Saint-John Perse

Saint-John Perse
Biografske informacije
RođenjeMarie-René Auguste Alexis Leger
31. svibnja 1887.
Gvadalupa Pointe-à-Pitre, Guadeloupe
Smrt20. rujna 1975.
Francuska Hyères, Francuska
PseudonimSaint-John Perse
Saint-Leger Leger
SupružnikDorothy Milburn Russell
Obrazovanje
Alma materSveučilište u Bordeauxu
Zanimanjepjesnik, diplomat
Opus
Književni pravacavangarda, modernizam
Književne vrstepoezija
Jezikfrancuski jezik
Znamenita djela
  • Anabase (zbirka pjesama, 1924.)
  • "Amers" (poema, 1956.)
Nagrade

Saint-John Perse ili Saint-Leger Leger, a pravim imenom Marie-René Auguste Alexis Leger (Pointe-à-Pitre, 31. svibnja 1887. – Hyères, 20. rujna 1975.) je bio francuski pjesnik i diplomat koji je 1960. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Od 1914. do 1940., Perse je bio jedan od vodećih francuskih diplomata, a nakon završetka te karijere je, sve do 1957., većinom živio u Sjedinjenim Državama.

Školovao se na sveučilištima u Parizu i Bordeauxu prije nego je 1914. godine postao dio diplomatskog korupusa. Prve godine provodi u Španjolskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu da bi početkom Prvog svjetskog rata bio medijski ataše. Od 1916. do 1921. je bio tajnik u francuskoj ambasadi u Pekingu. Godine 1921. sudjeluje na međunarodnoj konferenciji o razoružanju u Washingtonu kao ekspert za Daleki istok. Na konferenciji ga je primijetio tadašnji premijer, Aristide Briand, koji ga je primio kao svog asistenta. Godine 1933. imenovan je glavnim tajnikom u Ministarstvu vanjskih poslova, dobivši tako rang ambasadora. Godine 1940., Višijevska Francuska ga uklanja s radnog mjesta i oduzima mu državljanstvo, nakon čega Perse odlazi u Sjedinjene Države gdje radi kao savjetnik za francuski književnost u Kongresnoj biblioteci, nakon što je odbio profesorsko mjesto na Harvardu. Državljanstvo mu je vraćeno nakon Drugog svjetskog rata.

Tokom boravka u Sjedinjenim Državama, Perse je napisao poeme "Exil", "Vents, "Pluies", "Neiges", "Amers" i "Chroniques". U Sjedinjenim Državama ostaje i nakon rata. Mnogo je putovao i promatrao prirodu, a među bliskim mu prijateljima iz tog perioda bio je i Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Dag Hammarskjöld. Godine 1957., američki prijatelji su mu poklonili vilu u Provansi, a sljedeće godine se oženio Amerikankom Dorothy Milburn Russell.

Godine 1960., uručena mu je Nobelova nagrada za književnost. Nakon nagrade nastaju poeme "Chronique", "Oiseaux" (koju je ilustrirao Georges Braque) i "Chant pour un équinoxe" te kraće pjesme "Nocturne" i "Sécheresse". Prije svoje smrti, svoju osobnu biblioteku i rukopise donirao je fundaciji koja je posvećena proučavanju njegova lika i djela. Umro je 20. rujna 1975. godine.

  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Sully Prudhomme  • 1902. Theodor Mommsen  • 1903. Bjørnstjerne Bjørnson  • 1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre  • 1905. Henryk Sienkiewicz  • 1906. Giosuè Carducci  • 1907. Rudyard Kipling  • 1908. Rudolf Eucken  • 1909. Selma Lagerlöf  • 1910. Paul von Heyse  • 1911. Maurice Maeterlinck  • 1912. Gerhart Hauptmann  • 1913. Rabindranath Tagore  • 1915. Romain Rolland  • 1916. Verner von Heidenstam  • 1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan  • 1919. Carl Spitteler  • 1920. Knut Hamsun  • 1921. Anatole France  • 1922. Jacinto Benavente  • 1923. William Butler Yeats  • 1924. Władysław Reymont  • 1925. George Bernard Shaw

1926. – 1950.

1926. Grazia Deledda  • 1927. Henri Bergson  • 1928. Sigrid Undset  • 1929. Thomas Mann  • 1930. Sinclair Lewis  • 1931. Erik Axel Karlfeldt  • 1932. John Galsworthy  • 1933. Ivan Bunjin  • 1934. Luigi Pirandello  • 1936. Eugene O'Neill  • 1937. Roger Martin du Gard  • 1938. Pearl S. Buck  • 1939. Frans Eemil Sillanpää  • 1944. Johannes Vilhelm Jensen  • 1945. Gabriela Mistral  • 1946. Hermann Hesse  • 1947. André Gide  • 1948. Thomas Stearns Eliot  • 1949. William Faulkner  • 1950. Bertrand Russell

1951. – 1975.

1951. Pär Lagerkvist  • 1952. François Mauriac  • 1953. Winston Churchill  • 1954. Ernest Hemingway  • 1955. Halldór Laxness  • 1956. Juan Ramón Jiménez  • 1957. Albert Camus  • 1958. Boris Pasternak1  • 1959. Salvatore Quasimodo  • 1960. Saint-John Perse  • 1961. Ivo Andrić  • 1962. John Steinbeck  • 1963. Jorgos Seferis  • 1964. Jean-Paul Sartre2  • 1965. Mihail Šolohov  • 1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs  • 1967. Miguel Ángel Asturias  • 1968. Yasunari Kawabata  • 1969. Samuel Beckett  • 1970. Aleksandar Solženjicin  • 1971. Pablo Neruda  • 1972. Heinrich Böll  • 1973. Patrick White  • 1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson  • 1975. Eugenio Montale

1976. – 2000.

1976. Saul Bellow  • 1977. Vicente Aleixandre  • 1978. Isaac Bashevis Singer  • 1979. Odiseas Elitis  • 1980. Czesław Miłosz  • 1981. Elias Canetti  • 1982. Gabriel García Márquez  • 1983. William Golding  • 1984. Jaroslav Seifert  • 1985. Claude Simon  • 1986. Wole Soyinka  • 1987. Joseph Brodsky  • 1988. Naguib Mahfouz  • 1989. Camilo José Cela  • 1990. Octavio Paz  • 1991. Nadine Gordimer  • 1992. Derek Walcott  • 1993. Toni Morrison  • 1994. Kenzaburō Ōe  • 1995. Seamus Heaney  • 1996. Wisława Szymborska  • 1997. Dario Fo  • 1998. José Saramago  • 1999. Günter Grass  • 2000. Gao Xingjian

2001. – 2024.

2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul  • 2002. Imre Kertész  • 2003. J. M. Coetzee  • 2004. Elfriede Jelinek  • 2005. Harold Pinter  • 2006. Orhan Pamuk  • 2007. Doris Lessing  • 2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio  • 2009. Herta Müller  • 2010. Mario Vargas Llosa  • 2011. Tomas Tranströmer  • 2012. Mo Yan  • 2013. Alice Munro  • 2014. Patrick Modiano  • 2015. Svetlana Aleksijevič  • 2016. Bob Dylan  • 2017. Kazuo Ishiguro  • 2018. Olga Tokarczuk3  • 2019. Peter Handke  • 2020. Louise Glück  • 2021. Abdulrazak Gurnah  • 2022. Annie Ernaux  • 2023. Jon Fosse

1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima.  • 2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije.  • 3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati