Eratosten

Eratosten

Eratosten (grčki: Ἐρατοσθένης, latinski: Eratosthenes; 276. pne. - 194. pne.) grčki matematičar, geograf (otac geografije) i astronom (vjerojatno) kaldejskog podrijetla.

Život

Rođen je u Kireni (danas Shahhat, Libija), a umro u ptolomejskoj Aleksandriji. Stekao je slavu kao prvi koji je upotrijebio sustav širina i dužina, te prvi koji je izračunao Zemljinu veličinu.

Eratosten se obrazovao u Aleksandriji i nekoliko godina u Ateni. Ptolomej III Euergeta imenovao ga je 236. pne. predstojnikom aleksandrijske knjižnice. Eratosten je dao nekoliko važnijih doprinosa matematici i znanosti. Bio je dobar prijatelj s Arhimedom. Oko 255. pne. je izumio armilarnu sferu, koja se naširoko koristila sve do pronalaska planetarija u 18. stoljeću.

Eratosten je poznat pod imenom Beta (slovo i broj 2) jer se navodno dokazao kao drugi u svijetu u mnogim područjima. Bio je na glasu po svojemu bahatom karakteru. Oslijepio je 195. pne., više nije mogao čitati i godinu dana kasnije izgladnio se na smrt.

Pesništvo

U elegiji Erigoni pevao je ο atičkom seljaku Ikariju, koji je prvi od Dionisa naučio da sadi lozu, ali su ga pijani seljaci pogubili. Njegova ćerka Erigona sa svojom vernom kujom nađe leš i obesi se i, naposletku, sve troje bude uvršteno među zvezde. Sličan sadržaj ima sačuvani prozni spis Pretvaranja u zvezde (Καταστερισμοί), u kojem izlažu priče ο postanku sazvežđa. Delo s tim nazivom, koje imamo i koje mu se pripisuje, nije njegovo. Od njegovih dela je vrlo malo sačuvano. Fragmenti poezije pokazuju veliku veštinu.

Dok je Eratosten kao pesnik hodio putem pesnika Kalimaha, prethodnika na čelu Biblioteke, on ga je kao istraživač daleko prevazišao. U svom velikom delu Ο staroj komediji on se bavio obiljem najrazličitijih pitanja i uticao na proučavanja svojih naslednika Eufronija (učitelja Aristarhovog), Aristofana i Didima.

Geografija

Oko 200. pne. Eratosten je skovao riječ geografija, što je označavalo opisno učenje o Zemlji. Ako i nije u oblasti matematike bio jedan od najvećih, ipak je doslednom primenom egzaktnih saznanja osnovao matematičku geografiju. Glavno mu je delo bilo Geografija u tri knjige, kojim je postao pravi tvorac te nauke. U njemu je izložio istoriju geografije od prvih početaka kod Homera do Aleksandrovih istoričara, zatim obradio svoje misli o obliku zemlje, koju je on smatrao za loptu. Dao je topografiju i etnografiju na osnovu karte koju je sam načinio. Glavna njegova zasluga sastoji se u tome što se trudio da odredi obim zemljine lopte, pošto je znao rastojanje između Aleksandrije i Sijene.

Određivanje obima Zemlje

Izračunavanje obima Zemlje

Oko 240. pne. Eratosten je izračunao Zemljin opseg koristeći se trigonometrijom i poznavanjem kuta visine Sunca u podne u Aleksandriji i Sieni (danas Asuan, Egipat). Račun je izveo pod pretpostavkom da je Zemlja okrugla i da je Sunce toliko udaljeno da se njegove zrake mogu uzeti kao paralelni pravci.

Eratosten je znao da u Sieni točno u podne za vrijeme ljetnog solsticija (21. ili 22. lipnja) nema sjene u bunaru. Naime, tada je sunce u zenitu nad Jarčevom obratnicom (iako se Siena nalazila neznatno sjevernije). Također je znao da je kut visine Sunca u Aleksandriji u isto vrijeme 7° južno od zenita. Uzimajući da je Aleksandrija bila sjevernije od Siene - Aleksandrija je zapravo na zapadnijoj širini - zaključio je da udaljenost od Aleksandrije do Siene mora biti 7/360 ukupnog Zemljinog opsega. Budući da mu je udaljenost između gradova bila poznata (5,000 stadija), uspostavio je konačnu vrijednost od 700 stadija po stupnju, što znači da je opseg 252.000 stadija. Točna veličina stadija, kojeg je koristio Eratosten, nije više poznata (uobičajen atički stadij iznosio je oko 185 m), ali vjeruje se da Eratostenova vrijednost odgovara između 39.690 km i 46.620 km. Današnja izmjerena vrijednost opsega Zemlje iznosi oko 40.008 km. Stopedeset godina kasnije Eratostenovu metodu koristio je Posejdonije.

Hronologija

U svojim Hronograrijama u kojima se trudio da odredi vreme glavnim istorijskim događajima, on je udario osnovu helenskoj hronologiji, koju je dalje mogao da izgrađuje Apolodor iz Atine. Pored toga, on se bavio i književno-istorijskim, matematičkim, filozofskim i hronološkim proučavanjima. U starini Trojanski rat smatran je za istorijsku činjenicu. Eratosten, na primer, stavio je razaranje Troje u 1184. godinu pre nove ere. Taj datum su neki naučnici prihvatili do danas. Po Eratostenu pesnik Homer je živeo 100 godina posle Trojanskog rata.

Ostali Eratostenovi doprinosi

Nazvano po Eratostenu

  • krater na Mjesecu
  • Eratostenov period u mjesečevoj geološkoj vremenskoj skali.
Eratosten na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Grčka astronomija
Ličnosti

Akorej  Aglaonika  Agripa  Anaksimandar  Andronik  Apolonije  Arat  Aristarh  Aristil  Atal  Autolik  Bion  Kalip  Kleomed  Kleostrat  Konon  Eratosten  Euktemon  Eudoks  Gemin  Heraklid  Hiketa  Hiparh  Hipokrat  Hipsikle  Menelaj  Meton  Enopid  Filip  Filolaj  Posidonije  Ptolemej  Piteas  Seleuk  Sozigen Aleksandrijski  Sozigen Peripatetičar  Strabon  Thales  Teodosije  Teon Aleksandrijski  Teon iz Smirne  Timoharis

D(j)ela

Almagest  O veličinama i razdaljinama (Hiparh)  O veličinama i razdaljinama (Aristarh)  O nebesima (Aristotel)

InstrumentiKoncepti

Kalipov ciklus  Nebeske sfere  Latitudni krug  Kontra-Zemlja  Deferent i epicikl  Ekvant  Geocentrizam  Heliocentrizam  Hiparhov ciklus  Metonov ciklus  Oktaeteris  Solsticij  Sferična Zemlja  Sublunarna sfera  Zodijak

Pod uticajem/utjecajemUticala/utjecala na

Evropska astronomija  Indijska astronomija  Islamska astronomija

  • p
  • r
  • u
Pojmovi
Svetlost  Val  Osnovne sile  Energija  Materija  Masa  Etar  Kretanje  Gravitacija  Elektricitet  Sila  Tromost  Valno-čestični dualizam  Prostorvreme  Entropija
Područja
Pokusi i
otkrića
Antička
Teorija atoma  Udaljenost Sunca i Meseca  Arhimedov zakon  Obim zemlje  Teorija impetusa  Alhazenova optika
Fizičari
Tales  Empedokle  Demokrit  Aristotel  Aristarh  Arhimed  Eratosten  Filopon  Al Haitam  Oresme  Kopernik  Tycho Brahe  Kepler  Galilei  Torricelli  Boyle  Hooke  Huygens  Newton  Franklin  Lomonosov  Coulomb  Laplace  Ørsted  Ohm  Faraday  Doppler  Foucault  Maxwell  Thomson  Röntgen  Planck  Einstein  Bohr  Schrödinger  Heisenberg  De Broglie  Rutherford  Fermi   Higgs
Kategorija
Normativna kontrola Uredi na Wikidati