Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva

Maksimilijan II. (Beč, 31.7. 1527. - Regensburg, 12.10. 1576.), je bio car Svetog Rimskog Carstva, ugarsko-hrvatski i češki kralj (1564.-1576.) kao i izabrani kralj Poljsko-Litvanske unije između 12.12.1575. i 15.12.1575.

Vjerska politika

Maksimilijan je došao na vlast poslije smrti oca Ferdinanda I. u doba vjerskih sukoba između katolika i protestanata i najveće turske opasnosti za Hrvatsku i Ugarsku. Iako je naginjao protestantizmu ostao je iz političkih razloga vjeran katolicizmu. Smatrao je da vladar treba biti iznad svih konfesija. Stoga je nastojao da se katolici i protestanti sporazume, ali bez uspjeha, tako da mu nije preostalo ništa drugo nego da tolerancijom ublažava i smiruje njihove razlike i sukobe. 1571. priznao je protestantskom plemstvu u Austriji pravo na slobodu vjeroispovijesti, no ne i gradovima, gdje se na taj način protureformacija koju je bio započeo njegov otac mogla učvrstiti.

Vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj

1564. provalio je iz Erdelja u habsburški dio Ugarske Ivan Sigismund sin Ivana Zapolje, ali se zbog poplava morao povući. Nastavio je rat protiv bečkog dvora sve do svoje smrti 1570. kada je potpisao kapitulaciju i priznao Maksimilijanu titulu hrvatsko-ugarskog kralja. Nakon Maksimilijanove pobede duhovno slomljeni Ivan Sigismund je gotovo odmah umro u 30 godini života. Nakon njegove smrti za erdeljskoga vojvodu izabran je Stjepan Bathory koji 15.12.1575. izmanipulirao poljske plemiće da bude izabran u drugom glasovanju za kralja Poljsko-Litvanske unije nakon što su Litvanci napustili zasjedanje nakon što je bio izglasan Maksimilijan za kralja 12.12.1575.. Taj događaj je naravno doveo do pojačanih vojnih aktivnosti između Maksimilijana i svog politički spretnog neprijatelja koji se okrenuo za pomoć Turcima. Maksimilijanova smrt 1576. godine će samo značiti da će njegov nasljednik nasljediti ovaj rat.

U vrijeme Maksimilijanove vladavine dogodila su se dva značajna događaja hrvatske ranonovovjekovne povijesti; junačka obrana Sigeta Nikole Šubića Zrinskog 1566. i seljačka buna u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pod vodstvom Matije Gubeca 1572.-1573., koja je okrutno ugušena.

Smrt

Maksimilijan je umro 1576. godine. Naslijedio ga je sin Rudolf. Na samrti su ga obitelj i papinski legat nagovarali da primi sakramente tj. da se ispovijedi i pričesti. Ali Maksimilijan bi ih odbijao riječima "Moj je propovijednik u nebu", iako se izjasnio da vjeruje u nauk Katoličke Crkve.

Značaj

Maksimilijan je bio razborit i bistar čovjek i obrazovaniji od svoga oca. No ipak nije bio podoban za vladara u ono burno vrijeme. On nije mogao nikada jasno i odlučno odrediti ciljeve koje bi slijedio niti odabrati sredstva da ih ostvari. Neprestano se kolebao pa ga je stoga malo tko volio. U Njemačkoj ga nisu voljeli ni katolici i protestanti; u Ugarskoj su gotovo zazirali od njega. Hrvatsko bi Kraljevstvo za njegova vladanja gotovo posve osvojili Turci. Maksimilijan je naime vodio posve defenzivnu i mlaku politiku prema Turcima. Tako 1566. nije na sve njegove molbe htio Nikoli Šubiću Zrinjskom poslati nikakvu pomoć u Sigetu.

Potomstvo

Maksimilijan se 1548. vjenčao s Marijom od Španjolske, kćerkom Karla V. i imao s njom sedmero djece:

• Ana (1549.-1580.) - supruga španjolskog kralja Filipa II.
• Rudolf II. (1552. - 1612.)
• Ernest (1553.-1595.)
• Elizabeta (1554.-1592.) - supruga francuskog kralja Karla IX.
• Matija (1557.-1619.)
• Maksimilijan (1558.-1618.)
• Albert (1559.-1621.)

Eksterni linkovi

Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva na Wikimedijinoj ostavi

• Rudolf Horvat o Maksimilijanu II

• p
• r
• u

Carevi Svetog rimskog carstva

9. vijek

• Carolus Magnus
• Ludovicus Pius
• Lotharius I.
• Ludovicus II.
• Carolus II. Calvus
• Carolus III. Crassus
• Guido od Spoleta
• Lambert od Spoleta
• Arnolf von Kärnten

10. vijek

• Ludovicus III. Caecus
• Berengar Furlanski
• Konrad I. von Franken
• Heinrich Ptičar
• Oton I. Veliki
• Otto II. Crveni
• Otto III.

11. vijek

• Heinrich II. Sveti
• Konrad II.
• Heinrich III. Crni
• Heinrich IV.

12. vijek

• Heinrich V.
• Lothar von Süpplingenburg
• Konrad III.
• Heinrich-Berengar
• Friedrich I. Barbarossa
• Heinrich VI.
• Philipp von Schwaben
• Otto IV. von Braunschweig

13. vijek

• Friedrich II. von Hohenstaufen
• Konrad IV.
• Wilhelm von Holland
• Heinrich Raspe
• Richard of Cornwall
• Alfonso X de Castilla
• Rudolf I. Habsburški
• Adolf Nassauski
• Albrecht I. Habsburgški

14. vijek

• Henrik VII. Luksemburški
• Ludwig IV. Bavarac
• Friedrich III. Lijepi
• Karlo IV. Luksemburški
• Vaclav Luksemburški

15. vijek

• Rupert Falački
• Jobst Moravski
• Žigmund Luksemburški
• Albert II.
• Friedrich III.
• Maksimilijan I.

16. vijek

• Karlo V.
• Ferdinand I.
• Maksimilijan II.
• Rudolf II.

17. vijek

• Matija
• Ferdinand II.
• Ferdinand III.
• Ferdinand IV.
• Leopold I.

18. vijek

• Joseph I
• Karlo VI.
• Karlo VII. Wittelsbach
• Franz Stephan von Lothringen
• Maria Theresia
• Josip II.
• Leopold II.
• Franz II.