Frane Franić

Frane Franić

Rođen	29. prosinca 1912. Kaštel Kambelovac
Umro	17. ožujka 2007. Split
Zaređen	25. prosinca 1936.
Služba	splitsko-makarski nadbiskup
Sređivanje infokutija

Dr. Frane Franić (Kaštel Kambelovac, 29. prosinca 1912. - Split, 17. ožujka 2007.), hrvatski svećenik, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, aktivni sudionik Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) i član službenih saborskih komisija.

Životopis

Rodio se 29. prosinca 1912. godine u Kaštel Kambelovcu. Osnovnu školu pohađao je u rodnomu mjestu, od 1919. do 1923., a u Biskupskomu sjemeništu klasičnu gimnaziju s pravom javnosti, od 1923. do 1931. U Splitu je, u Centralnoj bogoslovnoj školi, upisao i završio filozofske i teološke studije. Za svećenika je zaređen 25. prosinca 1936. u Splitu.^[1]

Godine 1938. otišao je na poslijediplomski studij u Rim, gdje je, na Papinskomu sveučilištu Gregorijani, studirao dogmatsko bogoslovlje. Godine 1941. doktorirao je bogoslovne znanosti, obranom disertacije pod naslovom De iustitia originali et peccato originali secundum I. Duns Scotum.^[1]

Nakon povratka iz Rima, obnašao je razne dužnosti u Splitu. Dugi niz godina bio je profesor filozofije, latinskog i vjeronauka splitske Visoke bogoslovne škole, kapelan zatvora Sv. Roka (1941.-1943.), prefekt u Sjemeništu (1942.-1945.), knjižničar u malom Sjemeništu te podravnatelj i ravnatelj Centralnoga bogoslovnog sjemeništa (1945.-1956.).

Posvećen je za pomoćnog biskupa 17. prosinca 1950. godine i otada je djelovao kao generalni vikar. Godine 1954. zaređen je za splitsko-makarskog biskupa. Kada je papa Pavao VI. bulom Qui vicariam od 27. srpnja 1969. godine uspostavio Splitsko-makarsku nadbiskupiju i metropoliju, Franić je uzdignut na čast rezidencijalnog nadbiskupa i metropolita.^[2] Na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije ostao je do umirovljenja, 16. listopada 1988. godine.

Uoći početka Drugog vatikanskog sabora bio je član Teološkoga pripravnog povjerenstva (1960.-1962.), a na Saboru je bio član saborskoga Doktrinarnog povjerenstva (1962.-1965.). Po završetku Sabora bio je vanjski član rimske Kongregacije za sakramente i bogoštovlje (1968.-1973. i 1975.-1980.) i Kongregacije za proglašenje svetaca (1975. do 1985).^[1]

Kao splitski nadbiskup, sazvao je u Splitu pedeset i petu splitsku sinodu (1986.-1987.), a tekstove sinode objavila je Crkva u svijetu pod naslovom "Crkva danas i sutra".

Godine 1953. obnovio je "Vjesnik Splitsko-makarske (nad)biskupije", surađivao je u brojnim časopisima i novinama, a objavio je: doktorsku disertaciju De iustitia originali et peccato originali secundum (Rim, 1941.), skripta Povijest filozofije (Split, 1967. i 1972.), knjigu Putovi dijaloga (Split, 1973.), svoje saborske govore Interventus in Concilio Vaticano II (Split, 1975.), zbirku božićnih, korizmenih i uskrsnih propovijedi, poruka i poslanica, pod nazivom Bit ćete mi svjedoci (Split, 1996.), knjigu Crkva, stup istine - Uspomene na moje doktrine i na djelatnosti u II. vatikanskom saboru (Split, 1998.), knjige Putovi dijaloga (Split, 2000., pretisak) i Putovi dijaloga 2. (Zagreb 2001.).

Kratko vrijeme tajnikom mu je bio don Većeslav Šupuk.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 „Preminuo nadbiskup Frane Franić - katolici.org”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2013-05-09.
↑ Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 19.

Vanjske poveznice

Preminuo nadbiskup Frane Franić - katolici.org Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u
Frane Franić Arhivirano 2018-11-24 na Wayback Machine-u

Prethodnik:	Splitsko-makarska nadbiskupija	Nasljednik:
Kvirin Klement Bonefačić (1923. - 1954.)	Splitsko-makarska nadbiskupija	Ante Jurić (1988. - 2000.)

(Nad)biskupi salonitanski, splitski, makarski i splitsko-makarski

Salonitanski
biskupi

Sv. Venancije (250.-257.) • Sv. Dujam (284.-304.) • Prim (305.-325.) • Maksim I. (326.-346.) • Leontije (365.-381.) • Gajan (381.-391.) • Simferij (391.-405.) • Hezihij (405.-426.) • Pashazij (426.-443.) • Cezarij (443.-460.) • Justin (460.-473.) • Glicerije (474.-480.) • Honorije I. (481.-505.) • Januarije (505.-510.) • Stjepan (510.-527.) • Honorije II. (528.-547.) • Fortinijan (547.-554.) • Petar (554.-562.) • Probin (562.-566.) • Natalij (582.-592.) • Maksim II. (596.-610.) • Teodor (610.-614.)

Makarski
biskupi

Stjepan (oko 533.) • • • Valentin (1320.-1367.) • Ivan I. (1367.-1369.) • Jakov (1369.-1389.) • Ivan II. (1389.-1445.) • Franjo (1445.-1472.) • Andrija (1472.-?) • • • Bartul Kačić-Žarković (1615.-1645.) • Petar Kačić-Šilje (1646.-1660.) • Marijan Lišnjić (1664.-1686.) • Nikola Bjanković (1698.-1730.) • Stjepan Blašković (1731.-1776.) • Fabijan Blašković (1777.-1819.)

Splitski nadbiskupi

Ivan I. Ravenjanin (7. st.) • Petar I. (?) • Marijan (?) • Martin I. (?) • Leon (?) • Petar II. Splićanin (840.-860.) • Justin (860.-876.) • Marin (881.-886.) • Teodozije Ninski (887.-890.) • Petar III. Splićanin (893.-912.) • Ivan II. (914.-925.)

Splitski
nadbiskupi
i metropoliti

Ivan II. (925.-928.) • Januarije II. (?) • Frontinijan (?) • Martin II. (970.-1000.) • Pavao (1015.-1030.) • Martin III. (1030.) • Dobralj (1030.-1050.) • Ivan IV. (1050.-1059.) • Lovro Dalmatinac (1059.-1099.) • Krescencije Rimljanin (1100.-1114.) • Manasses (1112.) • Grgur (1135.) • Gandino Splićanin (1136.-1158.) • Absalom (1159.-1161.) • Petar VI. (1161.-1165.) • Albert kardinal de Morra (1166.) • Gerardo Veronski (1167.-1175.) • sv. Rajnerije mučenik (1175.-1180.) • Petar VII. Ugrin (1185.-1187.) • Petar VIII. (1188.-1196.) • Bernard I. iz Perugie (1198.-1217.) • Slavić (1217.-1219.) • Guncel (1221.-1242.) • Stjepan (II.) Babonić, bl. (1242.-1243.) • Toma Arhiđakon Splićanin (1243.-1244.) • Hugrin (1245.-1248.) • Ivan V., bp (1248.) • Rogerije iz Apulije (1249.-1266.) • Ivan VI. (1266.-1294.) • Jakob Arhiđakon (1294.-1297.) • Petar IX. (1297.-1324.) • Belijan (1324.-1328.) • Dominik Luccari Splićanin (1328.-1348.) • bl. Peregrin Saksonac (1348.) • Hugolin Branca (1349.-1388.) • Andrija I. Gualdo (1388.-1402.) • Marin a Cutheis (1402.) • Peregrin od Aragonije (1403.) • Dujam II. de Judicibus Splićanin (1407.-1420.) • Petar X. Dišković (1413.-1426.) • Franjo Malipiero (1427.-1428.) • Bartol I. kardinal Zabarella (1428.-1439.) • Jacobino Badoero (1439.-1451.) • Lovre II. Zanne (1452.-1473.) • Petar Riario (1473.-1474.) • Ivan VII. Zanetin (1474.-1476.) • Petar XI. kardinal Foscari (1476.-1479.) • Bartol II. Averoldo (1479.-1503.) • Bernard II. Zanne (1503.-1514.) • Andrija II. Cornello (1527.-1536.) • Marko Cornello (1536.) • Alojzije Michieli (1566.-1575.) • Ivan Dominik Marcot (1575.-1602.) • Markantun de Dominis (1602.-1616.) • Sforza Ponzoni (1616.-1640.) • Leonard Bondumier (1641.-1667/8.) • Bonifacije Albani (1668.-1678.) • Stjepan I. Cosmi (1678.-1708.) • Stjepan II. Cupilli (1708.-1720.) • Ivan Krstitelj Laghi (1720.-1730.) • Antun Kadčić (1730.-1746.) • Pacifik Bizza (1746.-1756.) • Nikola Dinarić (1756.-1765.) • Ivan Luka de Garagnin (1765.-1784.) • Lelije de Cippiko (1784.-1807.)

Splitsko-makarski
biskupi

Pavao Klement Miošić (1829.-1837.) • Fr. Benigno Albartini, bp (1839.) • Josip Godeassi (1840.-1843.) • Alojzije Marija Pini (1840.-1865.) • Marko Kalogjera (1866.-1888.) • Filip Frano Nakić (1889.-1910.) • Antun Đivoje (1911.-1917.) • Juraj Carić (1918.-1921.) • Kvirin Klement Bonefačić (1923.-1954.) • Frane Franić (1954.-1969.)