendov
  • Laslo Foro
  • Anton Cajlinger
  • Endre Šili
  • p
  • r
  • u
Odeljenje hemijskih i bioloških nauka
Redovni
  • Marko Anđelković
  • Miroslav Gašić
  • Ivan Gutman
  • Dragoslav Marinković
  • Slavko Mentus
  • Miljenko Perić
  • Vladimir Stevanović
  • Milena Stevanović
  • Dušan Čamprag
  • Živorad Čeković
  • Dragan Škorić
  • Bogdan Šolaja
Dopisni
  • Radoslav Adžić
  • Miloš Đuran
  • Slobodan Milosavljević
  • Radmila Petanović
  • Velimir Popsavin
  • Radomir Saičić
Van radnog sastava
  • Dražen Zimonjić
  • Nenad Kostić
  • Slobodan Macura
  • Stanko Stojilković
  • Radomir Crkvenjakov
Inostrani
  • Fransisko J. Ajala
  • Vajat Anderson
  • Branislav Vidić
  • Gordana Vunjak Novaković
  • Drago Grdenić
  • Pol Gringard
  • Frank Karas
  • Sejmur Koen
  • Velibor Krsmanović
  • Zoran S. Petrović
  • Stenli Prusiner
  • Čintamani Nagesa Ramačandra Rao
  • Milan Stojanović
  • Miha Tišler
  • Dušan Hadži
  • p
  • r
  • u
Odeljenje tehničkih nauka
Redovni
  • Teodor Atanacković
  • Antonije Đorđević
  • Vladan Đorđević
  • Đorđe Đukić
  • Zoran Đurić
  • Dušan Milović
  • Pantelija Nikolić
  • Boško D. Petrović
  • Zoran Lj. Petrović
  • Dejan Popović
  • Zoran V. Popović
  • Momčilo M. Ristić
  • Ninoslav Stojadinović
  • Dušan Teodorović
  • Nikola Hajdin
Dopisni
Inostrani
  • Valerij Vasiljevič Kozlov
  • Vukan Vučić
  • Miloš Ercegovac
  • Antoni Kunadis
  • Tošijaki Makabe
  • Ingo Miler
  • Čedomir Petrović
  • Zoja Popović
  • Zoran D. Popović
  • Valerij Vladimirovič Skorohod
  • Feliks Leonidovič Černousko
  • Dragoslav Šiljak
  • p
  • r
  • u
Odeljenje medicinskih nauka
Redovni
  • Vladimir Bumbaširević
  • Vladimir Kanjuh
  • Zoran L. Kovačević
  • Vladimir Kostić (predsednik SANU)
  • Nebojša Lalić
  • Vojislav Leković
  • Dušica Lečić Toševski
  • Dragan Micić
  • Miodrag Ostojić
  • Predrag Peško
  • Đorđe Radak
  • Ninoslav Radovanović
  • Nebojša Radunović
  • Ljubiša Rakić
  • Jovan Hadži-Đokić
  • Miodrag Čolić
  • Radoje Čolović
  • Veselinka Šušić
Dopisni
Van radnog sastava
  • Stojanka Aleksić
  • Dragutin Vukotić
  • Milan Stevanović
  • Dragan Švrakić
Inostrani
  • Mihail Veniaminovič Ugrumov
  • Torsten Vizel
  • Veljko Vlaisavljević
  • Rože Gilman
  • Ronald Grosart Matiček
  • Berislav Zloković
  • Tamio Jamakava
  • Tibor Kašai
  • Antonio Kolombo
  • Karolji Lapiš
  • Aleksandar Margulis
  • Euđenio Pikano
  • Momir Polenaković
  • Paško Rakić
  • Vasilios Tanopulos
  • Gaetano Tijene
  • Pavlos Tutuzas
  • Feliks Unger
  • Jevgenij Ivanovič Čazov
  • p
  • r
  • u
Odeljenje jezika i književnosti
Redovni
Dopisni
Van radnog sastava
  • David Albahari
Inostrani
  • Vladimir Nikolajevič Vojnovič
  • Per Jakobsen
  • Manfred Jenihen
  • Rolf-Diter Kluge
  • Đerđ Konrad
  • Rajnhard Lauer
  • Gerhard Neveklovski
  • Antonije Tahiaos
  • Svetlana Mihajlovna Tolstoj
  • Zuzana Topolinjska
  • Vlada Urošević
  • Peter Handke
  • Ronald Harvud
  • Robert Hodel
  • Ivan Čarota
  • Aksinija Džurova
  • Gabrijela Šubert
  • p
  • r
  • u
Odeljenje društvenih nauka
Redovni
  • Danilo Basta
  • Tibor Varadi
  • Časlav Ocić
  • Dimitrije Stefanović
  • Kosta Čavoški
Dopisni
  • Aleksandar Kostić
Inostrani
  • p
  • r
  • u
Odeljenje istorijskih nauka
Redovni
Dopisni
  • Ljubodrag Dimić
  • Miodrag Marković
  • Slavenko Terzić
Van radnog sastava
  • Jelena Milojković-Đurić
  • Vlado Strugar
  • Slobodan Ćurčić
Inostrani
  • Žan-Pol Bled
  • Tjaling Vaterbolk
  • Panajotis Vokotopulos
  • Cvetan Grozdanov
  • Jelena Guskova
  • Noel Dival
  • Engelina Sergejevna Smirnova
  • Anatolij Arkadjevič Turilov
  • Harald Hauptman
  • p
  • r
  • u
Odeljenje likovne i muzičke umetnosti
Redovni
  • Svetomir Arsić-Basara
  • Dejan Despić
  • Isidora Žebeljan
  • Ivan Jevtić
  • Milan Lojanica
  • Branislav Mitrović
  • Petar Omčikus
  • Dušan Otašević
  • Todor Stevanović
Dopisni
  • Svetislav Božić
  • Milan Marić
  • Milica Stevanović
Van radnog sastava
  • Vladimir Veličković
Inostrani
  • p
  • r
  • u
Dobitnici NIN-ove nagrade
1954–1992

1954. Dobrica Ćosić (Koreni)   1955. Mirko Božić (Neisplakani)   1956. Oskar Davičo (Beton i svici)   1957. Aleksandar Vučo (Mrtve javke)   1958. Branko Ćopić (Ne tuguj, bronzana stražo)   1959.   1960. Radomir Konstantinović (Izlazak)   1961. Dobrica Ćosić (Deobe)   1962. Miroslav Krleža (Zastave)   1963. Oskar Davičo (Gladi)   1964. Oskar Davičo (Tajne)   1965. Ranko Marinković (Kiklop)   1966. Meša Selimović (Derviš i smrt)   1967. Erih Koš (Mreža)   1968. Slobodan Novak (Mirisi, zlato i tamjan)   1969. Bora Ćosić (Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji)   1970. Borislav Pekić (Hodočašće Arsenija Njegovana)   1971. Miloš Crnjanski (Roman o Londonu)   1972. Danilo Kiša (Peščanik)   1973. Mihailo Lalić (Ratna sreća)   1974. Jure Franičević-Pločar (Vir)   1975. Miodrag Bulatović (Ljudi sa četiri prsta)   1976. Aleksandar Tišma (Upotreba čoveka)   1977. Petko Vojnić Purčar (Dom sve dalji)   1978. Mirko Kovač (Vrata od utrobe)   1979. Pavle Ugrinov (Zadat život)   1980. Slobodan Selenić (Prijatelji)   1981. Pavao Pavličić (Večernji akt)   1982. Antonije Isaković (Tren 2)   1983. Dragoslav Mihailović (Čizmaši)   1984. Milorad Pavić (Hazarski rečnik)   1985. Živojin Pavlović (Zid smrti)   1986. Vidosav Stevanović (Testament)   1987. Voja Čolanović (Zebnja na rasklapanje)   1988. Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke)   1989. Vojislav Lubarda (Vaznesenje)   1990. Miroslav Josić Višnjić (Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba)   1991. Milisav Savića (Hleb i strah)   1992. Živojin Pavlović (Lapot)

1993–2005

1993. Radoslav Petković (Sudbina i komentari)   1994. Vladimir Arsenijević (U potpalublju)   1995. Svetlana Velmar Janković (Bezdno)   1996. David Albahari (Mamac)   1997. Milovan Danojlić (Oslobodioci i izdajnici)   1998. Danilo Nikolić (Fajront u Grgetegu)   1999. Maksimilijan Erenrajh (Karakteristika)   2000. Goran Petrović (Sitničarnica "Kod srećne ruke")   2001. Zoran Ćirić (Hobo)   2002. Mladen Markov (Ukop oca)  2003. Vladan Matijević (Pisac iz daleka)  2004. Vladimir Tasić (Kiša i hartija)  2005. Miro Vuksanović (Semolj zemlja)

2006–2024

2006. Svetislav Basara (Uspon i pad Parkinsonove bolesti)   2007. Dragan Velikić (Ruski prozor)   2008. Vladimir Pištalo (Tesla, portret među maskama)   2009. Grozdana Olujić (Glasovi u vetru)   2010. Gordana Ćirjanić (Ono što oduvek želiš)   2011. Slobodan Tišma (Bernardijeva soba)   2012. Aleksandar Gatalica (Veliki rat)   2013. Goran Gocić (Tai)   2014. Filip David (Kuća sećanja i zaborava)   2015. Dragan Velikić (Islednik)   2016. Ivana Dimić (Arzamas)   2017. Dejan Atanacković (Luzitanija)   2018. Vladimir Tabašević (Zabluda Svetog Sebastijana)   2019. Saša Ilić (Pas i kontrabas)   2020. Svetislav Basara (Kontraendorfin)   2021. Milena Marković (Deca)   2022. Danica Vukićević (Unutrašnje more)   2023. Stevo Grabovac (Poslije zabave)

a Odbio nagradu.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati