Inocent VIII

Incent VIII.
Innocentius Octavus

Pravo ime Giovanni Battista Cibo
Papinstvo počelo 29. august 1484.
Papinstvo završilo 25. jul 1492.
Prethodnik Siksto IV.
(1471. - 1484.)
Nasljednik Aleksandar VI.
(1492. - 1503.)
Rođen 1432.
Genova, Italija
Umro 25. jul 1492.
Rim
Ostali pape imena Inocent

Incent VIII. (Genova 1432. - Rim, 25. jul 1494.) bio je 213 papa od 29. augusta 1484. do 25. jula 1492.[1]

Biografija i pontifikat

Giovanni Battista rođen je u bogatoj i utjecajnoj đenoveškoj porodici Cibo, grčkog porijekla (sa Rodosa)[2], njegov otac bio je rimski senator.

Giovanni Battista rano djetinstvo proveo je na napuljskom dvoru, gdje mu je otac bio potkralj. Školovao se u Padovi i Rimu gdje je stekao veliki krug uticajnih prijatelja, i postao blizak sa papom Pavlom II.[1]

Zaredio se u Rimu 1457., za vrijeme kardinala Calandninija, bratića pape Pavla II.. uz njihovu pomoć postao je biskup Savone 1466. Uz njihovu preporuku i utjecaj papa Siksto IV. postavio ga je za kardinala 1473.[1]

Njegov pontifikat obilježilo je malo ledeno doba, kad je zbog klimatskih prilika došlo do velikog smanjenja usjeva i velikog pomora stanovništva zbog gladi. Zbog tog su osobito po njemačkim zemljama, bili u modi progoni i spaljivanje vještica, na koje se svaljivala sva krivnja za smrzavanje voda, uništenje usjeva, porast krađa i veliku glad.

Inocent VIII. je u svojoj buli Summis desiderantes od 5. decembra 1484. sistematizirao način istrage i borbe protiv vračeva i vještica i načine njihova kažnjavanja. Za to je ovlastio inkvizitore Heinricha Kramera i Jacobusa Sprengera koji su to trebali provesti u djelo.[3][4] Inoćentije VIII je tada osudio i upotrebu konoplje na crnoj misi.[5]

Incent je potvrdio 1487. - Tomása deTorquemadu za velikog inkvizitora Španjolske. Potaknuo je veliki lov i križarski rat protiv vjerskih otpadnika Valdenza, dajući oprost svima koji su sudjelovali u njemu. Zabranio je Mirandolinu knjigu Conclusiones philosophicae, cabalasticae et theologicae iz 1486., jer se uvjerio da je 13 od njegovih 900 teza heretično.[6] Incent VIII. podigao je ljetnu rezidenciju Belvedere pored Vatikanske palače, koju su slijedeći pape pretvorili u Palaču Belvedere sa velikim unutrašnjim dvorištem.

Čitav njegov pontifat obilježila je velika besparica, tako da je on inicirao Simoniju u Vatikanu, smišljajući nove svećeničke titule i položaje, koje su kasnije potajno prodavane na aukcijama.

Incent VIII. umro je 25. jula 1492., ostavivši iza sebe dvoje vanbračne djece (Teodorinu i Francesca), koji su se rodili prije nego što se zaredio.[1][7] Po nekim izvorima imao je čak 16 vanbračne djece, od kojih je preživjelo 14 koje je on zvao nećacima. Incenta VIII. titulirali su Padre della patria (Otac domovine) misleći ironično na njegovih 16 potomaka.[8]

Stefano Infessura, tadašnji kroničar rimskog života, zabilježio je da je na Incentu VIII. isprobana prva transfuzija u historiji. Na njegovoj samrtnoj postelji data mu je direktno krv iz vena troje dječaka, koji su umrli za vrijeme tog pokušaja.[9]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Biografija pape Inocenta VIII., na portalu treccani.it, pristupljeno 23. 5. 2011.(it)
  2. Smith, Philip: The History of the Christian Church, General Books 2009., ISBN 1-150-72245-2
  3. Levack: The Witch-Hunt in Early Modern Europe, (49)
  4. Heinrich Institoris, Heinrich, Sprenger, Jakob, Summers, Montague; The Malleus maleficarum of Heinrich Kramer and James Sprenger; Dover Publications; New edition, June 1, 1971; ISBN 0-486-22802-9
  5. Nikša Dubreta: Konoplja – sociološki aspekti uzgoja i upotrebe
  6. Giovanni Pico della Mirandola, Catholic Encyclopedia 1913 - New Advent, pristupljeno 23. 5. 2011.
  7. O papi Incentu VIII. na portalu Catholic Encyclopedia, pristupljeno 23. 5. 2011.
  8. The Talking Statues of Rome, pristupljeno 23. 5. 2011.
  9. Blood transfusion na portalu Discoveries in medicine, pristupljeno 23. 5. 2011..

Eksterni linkovi

Inocent VIII na Wikimedijinoj ostavi
  • Biografija pape Inocenta VIII., na portalu treccani.it (it)
  • p
  • r
  • u
1-4. vijek

sv. Petar  sv. Lino  Anaklet  Klement I.  Evarist  Aleksandar I.  Siksto I.  Telesfor  Higin  Pio I.  Anicet  Soter  Eleuterije  Viktor I.  Zefirin  Kalist I.  Urban I.  Poncijan  Anter  Fabijan  Kornelije  Lucije I.  Stjepan I.  Siksto II.  Dionizije  Feliks I.  Eutihijan  Kajo  Marcelin  Marcel I.  Euzebije  Miltijad  Silvestar I.  Marko  Julije I.  Liberije   Damaz I.  Siricije  Anastazije I. 

Krist daje ključeve Neba Petru
5–8. vijek

Inocent I.  Zosim  Bonifacije I.  Celestin I.  Siksto III.  Lav I.  Hilarije  Simplicije  Feliks III.  Gelazije I.  Anastazije II.  Simah  Hormizda  Ivan I.  Feliks IV.  Bonifacije II.  Ivan II.  Agapet I.  Silverije  Vigilije  Pelagije I.  Ivan III.  Benedikt I.  Pelagije II.  Grgur I.  Sabinijan  Bonifacije III.  Bonifacije IV.  Adeodat I.  Bonifacije V.  Honorije I.  Severin  Ivan IV.  Teodor I  Martin I  Eugen I.  Vitalijan  Adeodat II.  Donus  Agaton  Lav II.  Benedikt II.  Ivan V.  Konon  Sergije I.  Ivan VI.  Ivan VII.  Sisinije  Konstantin  Grgur II  Grgur III  Zaharija  Stjepan (II.)  Stjepan II.  Pavao I.  Stjepan III.  Hadrijan I.  Lav III 

9–12. vijek

Stjepan IV.  Paskal I.  Eugen II.  Valentin  Grgur IV  Sergije II  Lav IV  Benedikt III.  Nikola I.  Hadrijan II.  Ivan VIII.  Marin I.  Hadrijan III.  Stjepan V.  Formoz  Bonifacije VI. Stjepan VI.  Roman  Teodor II.  Ivan IX.  Benedikt IV.  Lav V.  Sergije III.  Anastazije III.  Lando  Ivan X  Lav VI.  Stjepan VII.  Ivan XI.  Lav VII.  Stjepan VIII.  Marin II.  Agapet II.  Ivan XII.  Lav VIII.  Benedikt V.  Ivan XIII.  Benedikt VI.  Benedikt VII.  Ivan XIV.  Ivan XV.  Grgur V.  Silvestar II.  Ivan XVII.  Ivan XVIII.  Sergije IV.  Benedikt VIII.  Ivan XIX.  Benedikt IX.  Silvestar III.  Benedikt IX.  Grgur VI.  Klement II.  Benedikt IX.  Damaz II.  Lav IX.  Viktor II.  Stjepan IX.  Nikola II.  Aleksandar II.  Grgur VII.  Viktor III.  Urban II.  Paskal II.  Gelazije II.  Kalist II.  Honorije II.  Inocent II.  Celestin II.  Lucije II.  Eugen III.  Anastazije IV.  Hadrijan IV.  Aleksandar III.  Lucije III.  Urban III.  Grgur VIII.  Klement III.  Celestin III.  Inocent III. 

13–16. vijek

Honorije III.  Grgur IX.  Celestin IV.  Inocent IV.  Aleksandar IV.  Urban IV.  Klement IV.  Grgur X.  Inocent V.  Hadrijan V.  Ivan XXI.  Nikola III.  Martin IV.  Honorije IV.  Nikola IV.  Celestin V.  Bonifacije VIII.  Benedikt XI.  Klement V.  Ivan XXII.  Benedikt XII.  Klement VI.  Inocent VI.  Urban V.  Grgur XI.  Urban VI.  Bonifacije IX.  Inocent VII.  Grgur XII.  Martin V.  Eugen IV.  Nikola V.  Kalist III.  Pio II.  Pavao II.  Siksto IV.  Inocent VIII.  Aleksandar VI.  Pio III.  Julije II.  Lav X.  Hadrijan VI.  Klement VII.  Pavao III.  Julije III.  Marcel II.  Pavao IV.  Pio IV.  Pio V.  Grgur XIII.  Siksto V.  Urban VII.  Grgur XIV.  Inocent IX.  Klement VIII.

17. vijek - danas
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 29596770
  • LCCN: n86142042
  • ISNI: 0000 0001 2125 987X
  • GND: 119130025
  • SELIBR: 328983
  • SUDOC: 03171384X
  • BNF: cb12287809f (podaci)
  • BIBSYS: 1615358752910
  • ULAN: 500319907
  • NLA: 49784721
  • NKC: jo20211134731
  • BNE: XX5573481