Sargaško more
Sargaško more | |
|---|---|
 Karta Atlanskog oceana sa pozicijom Sargaškog mora | |
| Lokacija | Sjeverna Amerika |
| Koordinate | 28°N 66°W / 28°N 66°W / 28; -66 |
| Površina | 8,635.000 km² |
| Najveća širina | 1100 km |
| Najveća duljina | 3200 km |
| Širi sliv | atlantski |
Sargaško more je relativno mirni dio Sjevernog Atlantika, eliptičnog oblika, čuveno po slobodno plutajućim algama iz roda Sargassum.[1]
Hidrografija
Sargaško more ima površinu od oko 8,635.000 km²[2] i proteže se u dužinu nekih 3200 km, a široko je 1100 km. Ono leži između 20° – 35° sjeverne paralele i 30° – 70° zapadnog meridijana.[1] Golfska struja iz Meksičkog zaljeva formira njegovu zapadnu granicu,[1] kanarska istočnu, a sjevernoekvatorijalna južnu, zbog čega gotovo da nema strujanja, pa mu je i površina gotovo posve mirna.[2]
Ima dubinu od 1500 do 7000 m, odlikuje se slabim strujama, slabim oborinama, visokim isparavanjem, nedostatkom vjetrova i toplom slanom vodom. Ta kombinacija stvorila je od tog mora lišenog planktona, koji je osnovna hrane za ribe, pravu biološku pustinju.[1]
Specifičnost Sargaškog mora - velike smeđe alge Sargassum, koje plutaju po površini zahvaljujući svojim malih, ali upadljivim bobičastim mjehurima.[1] Nose ih struje i vjetrovi, kolonije im se dopunjuju manjim količinama iz priobalja jugozapada. Njihove kolonije omogućavaju život morskim bićima, koje inače žive u obalnom pojasu, tako da je ih se može naći samo na ovom području Atlantika.[1]
Osim po algama, po kojima je i dobilo ime Sargaško more je značajno i za jegulje, koje se u njemu mrijeste i rađaju, a nakon tog plove do svojih domovinskih voda po Evropi i Sjevernoj Americi.
Prvi Evropljanin koji je doplovio do Sargaškog mora, koje se proteže do Bermudskog arhipelaga, bio je Kristofor Kolumbo, koji je u njega uplovio na svom prvom putovanju 1492. godine. Kad je ugledao alge razveselio se jer je mislio da je blizu kopno, pa je hrabro nastavio u tom smjeru. Brojni kasniji moreplovci neopravdano su strahovali od Sargaškog mora nastaviti, bojivši se da će im se brodovi uplesti u masi plutajuće vegetacije.[1]
Izvori
Vanjske veze
Sargaško more na Wikimedijinoj ostavi
- Sargasso Sea na portalu Encyclopædia Britannica (en)
- p
- r
- u
Ålandsko more • Alboransko more • Argentinsko more • Arhipelaško more • Azovsko more • Baffinov zaljev • Balearsko more • Baltičko more • Biskajski zaljev • Botnički zaljev • Botničko more • Crno more • Danski prolaz • Davisova vrata • Egejsko more • Finski zaljev • Foxeov zaljev • Zaljev Fundy • Grenlandsko more • Gvinejski zaljev • Hebridsko more • Hudsonov zaljev • Irmingerovo more • Irsko more • Jadransko more • Jamesov zaljev • Jonsko more • Karipsko more • Keltsko more • Kretsko more • La Manche • Labradorsko more • Levantsko more • Kerčki prolaz • Libijsko more • Ligursko more • Lionski zaljev • Meksički zaljev • Mirtojsko more • Mramorno more • Norveško more • Sargaško more • Sjeverno more • Sredozemno more • Tirensko more • Trakijsko more • Venecuelanski zaljev • Zaljev Campeche • Zaljev Saint Lawrence
Adenski zaljev • Akapski zaljev • Andamansko more • Arapsko more • Bengalski zaljev • Crveno more • Khambhatski zaljev • Lakadivsko more • Malajski prolaz • Mozambički kanal • Omanski zaljev • Perzijski zaljev • Sueski zaljev • Timorsko more • Zaljev Kutch
Aljaski zaljev • Arafursko more • Balijsko more • Bandsko more • Beringovo more • Bismarckovo more • Bohajsko more • Boholsko more • Celebesko more • Čileansko more • Filipinsko more • Floresko more • Halmahersko more • Istočnokinesko more • Javansko more • Japansko more • Južno kinesko more • Kalifornijski zaljev • Kamotesko more • Koraljno more • Korsko more • Makasarski prolaz • Molučko more • Ohotsko more • Sališko more • Savusko more • Seramsko more • Sibujansko more • Solomonsko more • Sulusko more • Tajlandski zaljev • Tasmanovo more • Tonkinski zaljev • Unutarnje more • Visayansko more • Zaljev Carpentaria • Zaljev Moro • Žuto more
