Kalist I

Kalist I
Callixtus I

Papinstvo počelo 217.
Papinstvo završilo 222.
Prethodnik Zefirin
( 199. - 217.)
Nasljednik Urban I.
( 222. - 230.)
Rođen ?
?
Umro 222.
?
Ostali pape imena Kalist

Kalist I. je bio šesnaesti papa, nasljednik Zefirina od 217. do 222.

U mladosti je bio rob, teško je živio, radio je u rudnicima u Sardiniji. Njega i ostale kršćane, oslobodila je ropstva, Marcela, žena rimskog cara Komoda.

Kasnije je postao đakon, savjetik pape Zefirina, a nakin smrti Zefirina 217. je postao papa. Dozvolio je pokajanje i ponovno pomirenje s Crkvom, onih koji su smrtno sagriješili, osobito kad je riječ o preljubu. U tadašnjoj praksi, naime, smrtnim su se grijesima smatrali preljub, ubojstvo, i otpad od vjere, te za njih nije bilo predviđeno pokajanje dok papa Kalist I. nije to promijenio. Zbog toga, Hipolit, 217. postaje vođom prve raskolničke skupine u rimskoj Crkvi, te prvi protupapa u povijesti. Raskol će se nastaviti za pontifikata pape Urbana I. i pape Poncijana. Temeljni cilj Hipolitove skupine bio je nastavak stroge pokorničke prakse u Crkvi, a po svojim općim značajkama, skupina je bila tradicionalistička i protiv promjena. Hipolit se kasnije pomirio s Crkvom i postao svetac.

Kalist I. bio je mučen i ubijen zbog kršćanske vjere. Slavi se kao svetac. Spomendan mu je 14. listopada.

Sukob Hipolita i Kalista

Hipolit Rimski je žestoko protestovao kad je Kalist, đakon, bivši rob i bogati bankar, izabran za biskupa njegove crkve u Rimu. On je razglasio priču o skandalu, bacajući ljagu na Kalistovo poštenje:

Kalist je bio rob Karpofora, hrišćanina zaposlenog u carskoj palati. Karpofor je Kalistu, kao čoveku od vere, poverio nemalu sumu novca i naložio mu da izvuče profit kao bankar. On je uzeo novac i započeo posao kod Riblje pijace. Vremenom, veliki broj udovica i braće poveravao mu je novac. Međutim, Kalist je proneverio novac i zapao u finansijske teškoće.[1]

Hipolit kaže da kada je gospodar Karpofor to čuo, tražio je obračun, ali Kalist je pobegao: »pronašavši lađu u luci spremnu za putovanje, ukrcao se u nameri da otplovi bez obzira kud lađa ide«.[2] Međutim, njegov je gospodar u potrazi za njim stigao na brod, te je Kalist u očajanju skočio u vodu. Kada su ga mornari spasli protiv njegove volje, predat je Karpoforu, vraćen u Rim i poslat na robiju.

Očigledno, Hipolit je pokušavao da objasni zašto je Kalist bio mučen i hapšen, jer su ga mnogi poštovali kao mučenika. Hipolit je tvrdio da je on prevarant. Hipolit je, takođe, bio protiv Kalistovih pogleda na Trojstvo, i smatrao je njegovu politiku davanja oprosta grehova seksualnih prestupa zaprepašćujuće »labavom«. Takođe je optuživao Kalista, bivšeg roba, što dozvoljava vernicima da ozakonjuju veze sa sopstvenim robovima priznajući ih kao punovažne brakove.[3]

No Hipolit se našao u manjini. Većina rimskih hrišćana poštovala je Kalista kao učitelja i mučenika, odobravala njegovu politiku i izabrala ga za biskupa. Pošto je Kalist postao poglavar rimske crkve, Hipolit je odlučio da prekine vezu s njom. On je optužio Kalista da propoveda jeres, a njegove sledbenike nazvao »kalistinci« — kao da su sekta odvojena od »crkve«, koju je Hipolit tvrdio da predstavlja.[3]

Izvori

  1. Hippolytus, REF 9.7.
  2. Hippolytus, REF 9.12.
  3. 3,0 3,1 Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
  • p
  • r
  • u
1-4. vijek

sv. Petar  sv. Lino  Anaklet  Klement I.  Evarist  Aleksandar I.  Siksto I.  Telesfor  Higin  Pio I.  Anicet  Soter  Eleuterije  Viktor I.  Zefirin  Kalist I.  Urban I.  Poncijan  Anter  Fabijan  Kornelije  Lucije I.  Stjepan I.  Siksto II.  Dionizije  Feliks I.  Eutihijan  Kajo  Marcelin  Marcel I.  Euzebije  Miltijad  Silvestar I.  Marko  Julije I.  Liberije   Damaz I.  Siricije  Anastazije I. 

Krist daje ključeve Neba Petru
5–8. vijek

Inocent I.  Zosim  Bonifacije I.  Celestin I.  Siksto III.  Lav I.  Hilarije  Simplicije  Feliks III.  Gelazije I.  Anastazije II.  Simah  Hormizda  Ivan I.  Feliks IV.  Bonifacije II.  Ivan II.  Agapet I.  Silverije  Vigilije  Pelagije I.  Ivan III.  Benedikt I.  Pelagije II.  Grgur I.  Sabinijan  Bonifacije III.  Bonifacije IV.  Adeodat I.  Bonifacije V.  Honorije I.  Severin  Ivan IV.  Teodor I  Martin I  Eugen I.  Vitalijan  Adeodat II.  Donus  Agaton  Lav II.  Benedikt II.  Ivan V.  Konon  Sergije I.  Ivan VI.  Ivan VII.  Sisinije  Konstantin  Grgur II  Grgur III  Zaharija  Stjepan (II.)  Stjepan II.  Pavao I.  Stjepan III.  Hadrijan I.  Lav III 

9–12. vijek

Stjepan IV.  Paskal I.  Eugen II.  Valentin  Grgur IV  Sergije II  Lav IV  Benedikt III.  Nikola I.  Hadrijan II.  Ivan VIII.  Marin I.  Hadrijan III.  Stjepan V.  Formoz  Bonifacije VI. Stjepan VI.  Roman  Teodor II.  Ivan IX.  Benedikt IV.  Lav V.  Sergije III.  Anastazije III.  Lando  Ivan X  Lav VI.  Stjepan VII.  Ivan XI.  Lav VII.  Stjepan VIII.  Marin II.  Agapet II.  Ivan XII.  Lav VIII.  Benedikt V.  Ivan XIII.  Benedikt VI.  Benedikt VII.  Ivan XIV.  Ivan XV.  Grgur V.  Silvestar II.  Ivan XVII.  Ivan XVIII.  Sergije IV.  Benedikt VIII.  Ivan XIX.  Benedikt IX.  Silvestar III.  Benedikt IX.  Grgur VI.  Klement II.  Benedikt IX.  Damaz II.  Lav IX.  Viktor II.  Stjepan IX.  Nikola II.  Aleksandar II.  Grgur VII.  Viktor III.  Urban II.  Paskal II.  Gelazije II.  Kalist II.  Honorije II.  Inocent II.  Celestin II.  Lucije II.  Eugen III.  Anastazije IV.  Hadrijan IV.  Aleksandar III.  Lucije III.  Urban III.  Grgur VIII.  Klement III.  Celestin III.  Inocent III. 

13–16. vijek

Honorije III.  Grgur IX.  Celestin IV.  Inocent IV.  Aleksandar IV.  Urban IV.  Klement IV.  Grgur X.  Inocent V.  Hadrijan V.  Ivan XXI.  Nikola III.  Martin IV.  Honorije IV.  Nikola IV.  Celestin V.  Bonifacije VIII.  Benedikt XI.  Klement V.  Ivan XXII.  Benedikt XII.  Klement VI.  Inocent VI.  Urban V.  Grgur XI.  Urban VI.  Bonifacije IX.  Inocent VII.  Grgur XII.  Martin V.  Eugen IV.  Nikola V.  Kalist III.  Pio II.  Pavao II.  Siksto IV.  Inocent VIII.  Aleksandar VI.  Pio III.  Julije II.  Lav X.  Hadrijan VI.  Klement VII.  Pavao III.  Julije III.  Marcel II.  Pavao IV.  Pio IV.  Pio V.  Grgur XIII.  Siksto V.  Urban VII.  Grgur XIV.  Inocent IX.  Klement VIII.

17. vijek - danas
Kalist I na Wikimedijinoj ostavi