Svest

Crtež delova ljudskog mozga (Leonardo da Vinči).

Svest je sveukupnost doživljaja i psihičkih procesa u pojedincu (individualna svest) ili društvenoj zajednici (društvena svest).[1] Uopšteno, označava stanje budnosti i reaktivnosti na događanja u okolini, nasuprot stanju spavanja i nesvesti.[2]

U psihologiji, svest je u najopštijem značenju sveukupnost vlastitih psihičkih doživljaja (oseti, opažaji, sećanja, mišljenje, predstave, asocijacije, osećanja, potrebe i sl.) koje smo u stanju neposredno da opazimo introspekcijom i relativno jasno opišemo ili na drugi način izrazimo.[3] U psihološkom smislu svest je isto što i doživljavanje uopšte, sveukupnost psihičkih procesa, subjektivni život pojedinca i njegova samoopažanja.[1]

U sociologiji, svest je sistem uverenja, predstava, stavova, vrednosti i znanja, nastao pod uticajem sociokulturnih činilaca, koji pripada jednom kolektivu, društvu ili društvenom sloju (društvena svest, klasna svest, nacionalna svest). Predstavlja stečena znanja i navike, usvojene vrednosti, stavove i uverenja građana o nekoj pojavi.

U filozofiji, svest je znanje o neposrednom doživljaju sebe, stanje neposrednog spoznavanja. Jedan je od osnovnih ontoloških problema, jer istražuje odnos između bića i svesti (realnog i duhovnog).[1] U spoznajnoj teoriji svest je osnova refleksije i usmerenost na sadržaje spoznavanja.[1]

U prenesenom smislu, svest je spoznajna ili moralna sigurnost u određivanju nekog predmeta, društvene zbilje ili samog sebe.[1]

U filozofiji

Dekart određuje svest kao sigurni temelj istine ili bitka.[1]

Lajbnic uvodi monade kao aktivne i žive svesti, s najvišim stupnjem Bogom.[1]

Kant uvodi pojam “transcendentalne svesti”.

Hegel razmatra razvoj pojavnih oblika svesti apsolutnog duha.[1] Prema Hegelu, svest u samosvesti ima svoju prekretnicu:

Tek u samosvesti kao pojmu duha svest ima svoju prekretnicu, na kojoj ona zakoračuje iz obojenog privida čulnog ovozemstva i iz puste noći natčulnoga onozemstva u duhovni dan sadašnjosti.[4]

– Hegel

Prirodu svesnog iskustva i prepreke unutar toga iskustva u filozofiji uma problematizuju fizikalizam, biheviorizam i funkcionalizam.[2]

U psihologiji

U psihologiji, svest je ukupnost subjektivnih psihičkih procesa na koje je pojedinac usmeren u određenom trenutku; u tom je značenju usko povezana s fenomenom pažnje.

Iako je svest bila jedan od središnjih pojmova tradicionalne psihologije, pod uticajem biheviorizma je, kao isključivo subjektivni fenomen, zanemarena u kasnijim psihološkim istraživanjima.[2]

U novije se doba ponovo istražuje, posebno u području kognitivne psihologije. Rezultati novijih neuronaučnih analiza upućuju na to da je svest vezana uz rad složenih moždanih neuronskih krugova koji uključuju delove kore velikoga mozga u čeonom, temenom i slepoočnom režnju, ali i neka supkortikalna područja, ponajpre delove talamusa.[2]

U budizmu

Glavni članci: Svest (budizam) i Pažnja (budizam)

Svest je jedan od temeljnih pojmova u budizmu. Predstavlja čin registrovanja čulnog podražaja i ideja u trenutku dok se odigravaju.[5] U budizmu, svest je jedna od karika u uslovnom nastajanju patnje, i njeno ukidanje je preduslov koji vodi nirvani. Buda je govorio:

Žeđ i strast za svešću o viđenom, dodirnutom, mirisanom, kušanom, čutom, mišljenom, jesu smetnje umu. Kada je monah napustio mentalne smetnje u ovih šest slučajeva, [njegov] um postaje upotrebljiv za one stvari koje treba saznati neposrednim znanjem.[6]

Svest je reakcija ili odgovor koji za osnovu ima jedno od šest čula (oko, uho, nos, jezik, telo i um), a za svoj predmet jednu od njima odgovarajućih pojava (lik, zvuk, miris, ukus, opipljivo i ideju ili misao). Na primer, svest o viđenom (cakkhu-viññana) ima oko kao osnovu i vidljiv lik kao objekat. Mentalna svest (mano-viññana) ima um (manas) kao osnovu i ideju ili misaonu pojavu (dhamma) kao svoj predmet. Slično osećaju, opažaju ili volji, svest je takođe šestovrsna, u odnosu na šest vrsta čula.[7]

Povezano

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 svijest (Proleksis enciklopedija)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 svijest (Hrvatska enciklopedija)
  3. Ovaj članak, ili jedan njegov segment, izvorno je preuzet iz knjige Ivan Vidanović "Rečnik socijalnog rada" uz odobrenje autora.
  4. Hegel, Fenomenologija duha (izvod iz dela)
  5. Rečnik pāli i budističkih termina
  6. Viññāna sutta
  7. Prva plemenita istina : Dukkha

Spoljašnje veze

Svest na Wikimedijinoj ostavi
  • (sh) svijest (Hrvatska enciklopedija)
  • (sh) svijest (Proleksis enciklopedija)
  • Rečnik psihoterapije o savesti
  • p
  • r
  • u
Historija
Pojmovi
Apsolut  Beskonačnost  Bit  Biće  Večnost  Vreme  Vrlina  Dobro  Duh  Duša  Zlo  Znanje  Ideja  Iskustvo  Istina  Karma  Kretanje  Lepota  Logos  Misao  Mudrost  Nebiće  Nedelanje  Nesopstvo  Opažanje  Otuđenje  Postojanje  Pravda  Prostor  Razum  Saznanje  Svest  Sloboda  Slobodna volja  Sopstvo  Spokoj  Stvarnost  Sudbina  Tvar  Uzročnost  Um
OblastiGrane
Bića  Duha  Društva  Društvenih nauka  Ekonomije  Informacije  Istorije  Jezika  Matematike  Muzike  Nauke  Obrazovanja  Politike  Prava  Psihologije  Prirode  Religije  Umetnosti  Fizike  Čoveka
Filozofi
Zaratustra  Tales  Anaksimandar  Anaksimen  Pitagora  Buda  Ksenofan  Konfučije  Lao Ce  Heraklit  Parmenid  Anaksagora  Zenon  Empedokle  Protagora  Sokrat  Leukip  Demokrit  Platon  Diogen  Aristotel  Čuang Ce  Piron  Zenon iz Kitijuma  Epikur  Filon  Epiktet  Nagarđuna  Plotin  Avgustin  Boetije  Eriugena  Al-Farabi  Ibn Sina  Al-Gazali  Abelar  Averoes  Majmonides  Dogen  Toma Akvinski  Skot  Okam  Bejkon  Dekart  Hobs  Paskal  Spinoza  Lajbnic  Berkli  Hjum  Volter  Didro  Ruso  Kant  Fihte  Šeling  Hegel  Šopenhauer  Kjerkegor  Marks  Mil  Niče  Huserl  Suzuki  Rasel  Hajdeger  Krišnamurti  Sartr  Jaspers  Vitgenštajn  Adorno  Markuze  Derida  Fuko  Žižek  Kripke
Kategorija
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • LCCN: sh85031226
  • GND: 4006349-5
  • BNF: cb131628282 (podaci)
  • NDL: 00564260
  • NKC: ph127380