FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.

FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.
Чемпионат мира по футболу 2018
Podaci o turniru
Domaćin(i)	Rusija
Vrijeme održavanja	14. lipnja – 15. srpnja 2018.
Broj reprezentacija	32
Stadioni	12 (u 11 gradova)
Plasman
Prvaci	Francuska
Drugoplasirani	Hrvatska
Trećeplasirani	Belgija
Četvrtoplasirani	Engleska
Statistika
Broj utakmica	64
Broj golova	169  (2.64 po utakmici)
Ukupno gledatelja	3.031.768  (47.371 po utakmici)
Najbolji strijelac	Harry Kane (6 golova)
Najbolji igrač	Luka Modrić
Infokutija ažurirana: 15. srpnja 2018.

FIFA Svjetsko prvenstvo 2018. bilo je 21. izdanje FIFA Svjetskog prvenstva, koje se od 14. lipnja do 15. srpnja 2018. godine održalo u Rusiji.^[1] Rusija je domaćinstvo dobila 2. prosinca 2010. godine, postavši tako prva istočnoeuropska zemlja koja je organizirala ovo natjecanje.

Turnir se igrao na ukupno 12 stadiona u 11 gradova; dva stadiona nalazila se u Moskvi, gdje će se igrati i finalna utakmica. Svi gradovi domaćini nalazili se u europskom dijelu Ruske Federacije, kako bi se izbjegle vremenske razlike prilikom putovanja.

Ukupno 32 reprezentacije sudjelovale su na završnom turniru, 31 od kojih je pravo nastupa izborila kroz kvalifikacije te domaćin, Rusija. Od svih kvalificiranih ekipa, njih dvadeset je ostvarilo uzastopni nastup nakon prvenstva 2014. godine, dok su svoj debi na turniru imali Island i Panama. Pobjednik turnira, koji je odlučen 15. srpnja 2018. godine,^[2][3][4] ostvaruje pravo na nastup na Kupu konfederacija 2021. godine. Prvak je, po drugi puta u povijesti, postala Francuska, koja je u finalu svladala Hrvatsku 4:2. Za Hrvatsku je to bio debitantski nastup u finalu Svjetskog prvenstva, dok je Francuska treći put igrala posljednju utakmicu turnira; šest golova postignutih u finalu je najveći broj golova u toj fazi još od 1966. godine (s tim da je taj rezultat ostvaren nakon produžetaka), odnosno od 1958. godine i pobjede Brazila nad Švedskom 5:2 u regularnom vremenu. Treće mjesto je, po prvi puta u svojoj povijesti, osvojila Belgija, koja je pobijedila Englesku 2:0.

Hrvatski kapetan Luka Modrić dobio je Zlatnu loptu za igrača turnira, dok je najbolji strijelac sa šest golova bio engleski kapetan, Harry Kane. Golman Belgije, Thibaut Courtois, dobio je Zlatnu rukavicu, dok je Kylian Mbappé proglašen najboljim mladim igračem turnira. Mbappé je bio i najmlađi strijelac cijelog turnira sa samo 19 godina te drugi tinejdžer u povijesti natjecanja koji je postigao gol u finalu Svjetskog prvenstva, nakon Peléa, koji je 1958. godine imao 17 godina. Fair Play nagradu dobila je reprezentacija Španjolske, koja je dobila samo dva žuta kartona tokom cijelog turnira.

Izbor domaćina

Proces za izbor domaćina prvenstava 2018. i 2022. godine započeo je u siječnju 2009. godine, a savezi su imali rok do 2. veljače da pošalju svoje ponude.^[5] Inicijalno je devet zemalja poslalo svoje kandidature, ali Meksiko se kasnije povukao,^[6] dok je kandidatura Indonezije odbijena u veljači 2010. godine jer indonezijska vlada nije FIFA-i dostavila pismo podrške kandidaturi.^[7] Tokom samog procesa, tri preostale neeuropske zemlje (Australija, Japan i Sjedinjene Države) postepeno su odustajale, što je značilo da savezi članovi UEFA-e gube pravo organizacije prvenstva 2022. godine. Tako su, nakon cjelokupnog raspleta, četiri kandidature zadržale svoj status – Engleska, Rusija, Belgija/Nizozemska te Portugal/Španjolska.

FIFA-in izvršni odbor sastao se 2. prosinca 2010. godine u Zürichu kako bi odabrao domaćina. Rusija je dobila domaćinstvo nakon pobjede u drugom krugu glasovanja. Zajedničke kandidature Portugala i Španjolske, odnosno Belgije i Nizozemske, završile su na drugom, odnosno trećem mjestu, dok je engleska kandidatura eliminirana još u prvom krugu.^[8] Glasovanje je izgledalo ovako:

Rezultati glasovanja^[9]

Država	Krug
	1. krug (glasovi)	2. krug (glasovi)
Rusija	9	13
Portugal /  Španjolska	7	7
Belgija /  Nizozemska	4	2
Engleska	2	–
Ukupno	22	22

Kao i dobar dio ranijih, ni ovaj izbor nije prošao bez kontroverzi. Pojavile su se optužbe za rusko podmićivanje te korumpiranost članova izvršnog odbora, pri čemu je najglasniji bio engleski savez. Pojavile su se priče kako su četiri člana izvršnog odbora tražila mito za svoje glasova, a Sepp Blatter je kasnije izjavio kako je još prije glasovanja bilo dogovoreno da će Rusija dobiti domaćinstvo.^[10] Iako je Garcijin izvještaj iz 2014. godine oslobodio Rusiju bilo kakve odgovornosti za optužbe, čelnici engleskog nogometnog saveza su odbili priznati izvještaj te su čak pozivali na bojkot prvenstva.^[11][12]

Kvalifikacije

Glavni članak: Kvalifikacije za FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.

Po prvi puta u historiji turnira, sve države koje su na to imale pravo – dakle, 209 članica FIFA-e bez domaćina, Rusije – ušle su u kvalifikacijski proces.^[13] Zimbabve i Indonezija su, doduše, kasnije diskvalificirani prije odigravanja svoje prve utakmice,^[14][15] dok su najnovnije članice, Gibraltar i Kosovo, također uspjele ostvariti pravo nastupa.^[16] Mjesta na završnom turniru raspodijeljena su među kontinentalnim federacijama, prema omjerima koji su ostali nepromijenjeni u odnosu na prethodno prvenstvo.^[17][18] Prva kvalifikacijska utakmica odigrana je 12. ožujka 2015. godine u Diliju, Istočni Timor u sklopu azijskih kvalifikacija.^[19]

Ždrijeb za glavni kvalifikacijski turnir održan je 25. srpnja 2015. godine u palači Konstantinovski u Sankt Petersburgu, u 18:00 po lokalnom vremenu.^{[20][21][22][1]}

Kvalificirane momčadi

Na završnom turniru sudjeluju ukupno 32 reprezentacije; domaćin Rusija je imala direktan plasman, dok su ostale reprezentacije svoje mjesto izborile kroz kontinentalne kvalifikacije. Ukupno 20 reprezentacija koje su nastupile i na prethodnom turniru izborile su nastup i 2018. godine. Panama i Island su izborile svoj debitantski nastup, s tim da je Island postao i zemlja s najmanje stanovnika, koja je ostvarila nastup na Svjetskom prvenstvu.^[23] Na turnir se kvalificiralo i nekoliko zemalja koje nisu nastupile na barem tri prethodna izdanja – Egipat, koji se kvalificirao po prvi put nakon 1990. godine; Maroko, koji se na turnir vratio po prvi put nakon 1998.; Peru, koji je posljednji put nastupio 1982. godine; i Senegal, koji je izborio svoj drugi nastup nakon četvrtfinala 2002. godine. Bio je ovo prvi put u historiji turnira da su čak tri nordijske zemlje (Danska, Island i Švedska) te četiri arapske zemlje (Egipat, Maroko, Saudijska Arabija i Tunis) izborile nastup na završnom turniru.^[24]

Od velikih reprezentacija koje se nisu uspjele kvalificirati treba istaknuti četverostrukog prvaka Italiju (po prvi puta od 1958.) te trostrukog viceprvaka Nizozemsku. Također, četiri aktualna kontinentalna prvaka nisu se uspjeli kvalificirati – pobjednik Afričkog kupa nacija 2017. godine, Kamerun; dvostruki uzastopni osvajač Cope Américe, Čile; oceanijski prvak Novi Zeland; te osvajači Gold Cupa, Sjedinjene Države (po prvi puta od 1968.). Značajni su i izostanci reprezentacijā Gane te Obale Bjelokosti, koje su do ovog turnira imale tri uzastopna sudjelovanja.

Kvalificirane momčadi su sljedeće:

AFC (5) Australija Iran Japan Južna Koreja Saudijska Arabija CAF (5) Egipat Maroko Nigerija Senegal Tunis

CONCACAF (3) Kostarika Meksiko Panama CONMEBOL (5) Argentina Brazil Kolumbija Peru Urugvaj OFC (0) Bez predstavnika (Peru je izbacio Novi Zeland)

UEFA (14) Belgija Danska Engleska Francuska Hrvatska Island Njemačka Poljska Portugal Rusija (domaćini) Srbija Španija Švedska Švicarska

Gradovi domaćini

Inicijalna ruska kandidatura sadžavala je 16 stadiona u 13 gradova, što je premašivalo minimum postavljen od strane FIFA-e. Tri od predloženih stadiona bili bi renovirani, dok bi ostali bili novoizgrađeni stadioni.^[25] Inicijalno predloženi gradovi bili su: Jaroslavlj, Jekaterinburg, Kalinjingrad, Kazanj, Krasnodar, Moskva, Nižnji Novgorod, Rostov na Donu, Sankt Petersburg, Samara, Saransk, Soči i Volgograd.^[26] Nakon nekog vremena, Rusija je smanjila broj stadiona na 14, a konačni prijedlog, s 12 stadiona u 11 gradova, prezentiran je 29. rujna 2012. godine. Konačni odabir izgledao je ovako:

Moskva		Sankt Petersburg	Soči
Stadion Lužnjiki	Arena Otkritie (Stadion Spartak)	Stadion Krestovski (Stadion Sankt Petersburg)	Olimpijski stadion Fišt (Stadion Fišt)
Kapacitet: 81,000	Kapacitet: 45,360	Kapacitet: 68,134	Kapacitet: 47,659
Samara	Moskva Sankt Petersburg Kalinjingrad Nižnji Novgorod Kazanj Samara Volgograd Saransk Soči Rostov na Donu Jekaterinburg		Kazanj
Kosmos Arena (Samarska arena)			Kazanjska arena
Kapacitet: 44,918			Kapacitet: 45,379
Rostov na Donu			Volgograd
Rostovska arena			Volgogradska arena
Kapacitet: 45,000			Kapacitet: 45,568
Nižnji Novgorod	Saransk	Jekaterinburg	Kalinjingrad
Stadion Nižnji Novgorod	Mordovijska arena	Centralni stadion (Jekaterinburška arena)	Stadion Kalinjingrad
Kapacitet: 44,899	Kapacitet: 44,442	Kapacitet: 35,696	Kapacitet: 35,212

Finalni ždrijeb

Ždrijeb za završni turnir održan je 1. prosinca 2017. godine u 18:00 po lokalnom vremenu, u Palači državnog Kremlja u Moskvi.^[27][28] Kvalificirane reprezentacije su ždrijebane u osam grupa po četiri ekipe. Prije samog ždrijeba, reprezentacije su raspoređene u četiri jakosne skupine, temeljem njihovih plasmana na FIFA-inoj ljestvici od 16. listopada 2017. godine.^[29][30]

U prvoj jakosnoj skupini nalazio se domaćin, Rusija, te sedam najbolje plasiranih reprezentacija. Ostale jakosne skupine formirane su takošer po kriteriju plasmana na FIFA-inoj ljestvici,^[31] što je bila razlika u odnosu na ranija izdanja, kada je samo prva jakosna skupina bila formiranja temeljem plasmana, dok su ostale tri bile formirane po geografskom ključu. Ipak, zadržano je pravilo da momčadi iz iste kontinentalne federacije ne smiju igrati u istoj grupi, uz izuzetak momčadi iz UEFA-e, kojih je u jednoj grupi moglo biti dvije.

Jakosne skupine izgledale su ovako:

Skupina 1 Momčad Koef. Rang Rusijaa 562.64 65 Njemačka 1,631.05 1 Brazil 1,618.63 2 Portugal 1,446.38 3 Argentina 1,444.69 4 Belgija 1,332.55 5 Poljska 1,322.83 6 Francuska 1,226.29 7

Skupina 2 Momčad Koef. Rang Španija 1,217.94 8 Peru 1,159.94 10 Švicarska 1,134.50 11 Engleska 1,115.69 12 Kolumbija 1,094.89 13 Meksiko 1,059.60 16 Urugvaj 1,033.91 17 Hrvatska 1,012.81 18

Skupina 3 Momčad Koef. Rang Danska 1,001.39 19 Island 919.77 21 Kostarika 913.70 22 Švedska 872.08 25 Tunis 834.29 28 Egipat 818.43 30 Senegal 814.57 32 Iran 784.25 34

Skupina 4 Momčad Koef. Rang Srbija 748.13 38 Nigerija 720.92 41 Australija 714.13 43 Japan 711.33 44 Maroko 679.76 48 Panama 669.56 49 Južna Koreja 588.45 62 Saudijska Arabija 576.45 63

Suci

FIFA je 29. ožujka 2018. godine objavila konačni popis od 36 glavnih i 63 pomoćna suca za završni turnir.^[32] Desetak dana ranije, 16. ožujka, FIFA-ino vijeće je odobrilo, po prvi puta u historiji turnira, korištenje pomoćnih sudaca za video nadzor, odnosno korištenje video tehnologije na utakmicama Svjetskog prvenstva.^[33] Trinaest pomoćnih sudaca za video tehnologiju, kojima će to biti jedina sudačka uloga, javnosti je predstavljeno 30. travnja 2018. godine.^[34]

Saudijski sudac Fahad Al-Mirdasi naknadno je, zajedno sa svojim pomoćnim sucima, izbačen s turnira zbog afere oko namještanja utakmica Kraljevog kupa;^[35] zamjena za Al-Mirdasija nije pozvana, dok su umjesto njegovih pomoćnika pozvani Hasan Almahri (Ujedinjeni Arapski Emirati) i Hiroshi Yamauchi (Japan).^[36]

Konačni popis svih sudaca izgleda ovako:

Spisak sudaca
Konfederacija	Glavni sudac	Pomoćni suci	Suci za video tehnologiju
AFC	Fahad Al-Mirdasi (Saudijska Arabija)	Yaser Tulefat (Bahrein) / Mohammed Al Abakry (Saudijska Arabija) Taleb Al Maari (Katar) / Mohamed Alhammadi (UAE) Abdulah Alshalwai (Saudijska Arabija) / Mohamad-Reza Mansuri (Iran) Abduhamidulo Rasulov (Uzbekistan) / Toru Sagara (Japan) Jahongir Saidov (Uzbekistan) / Reza Sohandan (Iran) Hasan Almahri (UAE) / Hiroshi Yamauchi (Japan)	Abdulrahman Al-Jassim (Katar)
	Ali-Reza Fagani (Iran)
	Ravšan Irmatov (Uzbekistan)
	Mohammed Mohamed (UAE)
	Ryūji Satō (Japan)
	Nawaf Shukralla (Bahrein)
CAF	Mehdi Abid Charef (Alžir)	Redouane Achik (Maroko) / Waleed Ahmed (Sudan) Jean Claude Birumushahu (Burundi) / Djibril Camara (Senegal) Jerson Dos Santos (Angola) / Abdelhak Etchiali (Alžir) Anouar Hmila (Tunis) / Marwa Range (Kenija) El Hadji Samba (Senegal) / Zakhele Siwela (Južnoafrička Republika)
	Malang Diedhiou (Senegal)
	Bakary Gassama (Gambija)
	Gehad Grisha (Egipat)
	Janny Sikazwe (Zambija)
	Bamlak Tessema Weyesa (Etiopija)
CONCACAF	Joel Aguilar (Salvador)	Frank Anderson (Sjedinjene Države) / Joe Fletcher (Kanada) Miguel Hernandez (Meksiko) / Juan Carlos Mora (Kostarika) Corey Rockwell (Sjedinjene Države) / Marvin Torrentera (Meksiko) Gabriel Victoria (Panama) / Juan Zumba (Salvador)
	Mark Geiger (Sjedinjene Države)
	Jair Marrufo (Sjedinjene Države)
	Ricardo Montero (Kostarika)
	John Pitti (Panama)
	César Arturo Ramos (Meksiko)
CONMEBOL	Julio Bascuñán (Čile)	Carlos Astroza (Čile) / Juan Pablo Bellati (Argentina) Eduardo Cardozo (Paragvaj) / Emerson de Carvalho (Brazil) Cristian de la Cruz (Kolumbija) / Mauricio Espinosa (Urugvaj) Alexander Guzman (Kolumbija) / Hernán Maidana (Argentina) Christian Schiemann (Čile) / Nicolas Taran (Urugvaj) Marcelo Van Gasse (Brazil) / Juan Zorilla (Paragvaj)	Wilton Sampaio (Brazil) Gery Vargas (Bolivija) Mauro Vigliano (Argentina)
	Enrique Cáceres (Paragvaj)
	Andrés Cunha (Urugvaj)
	Néstor Pitana (Argentina)
	Sandro Ricci (Brazil)
	Wilmar Roldán (Kolumbija)
OFC	Matthew Conger (Novi Zeland)	Bertrand Brial (Nova Kaledonija) Simon Lount (Novi Zeland) Tevita Makasini (Tonga)
	Norbert Hauata (Tahiti)
UEFA	Felix Brych (Njemačka)	Anton Averjanov (Rusija) / Mark Borsch (Njemačka) Pau Cebrian Devis (Španjolska) / Nicolas Danos (Francuska) Elenito Di Liberatore (Italija) / Roberto Dias Perez (Španjolska) Dalibor Đurđević (Srbija) / Bahattin Duran (Turska) Cyril Gringore (Francuska) / Tihon Kalugin (Rusija) Tomasz Listkiewicz (Poljska) / Stefan Lupp (Njemačka) Tarık Ongun (Turska) / Jure Praprotnik (Slovenija) Milovan Ristić (Srbija) / Paweł Sokolnicki (Poljska) Mauro Tonolini (Italija) / Sander van Roekel (Nizozemska) Robert Vukan (Slovenija) / Erwin Zeinstra (Nizozemska)	Bastian Dankert (Njemačka) Paweł Gil (Poljska) Massimiliano Irrati (Italija) Tiago Lopes (Portugal) Danny Makkelie (Nizozemska) Daniele Orsato (Italija) Artur Soares Dias (Portugal) Paolo Valeri (Italija) Felix Zwayer (Njemačka)
	Cüneyt Çakır (Turska)
	Sergej Karasev (Rusija)
	Björn Kuipers (Nizozemska)
	Szymon Marciniak (Poljska)
	Antonio Mateu Lahoz (Španjolska)
	Milorad Mažić (Srbija)
	Gianluca Rocchi (Italija)
	Damir Skomina (Slovenija)
	Clément Turpin (Francuska)

Natjecanje po grupama

Napomena: Sva vremena utakmica su po lokalnom vremenu.

Grupa A

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Urugvaj	9	3	3	0	0	5	0	+5
2.	Rusija	6	3	2	0	1	8	4	+4
3.	Saudijska Arabija	3	3	1	0	2	2	7	-5
4.	Egipat	0	3	0	0	3	2	6	-4

---

---

---

---

---

Grupa B

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Španija	5	3	1	2	0	6	5	+1
2.	Portugal	5	3	1	2	0	5	4	+1
3.	Iran	4	3	1	1	1	2	2	0
4.	Maroko	1	3	0	1	2	2	4	-2

---

---

---

---

---

Grupa C

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Francuska	7	3	2	1	0	3	1	+2
2.	Danska	5	3	1	2	0	2	1	+1
3.	Peru	3	3	1	0	2	2	2	0
4.	Australija	1	3	0	1	2	2	5	-3

---

---

---

---

---

Grupa D

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Hrvatska	9	3	3	0	0	7	1	+5
2.	Argentina	4	3	1	1	1	3	5	-2
3.	Nigerija	3	3	1	0	2	3	4	-1
4.	Island	1	3	0	1	2	2	5	-3

---

---

---

---

---

Grupa E

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Brazil	7	3	2	1	0	5	1	+4
2.	Švicarska	5	3	1	2	0	5	4	+1
3.	Srbija	3	3	1	0	2	2	4	-2
4.	Kostarika	1	3	0	1	2	2	5	-3

---

---

---

---

---

Grupa F

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Švedska	6	3	2	0	1	5	2	+3
2.	Meksiko	6	3	2	0	1	3	4	-1
3.	Južna Koreja	3	3	1	0	2	3	3	0
4.	Njemačka	3	3	1	0	2	2	4	-2

---

---

---

---

---

Grupa G

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Belgija	9	3	3	0	0	9	2	+7
2.	Engleska	6	3	2	0	1	8	3	+5
3.	Tunis	3	3	1	0	2	5	8	-3
4.	Panama	0	3	0	0	3	2	11	-9

---

---

---

---

---

Grupa H

	Reprezentacija	Bod.	Ut.	Pob.	N.	Por.	Pos.	Pri.	RP
1.	Kolumbija	6	3	2	0	1	5	2	+3
2.	Japan	4	3	1	1	1	4	4	0
3.	Senegal	4	3	1	1	1	4	4	0
4.	Poljska	3	3	1	0	2	2	5	-3

---

---

---

---

---

Faza na izbacivanje

Osmina finala

Četvrtfinale

Polufinale

Finale

30. lipnja – Soči

Urugvaj

2

6. srpnja – Nižnji Novgorod

Portugal

1

Urugvaj

0

30. lipnja – Kazanj

Francuska

2

Francuska

4

10. srpnja – Sankt Petersburg

Argentina

3

Francuska

1

2. srpnja – Samara

Belgija

0

Brazil

2

6. srpnja – Kazanj

Meksiko

0

Brazil

1

2. srpnja – Rostov na Donu

Belgija

2

Belgija

3

15. srpnja – Moskva

Japan

2

Francuska

4

1. srpnja – Moskva

Hrvatska

2

Španjolska

1 (3)

7. srpnja – Soči

Rusija (11m)

1 (4)

Rusija

2 (3)

1. srpnja – Nižnji Novgorod

Hrvatska (11m)

2 (4)

Hrvatska (11m)

1 (3)

11. srpnja – Moskva

Danska

1 (2)

Hrvatska (pr.)

2

3. srpnja – Sankt Petersburg

Engleska

1

Treće mjesto

Švedska

1

7. srpnja – Samara

14. srpnja – Sankt Petersburg

Švicarska

0

Švedska

0

Belgija

2

3. srpnja – Moskva

Engleska

2

Engleska

0

Kolumbija

1 (3)

Engleska (11m)

1 (4)

Osmina finala

---

---

---

---

---

---

---

Četvrtfinale

---

---

---

Polufinale

---

Utakmica za treće mjesto

Finale

Statistike i nagrade

Statistike

Ažurirano: 14. srpnja 2018.

Prvi pogodak Jurij Gazinski - 12. minuta (Rusija 5:0 Saudijska Arabija) Najbrži pogodak Mathias Jørgensen - 1. minuta (Hrvatska (3)1:1(2) Danska) Najkasniji pogodak Mário Fernandes - 115. minuta (Rusija (3)2:2(4) Hrvatska) Prvi žuti karton Aleksandar Golovin - 88. minuta (Rusija 5:0 Saudijska Arabija) Prvi crveni karton Carlos Sánchez - 3. minuta (Kolumbija 1:2 Japan) Najstariji igrač s nastupom Essam El-Hadari - 45 godina Najmlađi igrač s nastupom Daniel Arzani - 19 godina Najstariji igrač s postignutim golom Sergej Ignaševič - 38 godina (autogol) Najmlađi igrač s postignutim golom Kylian Mbappé - 19 godina Prvi hat-trick Cristiano Ronaldo (Portugal 3:3 Španjolska) Igrači s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici (3) Harry Kane Cristiano Ronaldo

Najviše golova na utakmici Belgija 5:2 Tunis Engleska 6:1 Panama Francuska 4:3 Argentina Najmanje golova na utakmici Francuska 0:0 Danska Momčadi s najviše postignutih pogodaka (16)  Belgija Momčadi s najviše primljenih pogodaka (11)  Panama Momčadi s najmanje primljenih pogodaka (2)  Danska  Iran  Peru Momčadi s najmanje postignutih pogodaka (2)  Australija  Egipat  Iran  Island  Kostarika  Maroko  Njemačka  Panama  Peru  Poljska  Saudijska Arabija  Srbija

Strijelci

Ažurirano: 15. srpnja 2018.

6 golova

4 gola

3 gola

2 gola

1 gol

Autogolovi

Jedanaesterci

Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:

Realizirani Cristiano Ronaldo za Portugal u utakmici protiv Španjolske Antoine Griezmann za Francusku u utakmici protiv Australije Mile Jedinak za Australiju u utakmici protiv Francuske Luka Modrić za Hrvatsku u utakmici protiv Nigerije Andreas Granqvist za Švedsku u utakmici protiv Južne Koreje Ferjani Sassi za Tunis u utakmici protiv Engleske Shinji Kagawa za Japan u utakmici protiv Kolumbije Mohamed Salah za Egipat u utakmici protiv Rusije Mile Jedinak za Australiju u utakmici protiv Danske Eden Hazard za Belgiju u utakmici protiv Tunisa Carlos Vela za Meksiko u utakmici protiv Južne Koreje Harry Kane za Englesku u utakmici protiv Paname Harry Kane za Englesku u utakmici protiv Paname Salman Al-Faradž za Saudijsku Arabiju u utakmici protiv Egipta Karim Ansarifard za Iran u utakmici protiv Portugala Victor Moses za Nigeriju u utakmici protiv Argentine Gylfi Sigurðsson za Island u utakmici protiv Hrvatske Andreas Granqvist za Švedsku u utakmici protiv Meksika Antoine Griezmann za Francusku u utakmici protiv Argentine Artem Dzjuba za Rusiju u utakmici protiv Španjolske Harry Kane za Englesku u utakmici protiv Kolumbije Antoine Griezmann za Francusku u utakmici protiv Hrvatske

Promašeni Lionel Messi za Argentinu u utakmici protiv Islanda Christian Cueva za Peru u utakmici protiv Danske Gylfi Sigurðsson za Island u utakmici protiv Nigerije Fahad Al-Muvallad za Saudijsku Arabiju u utakmici protiv Egipta Cristiano Ronaldo za Portugal u utakmici protiv Irana Bryan Ruiz za Kostariku u utakmici protiv Švicarske Luka Modrić za Hrvatsku u utakmici protiv Danske

Nagrade

Pobjednici Svjetskog nogometnog prvenstva 2018.

FRANCUSKA 2. naslov

Zlatna kopačka	Zlatna lopta	Zlatna rukavica	Najbolji mladi igrač	FIFA Fair Play trofej
Harry Kane (6 golova)	Luka Modrić	Thibaut Courtois	Kylian Mbappé	Španija

Idealna momčad

Vratari	Braniči	Veznjaci	Napadači
Thibaut Courtois	Raphaël Varane Thiago Silva Diego Godín Marcelo	Luka Modrić Philippe Coutinho Kevin De Bruyne	Kylian Mbappé Harry Kane Cristiano Ronaldo

Konačni poredak

#	Momčad	Grupa	Uta.	Pob.	Izj.	Por.	G+	G-	GR	Bod.
Finale
1	Francuska	C	7	6	1	0	14	6	+8	19
2	Hrvatska	D	7	4	2	1	14	9	+5	14
Treće i četvrto mjesto
3	Belgija	G	7	6	0	1	16	6	+10	18
4	Engleska	G	7	3	1	3	12	8	+4	10
Četvrtfinale
5	Urugvaj	A	5	4	0	1	7	3	+4	12
6	Brazil	E	5	3	1	1	8	3	+5	10
7	Švedska	F	5	3	0	2	6	4	+2	9
8	Rusija	A	5	2	2	1	11	6	+5	8
Osmina finala
9	Kolumbija	H	4	2	1	1	6	3	+3	7
10	Španija	B	4	1	3	0	7	6	+1	6
11	Danska	C	4	1	3	0	3	2	+1	6
12	Meksiko	F	4	2	0	2	3	6	-3	6
13	Portugal	B	4	1	2	1	6	6	0	5
14	Švicarska	E	4	1	2	1	5	5	0	5
15	Japan	H	4	1	1	2	6	7	-1	4
16	Argentina	D	4	1	1	2	6	9	-3	4
Grupna faza
17	Senegal	H	3	1	1	1	4	4	0	4
18	Iran	B	3	1	1	1	2	2	0	4
19	Južna Koreja	F	3	1	0	2	3	3	0	3
20	Peru	C	3	1	0	2	2	2	0	3
21	Nigerija	D	3	1	0	2	3	4	-1	3
22	Njemačka	F	3	1	0	2	2	4	-2	3
23	Srbija	E	3	1	0	2	2	4	-2	3
24	Tunis	G	3	1	0	2	5	8	-3	3
25	Poljska	H	3	1	0	2	2	5	-3	3
26	Saudijska Arabija	A	3	1	0	2	2	7	-5	3
27	Maroko	B	3	0	1	2	2	4	-2	1
28	Island	D	3	0	1	2	2	5	-3	1
29	Kostarika	E	3	0	1	2	2	5	-3	1
30	Australija	C	3	0	1	2	2	5	-3	1
31	Egipat	A	3	0	0	3	2	6	-4	0
32	Panama	G	3	0	0	3	2	11	-9	0

Marketing

Logo i brendiranje

Službeni logo turnira premijerno je predstavljen 28. listopada 2014. godine od strane kozmonauta na Međunarodnoj svemirskoj stanici, a onda je projiciran na moskovski Boljšoj teatar tokom večernjeg televizijskog programa. Tadašnji ruski ministar sporta, Vitalij Mutko, rekao je da je logo inspiriran "bogatom ruskom umjetničkom tradicijom i njezinom historijom hrabrih postignuća i inovacija", dok je tadašnji predsjednik FIFA-e, Sepp Blatter, rekao da logo reflektira "srce i dušu" zemlje.^[37] U svrhu brendiranja, dizajniran je i poseban font, Duša (ruski: Душа), kojeg je izradila portugalska kompanija Brandia Central tokom 2014. godine.

Maskota

Glavni članak: Zabivaka

Službena maskota prvenstva, antropomorfni vuk po imenu Zabivaka (ruski: Забива́ка; srpskohrvatski: "Golgeter" ili "Onaj koji postiže golove"), javnosti je predstavljen 21. listopada 2016. godine. Maskota je odabrana preko internetskog glasovanja, a dizajnirala ju je studentica Jekaterina Bočarova. Zabivaka je odjeven u boje ruske reprezentacije (plava, bijela i crvena).

Službeni rezultati glasovanja prezentirani su dan nakon objave maskote, u emisiji Večernji Urgant na Prvom kanalu. Zabivaka je pobijedio s ukupno 53% glasova. Drugoplasirani je bio tigar (27%), dok je treća bila mačka (20%). U glasovanju je sudjelovalo više od milijun ljudi, a ono se odvilo tokom rujna 2016. godine.^[38]

Lopta

Službena lopta prvenstva, Adidas Telstar 18, premijerno je predstavljena 9. studenog 2017. godine u Moskvi, od strane Lionela Messija.^[39][40] Njezin dizajn temeljen je na prvoj službenoj lopti FIFA Svjetskih prvenstava iz 1970. godine.

Pjesma

Službena pjesma za prvenstvo bila je "Live It Up", koju su izvodili Will Smith, Nicky Jam i Era Istrefi. Pjesma je javno predstavljena 25. svibnja 2018. godine, dok je službeni spot objavljen 7. lipnja, tjedan dana prije početka prvenstva.^[41]

Reference

Vanjske veze

• FIFA.com 2018 website Arhivirano 2018-12-21 na Wayback Machine-u
• Welcome2018.com Arhivirano 2017-09-22 na Wayback Machine-u