Dōgen

Zen učitelj Dogen
Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Dogen Zenđi (12001253) je bio japanski filozof i učitelj zen budizma. Smatra se osnivačem soto ogranka u japanskom zen budizmu, sa središtem u hramu Eiheiđi u provinciji Ečizen. Sve budističke škole mu ukazuju poštovanje kao bodisatvi[1].

Dogen je budizam sveo na praktikovanje zazena, sedeće meditacije gde se tok sadržaja uma posmatra bez zaustavljanja na bilo kom pojedinačnom predmetu, sve dok se ne smiri i ne sabere, ne doživljavajući više nikakvo uplitanje. U ovom stanju je moguće doživeti probuđenje.[2]

Dogen je 1236. godine podigao prvi zen hram u Japanu.[3]

Biografija

Dogen je bio plemenitog porekla, i ostao je siroče u svojoj sedmoj godini. Zaredio se 1213. godine, a otputovao u Kinu 1223. i tamo se posle dugog traganja prosvetlio pod vodstvom čuvenog učitelja č'ana Ju-činga (1162–1228).[4] Vratio se u Japan 1227. godine. Pod njegovim rukovodstvom je 1236. podignut je prvi potpuno nezavisni zen manastir, Košohoringđi. Dogen je u njega privukao mnoge nadarene učenike, zajedno sa brojnim svetovnjacima, kako muškarcima tako i ženama.

Učenje

Dogen je podučavao da suština čoveka i svih stvari leži u Budinoj prirodi, koja se ostvaruje pročišćavanjem ega, odstranjivanjem svih sebičnih želja i potpunim odricanjem od sopstva, iznad svega ukazujući prednost religioznoj praksi. Negovao je praksu zazena, uspravnog sedenja sa prekrštenim nogama u meditaciji. U zazenu je video ostvarenje čitavog zakona budizma, pošto je jedinstvo prakse i prosvetljenja ukorenjeno u Budinoj prirodi.[1]

S filozofskog stanovišta, zastupao je monistički panteizam koji je izjednačavao pojavni svet sa Apsolutom, ne ostavljajući mesta transcendenciji[1]. Dogen je uklonio beskrajne stupnjeve na putu do prosvetljenja pronašavši u zenu put savršenog jedinstva. Za razliku od mnogih drugih učitelja zena, Dogen je zagovarao predano čitanje sutri, dužno ukazivanje poštovanja svetim budističkim predmetima, a koanu je pridavao drugorazredni značaj. Osuđivao je sektašenje u budizmu i odbijao da prizna postojanje Soto sekte kao izdvojenog entiteta.[1] Njegovo značajno delo je Šobogenzo, čije je savremeno izdanje objavljeno u Tokiju izmedu 1939—1943. godine.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
  2. Kembridžova ilustrovana istorija religije . Stylos, Novi Sad. 2006. ISBN 978-86-7473-281-6. pp. 98-105
  3. zen, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3. pp.
  4. H. Dumoulin, A History of Zen Buddhism, 1963.

Spoljašnje veze

  • Wikimedia Commons ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Dōgen
  • p
  • r
  • u
Historija
Pojmovi
Apsolut  Beskonačnost  Bit  Biće  Večnost  Vreme  Vrlina  Dobro  Duh  Duša  Zlo  Znanje  Ideja  Iskustvo  Istina  Karma  Kretanje  Lepota  Logos  Misao  Mudrost  Nebiće  Nedelanje  Nesopstvo  Opažanje  Otuđenje  Postojanje  Pravda  Prostor  Razum  Saznanje  Svest  Sloboda  Slobodna volja  Sopstvo  Spokoj  Stvarnost  Sudbina  Tvar  Uzročnost  Um
OblastiGrane
Bića  Duha  Društva  Društvenih nauka  Ekonomije  Informacije  Istorije  Jezika  Matematike  Muzike  Nauke  Obrazovanja  Politike  Prava  Psihologije  Prirode  Religije  Umetnosti  Fizike  Čoveka
Filozofi
Zaratustra  Tales  Anaksimandar  Anaksimen  Pitagora  Buda  Ksenofan  Konfučije  Lao Ce  Heraklit  Parmenid  Anaksagora  Zenon  Empedokle  Protagora  Sokrat  Leukip  Demokrit  Platon  Diogen  Aristotel  Čuang Ce  Piron  Zenon iz Kitijuma  Epikur  Filon  Epiktet  Nagarđuna  Plotin  Avgustin  Boetije  Eriugena  Al-Farabi  Ibn Sina  Al-Gazali  Abelar  Averoes  Majmonides  Dogen  Toma Akvinski  Skot  Okam  Bejkon  Dekart  Hobs  Paskal  Spinoza  Lajbnic  Berkli  Hjum  Volter  Didro  Ruso  Kant  Fihte  Šeling  Hegel  Šopenhauer  Kjerkegor  Marks  Mil  Niče  Huserl  Suzuki  Rasel  Hajdeger  Krišnamurti  Sartr  Jaspers  Vitgenštajn  Adorno  Markuze  Derida  Fuko  Žižek  Kripke
Kategorija
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 4929063
  • LCCN: n79058777
  • ISNI: 0000 0001 2118 4601
  • GND: 118526413
  • SUDOC: 027395642
  • BNF: cb119003073 (podaci)
  • BIBSYS: 90096745
  • MusicBrainz: a1f7b6e8-4643-465c-801a-10748cf1a044
  • NLA: 35385480
  • NDL: 00269337
  • NKC: jn20000601352
  • BNE: XX908609
  • CiNii: DA00404611
  • CONOR.SI: 139707491