Turkijski jezici

Turkijski jezici

Turkijski jezici su skupina od 40[1] srodnih jezika kojima govore brojni narodi raspodijeljeni po širokom području od istočne Europe do Sibira i zapadne Kine.

Turkijski jezik s najviše govornika je turski jezik (zbog sličnosti naziva, zato je stavljeno "turkijski", koji se odnosi na cijelu skupinu jezika srodnih turskome jeziku).

Turkijski jezici su aglutinativni jezici i pokazuju samoglasničku harmoniju.

Podjela turkijskih jezika

Iako su se različita turkijska plemena i njihovi jezici miješali s drugima kroz stoljeća, što je znatno otežavalo razredbu, vrlo pojednostavljena razredba izgledala bi ovako:

  • Jugozapadna skupina:
    • Oguz skupina:
      • turski turski, gagauski, horasanski
      • azerski azerski, salčuk (seldžučki ?), kaškajski, haladžanski
      • turkmenski turkmenski
      • nerazvrstani krimsko-turski iz središnje Azije, urumski, salarski (također svrstan kao ujgursko-čagatajski)
  • Sjeverozapadni jezici (ili kipčačka skupina):
    • aralo-kaspijska: kazahski, kirgiski, karakalpački, nogajski)
    • ponto-kaspijski: karačajsko-balkarski, kumički, karaimski, krimsko-tatarski, krimčački (judeo-krimsko tatarski), pečeneški jezik (izumrli), kumanski (izumrli)
    • uralski: tatarski, baškirski, čulimski
  • Sjeverni jezici:
    • sibirska skupina: altajski, hakaski, šorski, tuvinski, jakutski
  • Istočna skupina:
    • ujgursko-čagatajski (ili karluk-turska) skupina: uzbečki, ujgurski, salarski (također razvrstan i kao jugozapadni turkijski jezik), čagatajski (izumrli)
  • ogurski (ili hunski) jezici (ili takozvani "Lir-turkijski"; katkad ih se smatra odvojenom podobitelji altajskih jezika)
    • prabugarski (prabugarski jezik)
      • čuvaški, povolško-prabugarski jezik (izumrli jezik; uključivanje povolško-prabugarskog u skupinu turkijskih jezika je bilo predmetom sporova
    • kazarski (izumrli)

Razni elementi su ušli u turskijske jezike, posebno iz kineskog, perzijskog, ruskog i arapskog jezika, a razni elementi iz turkijskih jezika su se proširili do najsjevernijih krajeva Rusije, moguće čak do Sjeverne Amerike. Međutim, vjerojatnije je da su arktički narodi (svi drugi osim Dolgana i Jakuta), iako možda još pripadaju velikoj altajsko nadskupini, zapravo su druga jezikoslovna skupina, različita od turkijske. Usporediti s Korejcima ili Japancima, primjerice.

Moderna klasifikacija

skupina od (40) altajskih jezika koji se govore na na velikom područjima Azije i susjednim europskim krajevima. Danas se dijeli na 6 podskupina: a) prabugarska, istočna, zapadna, sjeverna, južna i urumska.

A) prabugarski (1), Rusija: čuvaški; izumrli prabugarski
B) istočni (7) Kina, Turkmenistan, Afganistan, Uzbekistan: ainuski, čagatajski, ili turkijski, ujgurski, sjevernouzbečki, južnouzbečki, žutoujgurski.
C) sjeverni (8) Rusija: dolganski, hakaski, jakutski, karagaski, sjevernoaltajski, južnoaltajski ili ojrotski, šorski, tuvinski.
D) južni (12) Iran, Turkmenistan, Afganistan, Uzbekistan, Azerbajdžan, Moldavija, Turska:
d1. azerbajdžanski (5): južnoazerbajdžanski, kaškajski, haladž turkijski, salchuq, sjevernoazerbajdžanski,
d2. salarski, Kina
d3. krimskotatarski, Uzbekistan
d4. turkmenski, Turkmenistan
d5. Turski (4): balkanski gagauski ili balkanski turski, gagauski, horasanski turkijski, turski.
E) urum (1): urumski.
F) Zapadni (11) Kirgistan, Uzbekistan, Kazahstan, Litvanija, Rusija:
d1. ponto-kaspijski (4): karačajsko-balkarski, karaimski, krimčački, kumički.
d2. aralo-kaspijski (4): karakalpački, kazaški, kirgiski, nogajski,
d3. uralski (3): baškirski, čulimski, tatarski.

Veze

Izvori

  1. ↑ Ethnologue (16th)

Vanjske veze

  • Ethnologue (14th)
  • Ethnologue (15th)
  • Zemljovid turskijskih jezika
  • Turski on-line Arhivirano 2007-08-13 na Wayback Machine-u
  • E. Čaušević: Tschuwaschisch. in: M. Okuka (Hg.): Lexikon der Sprachen des europäischen Ostens. Klagenfurt (= Wieser Enzyklopädie des europäischen Ostens 10) 2002. S. 811. Arhivirano 2006-03-09 na Wayback Machine-u
  • Ujgursko-engleski rječnik on-line