Eleuterije

Eleuterije
Eleuterus (ili Eleutherius)

Pravo ime Eleuterus ili Eleutherius
Papinstvo počelo ~ 175.
Papinstvo završilo ~ 189.
Prethodnik Soter
(166. - 174.)
Nasljednik Viktor I.
(189. - 199.)
Rođen ?
Nikopol, Epir, Grčka
Umro ~ 189.
Rim

Eleuterije je bio trinaesti papa Katoličke Crkve, bio je na stolici rimskog biskupa od otprilike 175. do 189. Riječ je o prvom papi o kojem postoje i jasni povijesni dokazi. Katolička Crkva štuje ga kao sveca.

Život

Eleuterije se rodio u Nikopolu u Epiru, a u Rim je došao s papom Anicetom te je kao njegov đakon sudjelovao u papinu susretu sa sv. Polikarpom.

Za njegova pontifikata vrhunac je dostiglo montanističko krivovjerje, protiv kojega su kršćani bili već napisali barem četiri apologije.

177. započelo je osobitom oštrinom progonstvo u doba Marka Aurelija. Poznati su lionski mučenici Potin i Blandina, a u izvješću o njihovu mučeništvu, kako piše Euzebije Cezarejski, spominjao se i papa Eleuterije. U Rimu je 177. godine podnijela mučeništvo i sveta Cecilija. Iste godine u Rim dolazi i Irenej Lionski, budući lionski biskup, zajedno s nekim biskupima da bi s Eleuterijem raspravio pitanje montanizma. S istim problemom u Rim dolazi i Abercije i Hierapolisa u Frigiji.

Progonstva su prestala tek nakon smrti Marka Aurelija i Komodovim dolaskom na vlast, te se Crkva mogla posvetiti montanističkoj herezi. Često se predbacuje Eleuteriju da nije pravodobno reagirao na ovo krivovjerje, no možda je bila riječ o njegovu taktiziranju, koje ipak nije donijelo ploda. U isto se vrijeme Crkva susretala i s drugim krivovjerjima, posebice s gnosticizmom i marcionstvom.

Eleuterije i Britanija

Liber pontificalis spominje Eleuterijevu prepisku s nekim britanskim kraljem Lucijem, no riječ je o rimskoj a ne o britanskoj tradiciji i vjerojatno nema povijesnoga utemeljenja. Naime, u 2. stoljeću rimska vlast u Britaniji bila je toliko ukorijenjena da ondje nije mogao postojati neki mjesni kralj, a nevjerojatnom se čini i mogućnost da je koji niži mjesni vladar tražio tada pomoć od Eleuterija. Istu tradiciju navodi i sv. Beda Časni, prvi engleski crkveni pisac (673.-735.), no on čini se preuzima tu pripovijest upravo iz zbirke Liber pontificalis.

Postoje, međutim i druga moguća objašnjenja. Harnack pretpostavlja da je došlo do zamjene naziva, te da umjesto Brittanio valja čitati Britio, a riječ je o utvrdi u Edesi, a kralj bi bio Lucije Elije Septim Megas Abgar IX., koji je bio doista kršćanski kralj tadašnje Sirije.

Prema drugoj teoriji, Lucije o kojem je riječ mogao bi biti Lucije Artorije Kasto, koji je upravo u to doba upravljao rimskom vojskom u Britaniji. Prethodno je bio na službi u Palestini i Campaniji, te je ondje mogao upoznati kršćanstvo. Podatke o njemu daju dva natpisa (epigrafi) nađena u Podstrani. Prema tim natpisima, Lucije je nosio naziv dux. Ova je pretpostavka mnogo vjerojatnije od one sirijske, budući da bi se teško jedan sirijski vladar tražio pomoć od pape iz Rima. Postoje naznake da je lik ovog Lucija Artorija mogao poslužiti kao temelj za stvaranje kasnije legende o kralju Arturu.

Mučeništvo i štovanje

Nema osobitih podataka o Eleuterijevu mučeništvu. Nakon smrti pokopan je u Vatikanu, blizu groba svetog Petra, a spomen mu je 26. svibnja.

Rimski martirologij o njemu piše:

26. svibnja - U Rimu sveti Eleuterije, papa i mučenik, koji je na kršćansku vjeru obratio mnoge plemenite Rimljane i poslao Damjana i Fugacija u Veliku Britaniju, gdje su krstili kralja Lucija skupa s njegovom ženom i gotovo svim narodom.

  • p
  • r
  • u
1-4. vijek

sv. Petar  sv. Lino  Anaklet  Klement I.  Evarist  Aleksandar I.  Siksto I.  Telesfor  Higin  Pio I.  Anicet  Soter  Eleuterije  Viktor I.  Zefirin  Kalist I.  Urban I.  Poncijan  Anter  Fabijan  Kornelije  Lucije I.  Stjepan I.  Siksto II.  Dionizije  Feliks I.  Eutihijan  Kajo  Marcelin  Marcel I.  Euzebije  Miltijad  Silvestar I.  Marko  Julije I.  Liberije   Damaz I.  Siricije  Anastazije I. 

Krist daje ključeve Neba Petru
5–8. vijek

Inocent I.  Zosim  Bonifacije I.  Celestin I.  Siksto III.  Lav I.  Hilarije  Simplicije  Feliks III.  Gelazije I.  Anastazije II.  Simah  Hormizda  Ivan I.  Feliks IV.  Bonifacije II.  Ivan II.  Agapet I.  Silverije  Vigilije  Pelagije I.  Ivan III.  Benedikt I.  Pelagije II.  Grgur I.  Sabinijan  Bonifacije III.  Bonifacije IV.  Adeodat I.  Bonifacije V.  Honorije I.  Severin  Ivan IV.  Teodor I  Martin I  Eugen I.  Vitalijan  Adeodat II.  Donus  Agaton  Lav II.  Benedikt II.  Ivan V.  Konon  Sergije I.  Ivan VI.  Ivan VII.  Sisinije  Konstantin  Grgur II  Grgur III  Zaharija  Stjepan (II.)  Stjepan II.  Pavao I.  Stjepan III.  Hadrijan I.  Lav III 

9–12. vijek

Stjepan IV.  Paskal I.  Eugen II.  Valentin  Grgur IV  Sergije II  Lav IV  Benedikt III.  Nikola I.  Hadrijan II.  Ivan VIII.  Marin I.  Hadrijan III.  Stjepan V.  Formoz  Bonifacije VI. Stjepan VI.  Roman  Teodor II.  Ivan IX.  Benedikt IV.  Lav V.  Sergije III.  Anastazije III.  Lando  Ivan X  Lav VI.  Stjepan VII.  Ivan XI.  Lav VII.  Stjepan VIII.  Marin II.  Agapet II.  Ivan XII.  Lav VIII.  Benedikt V.  Ivan XIII.  Benedikt VI.  Benedikt VII.  Ivan XIV.  Ivan XV.  Grgur V.  Silvestar II.  Ivan XVII.  Ivan XVIII.  Sergije IV.  Benedikt VIII.  Ivan XIX.  Benedikt IX.  Silvestar III.  Benedikt IX.  Grgur VI.  Klement II.  Benedikt IX.  Damaz II.  Lav IX.  Viktor II.  Stjepan IX.  Nikola II.  Aleksandar II.  Grgur VII.  Viktor III.  Urban II.  Paskal II.  Gelazije II.  Kalist II.  Honorije II.  Inocent II.  Celestin II.  Lucije II.  Eugen III.  Anastazije IV.  Hadrijan IV.  Aleksandar III.  Lucije III.  Urban III.  Grgur VIII.  Klement III.  Celestin III.  Inocent III. 

13–16. vijek

Honorije III.  Grgur IX.  Celestin IV.  Inocent IV.  Aleksandar IV.  Urban IV.  Klement IV.  Grgur X.  Inocent V.  Hadrijan V.  Ivan XXI.  Nikola III.  Martin IV.  Honorije IV.  Nikola IV.  Celestin V.  Bonifacije VIII.  Benedikt XI.  Klement V.  Ivan XXII.  Benedikt XII.  Klement VI.  Inocent VI.  Urban V.  Grgur XI.  Urban VI.  Bonifacije IX.  Inocent VII.  Grgur XII.  Martin V.  Eugen IV.  Nikola V.  Kalist III.  Pio II.  Pavao II.  Siksto IV.  Inocent VIII.  Aleksandar VI.  Pio III.  Julije II.  Lav X.  Hadrijan VI.  Klement VII.  Pavao III.  Julije III.  Marcel II.  Pavao IV.  Pio IV.  Pio V.  Grgur XIII.  Siksto V.  Urban VII.  Grgur XIV.  Inocent IX.  Klement VIII.

17. vijek - danas
Eleuterije na Wikimedijinoj ostavi