Doris Lessing

Doris Lesing (2006)

Doris Lesing, pravo ime Doris Mej Tajler (engl. Doris Lessing, Doris May Tayler, Kermanšah, 22. 10. 1919.[1] – London, 17. 11. 2013.) je britanska prozna književnica. Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 2007.

Švedska akademija ju je u objašnjenju za dodelu nagrade opisala kao pisca: »epskog narativnog dara o ženskom iskustvu, koja sa skepticizom, strašću i vizionarskom snagom posmatra civilizaciju koja je podeljena«[2]. Sa 87 godina života, Doris Lesing je najstarija dobitnica ove najprestižnije nagrade za književnost koja vredi 10 miliona švedskih kruna (oko 1,8 mil. evra). Nagrada će joj biti uručena na ceremoniji 10. decembra u Štokholmu.

Biografija

Rođena je kao Doris Mej Tejlor 1919. u Iranu gde je njen otac radio kao bankarski službenik. Detinjstvo i mladost je provela u britanskoj koloniji Južna Rodezija, na teritoriji današnjeg Zimbabvea. Porodica se tamo nastanila sa namerom da gospodari plantažama kukuruza, što se nije pokazalo kao dobar poslovni potez. Pohađala je katoličku školu u Solzberiju. Kasnije je radila kao medicinska sestra i radnica na telefonskoj centrali. Preselila se u Englesku 1949. i tada je napisala svoj prvi roman „Trava peva“ (The Grass Is Singing). Njeno najznačajnije delo je roman iz 1962. „Zlatna beležnica“ (The Golden Notebook).

Književni opus Doris Lesing se može podeliti u tri faze:

  • period komunističkih ideja 1944-1956, kada je pisala o radikalnim društvenim problemima;
  • period psiholoških tema 1956-1969;
  • period sufizma, koji predstavlja niz naučnofantastičnih romana (serija Kanopus).

Posle sufističke faze, Lesing je kombinovala sva tri navedena književna pristupa. Neki kritičari posmatraju njeno delo kao feminističku literaturu, dok sama književnica to negira. U prozi najčešće iznosi iskustva iz Afrike.

Reakcija Doris Lesing na vest o dodeli Nobelove nagrade

»Ovo traje već 30 godina. Dobila sam sve nagrade u Evropi, baš sve, pa sam oduševljena zbog toga. To je rojal fleš.«

Najvažnija dela

  • Trava peva (1950)
  • Zlatna beležnica (1962)
  • Kanopus u Argu serija romana (1979-1983):
    • Šikasta (1979)
    • Brakovi između zona tri, četiri i pet (1980)
    • Sirijski eksperimenti (1980)
    • Stvaranje predstavnika planete 8 (1982)
    • Sentimentalni špijuni u carstvu Voljen (1983)
  • Peto dete (1988)

Izvori

  1. „Guardian Unlimited: Doris Lessing”. Pristupljeno 11. 10. 2007. 
  2. „NobelPrize.org”. Pristupljeno 11. 10. 2007. 

Vanjske veze

Doris Lessing na Wikimedijinoj ostavi
  • Lični veb sajt Doris Lesing
  • Doris Lesing na myspace
  • Intervjui sa Doris Lesing Arhivirano 2007-10-20 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Sully Prudhomme   1902. Theodor Mommsen   1903. Bjørnstjerne Bjørnson   1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre   1905. Henryk Sienkiewicz   1906. Giosuè Carducci   1907. Rudyard Kipling   1908. Rudolf Eucken   1909. Selma Lagerlöf   1910. Paul von Heyse   1911. Maurice Maeterlinck   1912. Gerhart Hauptmann   1913. Rabindranath Tagore   1915. Romain Rolland   1916. Verner von Heidenstam   1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan   1919. Carl Spitteler   1920. Knut Hamsun   1921. Anatole France   1922. Jacinto Benavente   1923. William Butler Yeats   1924. Władysław Reymont   1925. George Bernard Shaw

1926. – 1950.

1926. Grazia Deledda   1927. Henri Bergson   1928. Sigrid Undset   1929. Thomas Mann   1930. Sinclair Lewis   1931. Erik Axel Karlfeldt   1932. John Galsworthy   1933. Ivan Bunjin   1934. Luigi Pirandello   1936. Eugene O'Neill   1937. Roger Martin du Gard   1938. Pearl S. Buck   1939. Frans Eemil Sillanpää   1944. Johannes Vilhelm Jensen   1945. Gabriela Mistral   1946. Hermann Hesse   1947. André Gide   1948. Thomas Stearns Eliot   1949. William Faulkner   1950. Bertrand Russell

1951. – 1975.

1951. Pär Lagerkvist   1952. François Mauriac   1953. Winston Churchill   1954. Ernest Hemingway   1955. Halldór Laxness   1956. Juan Ramón Jiménez   1957. Albert Camus   1958. Boris Pasternak1   1959. Salvatore Quasimodo   1960. Saint-John Perse   1961. Ivo Andrić   1962. John Steinbeck   1963. Jorgos Seferis   1964. Jean-Paul Sartre2   1965. Mihail Šolohov   1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs   1967. Miguel Ángel Asturias   1968. Yasunari Kawabata   1969. Samuel Beckett   1970. Aleksandar Solženjicin   1971. Pablo Neruda   1972. Heinrich Böll   1973. Patrick White   1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson   1975. Eugenio Montale

1976. – 2000.

1976. Saul Bellow   1977. Vicente Aleixandre   1978. Isaac Bashevis Singer   1979. Odiseas Elitis   1980. Czesław Miłosz   1981. Elias Canetti   1982. Gabriel García Márquez   1983. William Golding   1984. Jaroslav Seifert   1985. Claude Simon   1986. Wole Soyinka   1987. Joseph Brodsky   1988. Naguib Mahfouz   1989. Camilo José Cela   1990. Octavio Paz   1991. Nadine Gordimer   1992. Derek Walcott   1993. Toni Morrison   1994. Kenzaburō Ōe   1995. Seamus Heaney   1996. Wisława Szymborska   1997. Dario Fo   1998. José Saramago   1999. Günter Grass   2000. Gao Xingjian

2001. – 2024.

2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul   2002. Imre Kertész   2003. J. M. Coetzee   2004. Elfriede Jelinek   2005. Harold Pinter   2006. Orhan Pamuk   2007. Doris Lessing   2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio   2009. Herta Müller   2010. Mario Vargas Llosa   2011. Tomas Tranströmer   2012. Mo Yan   2013. Alice Munro   2014. Patrick Modiano   2015. Svetlana Aleksijevič   2016. Bob Dylan   2017. Kazuo Ishiguro   2018. Olga Tokarczuk3   2019. Peter Handke   2020. Louise Glück   2021. Abdulrazak Gurnah   2022. Annie Ernaux   2023. Jon Fosse

1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima.   2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije.   3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.
  • p
  • r
  • u
Dobitnici Austrijske državne nagrade za evropsku književnost
Normativna kontrola Uredi na Wikidati