José Saramago

José Saramago
Biografske informacije
RođenjeJosé de Sousa Saramago
(1922-11-16)16. 11. 1922.
Portugal Azinhaga, Santarém
Smrt18. 6. 2010. (dob: 87)
Španija Tías, Las Palmas
Nacionalnostportugalska
Obrazovanje
Zanimanjedramatičar, romanopisac
Opus
1947–2010
Nagrade
Web-stranica
http://www.josesaramago.org/saramago/

José de Sousa Saramago (16. 11. 1922. – 18. 6. 2010) bio je portugalski književnik, poznat po tome što je godine 1998. dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Biografija

José Saramago (Žoze Saramago) je rođen 16. novembra 1922. godine, Azinjaga (Portugal), u siromašnoj seljačkoj porodici. Teška materijalna situacija ga prinuđuje da promjeni niz zanimanja, da bi se tek 1976. godine posvetio isključivo književnosti. Saramago se smatra najvećim živim portugalskim i jednim od najuticajnijih evropskih pisaca današnjice. Njegova djela prevedena su na preko trideset jezika. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1998. godine za roman "Sedam Sunaca i Sedam Luna".

Djela

Embargo i druge priče

Sljepilo

"Sljepilo" ima za temu apokalipsu koja se javlja u vidu epidemije neobjašnjivog i neizlječivog sljepila. Pokušavajući da se snađu i prežive, ljudi postaju nemilosrdni.

Sedam Sunaca i Sedam Luna (Sjećanje na samostan)

Uzbudljiva priča, protkana suptilnom ironijom, problemi koji su vječno ljudski, slika portugalskog društva s početka 18. stoljeća – neodgovoran kralj Žoao V., pobožna kraljica Marija Ana dugo ne može da podari kralju tako željenog nasljednika, sveti oci skloni grijehu, revnosna Inkvizicija, siromašni seljaci koji nesretno stradaju dok s Bogom na usnama grade veliki manastir za franjevce koji im je kralj obećao pošto su mu prorekli da će imati poroda – sve to kao u kakvoj renesansnoj igri oživljava Saramago u svom djelu. Tu je i drugi tok romana, u kojem je pisac sa toplinom progovorio i o nekim drugim ljudskim stremljenjima, osim onim zemaljskim, o čovjekovoj potrebi da se povremeno vine u njemu nedostupne prostore i da u njima potraži radost, utjehu i smisao za svoj život. Kao mitski Dedal i otac Bartolomeo Lorenzo (ličnost koja je stvarno postojala i preteča je savremenih vazduhoplovaca) sanja o poduhvatu koji do tad ni jedan čovjek nije ostvario, da konstruiše mašinu (vazduhoplov) koja će ga odnijeti do sunca.

U tome mu pomaže u ratu osakaćeni Baltazar, zvani Sedam Sunaca i njegova Bilmunda, zvana Sedam mjesečina, koja ima dar da vidi dušu svakog čovjeka. I dok se inkvizicija pedantno bavi ljudskom dušom, pročišćavajući je spaljivanjem na lomačama, dotle se ovo troje Božijih ljudi, uz kraljevsku pomoć, priprema za veliki poduhvat. Jednog dana zaista će poletjeti, ali ne uz pomoć duše nego uz pomoć ljudske volje, hiljadu volja koje je svojim neobičnim moćima sakupila Belmunda. Velinčastvena priča o običnim i neobičnim stvarima, o ljubavi, i o padu, o čovjekovoj potrebi da se približi božanskom i makar za trenutak da se osjeti njemu ravnim.

Evanđelje po Isusu Kristu

Roman koji je podigao nečuvenu buru u čitavom katoličkom svijetu, kritikovan i anatemisan od Vatikana i klera kao antievanđelje, dok za druge od predstavlja prekršćansku priču o ljubavi i ljudskoj žrtvi i o dvadeset stoljeća netolerentnosti i patnji koje su usljedili. Sam pisac je ovu knjigu predstavio na svoj skromni način kao "tek još jedno Evanđelje koje pokušava da, uz nešto slobodne interpretacije popuni prazan prostor između epizoda Isusovog života onakvih, kakve su ispropovjedane u drugim Evanđeljima". U knjizi se prepliću sumračni realizam, grotesne fantazije i oštrog humora.

Smrt i njeni hirovi

Roman o odsustvu umiranja u jednoj državi, silnim neprilikama koje je donelo ostvarenje praiskonske ljudske želje za večnim životom. Preispitivanje osnovnih postulata hrišćanstva, ljudskog karaktera, materijalističkog i duhovnog u njemu, uz karaterističan humor i ironiju.

José Saramago na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Sully Prudhomme   1902. Theodor Mommsen   1903. Bjørnstjerne Bjørnson   1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre   1905. Henryk Sienkiewicz   1906. Giosuè Carducci   1907. Rudyard Kipling   1908. Rudolf Eucken   1909. Selma Lagerlöf   1910. Paul von Heyse   1911. Maurice Maeterlinck   1912. Gerhart Hauptmann   1913. Rabindranath Tagore   1915. Romain Rolland   1916. Verner von Heidenstam   1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan   1919. Carl Spitteler   1920. Knut Hamsun   1921. Anatole France   1922. Jacinto Benavente   1923. William Butler Yeats   1924. Władysław Reymont   1925. George Bernard Shaw

1926. – 1950.

1926. Grazia Deledda   1927. Henri Bergson   1928. Sigrid Undset   1929. Thomas Mann   1930. Sinclair Lewis   1931. Erik Axel Karlfeldt   1932. John Galsworthy   1933. Ivan Bunjin   1934. Luigi Pirandello   1936. Eugene O'Neill   1937. Roger Martin du Gard   1938. Pearl S. Buck   1939. Frans Eemil Sillanpää   1944. Johannes Vilhelm Jensen   1945. Gabriela Mistral   1946. Hermann Hesse   1947. André Gide   1948. Thomas Stearns Eliot   1949. William Faulkner   1950. Bertrand Russell

1951. – 1975.

1951. Pär Lagerkvist   1952. François Mauriac   1953. Winston Churchill   1954. Ernest Hemingway   1955. Halldór Laxness   1956. Juan Ramón Jiménez   1957. Albert Camus   1958. Boris Pasternak1   1959. Salvatore Quasimodo   1960. Saint-John Perse   1961. Ivo Andrić   1962. John Steinbeck   1963. Jorgos Seferis   1964. Jean-Paul Sartre2   1965. Mihail Šolohov   1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs   1967. Miguel Ángel Asturias   1968. Yasunari Kawabata   1969. Samuel Beckett   1970. Aleksandar Solženjicin   1971. Pablo Neruda   1972. Heinrich Böll   1973. Patrick White   1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson   1975. Eugenio Montale

1976. – 2000.

1976. Saul Bellow   1977. Vicente Aleixandre   1978. Isaac Bashevis Singer   1979. Odiseas Elitis   1980. Czesław Miłosz   1981. Elias Canetti   1982. Gabriel García Márquez   1983. William Golding   1984. Jaroslav Seifert   1985. Claude Simon   1986. Wole Soyinka   1987. Joseph Brodsky   1988. Naguib Mahfouz   1989. Camilo José Cela   1990. Octavio Paz   1991. Nadine Gordimer   1992. Derek Walcott   1993. Toni Morrison   1994. Kenzaburō Ōe   1995. Seamus Heaney   1996. Wisława Szymborska   1997. Dario Fo   1998. José Saramago   1999. Günter Grass   2000. Gao Xingjian

2001. – 2024.

2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul   2002. Imre Kertész   2003. J. M. Coetzee   2004. Elfriede Jelinek   2005. Harold Pinter   2006. Orhan Pamuk   2007. Doris Lessing   2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio   2009. Herta Müller   2010. Mario Vargas Llosa   2011. Tomas Tranströmer   2012. Mo Yan   2013. Alice Munro   2014. Patrick Modiano   2015. Svetlana Aleksijevič   2016. Bob Dylan   2017. Kazuo Ishiguro   2018. Olga Tokarczuk3   2019. Peter Handke   2020. Louise Glück   2021. Abdulrazak Gurnah   2022. Annie Ernaux   2023. Jon Fosse

1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima.   2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije.   3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati