São Cristóvão
São Cristóvão Município de São Cristóvão | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| |||
| Koordinate: 11°00.54′S 37°12.21′W / 11.00900°S 37.20350°W / -11.00900; -37.20350 | |||
| Država |  Brazil | ||
| Federalna država |  Sergipe | ||
| Osnutak | 1590. | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Alexsander Oliveira de Andrade (PDT) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 437,43 km² | ||
| Visina | 47 m | ||
| Stanovništvo (2010.) | |||
| - Grad | 78.876 | ||
| - Gustoća | 180,31/km² | ||
| Vremenska zona | UTC-3 (UTC-3) | ||
| - Ljeto (DST) | UTC-2 (UTC-2) | ||
| UNESCO-va svjetska baština | Trg sv. Franje u gradu São Cristóvão | ||
| Godina uvrštenja | 2010. (34. zasjedanje) | ||
| Vrsta | Kulturno dobro | ||
| Mjerilo | iii, vi | ||
| Ugroženost | - | ||
| Poveznica | UNESCO | ||
| Službene stranice www.saocristovao.se.gov.br | |||
| Karta | |||
 Položaj São Cristóvãa u državi Sergipe i Brazilu | |||
São Cristóvão (pt. za Sveti Kristofor) je grad u sjeveroistočnoistočnoj brazilskoj državi Sergipe; treći po veličini poslije gradova Aracaju i Nossa Senhora do Socorro.
Kako grad bio prva prijestolnica države Sergipe del Rey, do 1855. god. kada je to postao Aracaju, São Cristóvão se drži za četvrti najstariji grad u Brazilu. Njegovu kolonijalnu prošlost najbolje opisuje središnji gradski trg, Trg sv. Franje, koji je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2010. godine jer "svojim izvanrednim planom svjedoči o povijesti grada od njegovog osnutka do 19. stoljeća"[1].
Povijest
São Cristóvão je primjer portugalske urbanizacije brazilske obale gdje su osnovana mnoga lučna naselja kako bi se učvrstila veza s drugim portugalskim kolonijama koje su već postojale u Africi, Aziji i Južnoj Americi. Svako naselje je pratilo konfiguraciju tla i prilagođavalo se lokalnim uvjetima. São Cristóvão je nastao kao utvrda koja je povezivala velike kolonije Salvador i Olindu u području gdje su indijanci pružali snažan otpor kolonizatorima, a francuski krijumčari blokirali pristup mnogim rijekama.
Osnovao ga je Cristóvão de Barros na poluotoku rijeke Poxim, mjestu koje mu je darovao Filip II., kralj Španjolske, u nadi kako će nova kolonija ojačati njegov utjecaj u tom području za kratko vrijeme ujedinjenja dvije velike rivalne kolonijalne sile, Portugala i Španjolske (1580.-60.), poznato kao Iberijska unija. Grad se selio dva puta, 1549.-95. i ponovno 1607. godine na današnju lokaciju. Kada je osnovana država Sergipe, između trgovačkih središta Recife na sjeveru i Salvadora na jugu, Sao Cristóvão je postao njezinim glavnim gradom i polaznom točkom kolonizacije unutrašnjosti u 19. st.
Kada je prijestolnica prebačena u Aracaju 1855. godine, São Cristóvão je prestao napredovati ali se zato njegovo povijesno središte sačuvalo gotovo u izvornom obliku. God. 1938. je São Cristóvão proglašen za povijesni spomenik, a od 1941.-62. je zaštićeno mnogo njegovih pojedinačnih građevina.
Znamenitosti
Trg sv. Franje (Praça de São Francisco) predstavlja dosljednu i skladnu cjelinu koja spaja obrasce portugalske okupacije zemljišta i normi izgradnje gradova koje su utvrdili Španjolci. Osnovan u skladu s dužinom i širinom propisanom Zakonom IX. Filipinskog pravilnika, ovaj trg uključuje koncept Glavnog trga (Plaza Mayor) koji se nalazio u svim kolonijalnim gradovima Latinske Amerike, dok je u isto vrijeme umetnut u urbani obrazac portugalskog kolonijalnog grada u tropskom krajoliku. Dakle, može se smatrati izvanrednom simbiozm urbanog planiranja gradova Portugala i Španjolske. Relevantne državne i vjerske institucionalne građevine okružuju trg. Od kojih su glavne:
- Barokni Samostanski kompleks s crkvom sv. Franje (Igreja e Convento de São Francisco) ili Samostan sv. Križa (Convento de Santa Cruz) iz 1659., je imao izvorni zvonik od adobea koji je obnovljen od kamena u 19. st. Nakon zabrane reda bio je napušten do 1902. god. kada ga obnavljaju njemački franjevci, a danas je Muzej sakralnih umjetnosti.
- Crkva Gospe od pobjede (Matriz de Nossa Senhora das Victórias) iz 1608., , kojega su uništili Nizozemci i koji je obnovljen tek u 19. st., i to u neoklasicističkom stilu.
- Samostan karamelićanki (Convento do Carmo) iz 1699. je obnovljen polovicom 18. st. sa sjejnom baroknom fasadom i rokoko interijerom. Nakon gotovo stoljeća izgnanstva od 2003. godine je vraćen karamelićanima iz Pernambuca.
- Stara crkva i Sveta kuća milosti (Antiga Igreja e Santa Casa de Misericórdia) su služile kao osnovna škola i ubožnica za starije časne sestre.
- Kuća Sobrado com Balcão Corrido iz 18. stoljeća je sagrađena od blata sa stupovima od kamena i opeke, te se odlikuje balkonom duž cijelog pročelja koji je ukrašen vijencima s cvjetnim motivima.
Izvori
- ↑ World Heritage Committee inscribes three new cultural sites, three natural sites and one extension on World Heritage List 1. kolovoza 2010. (en) Preuzeto 13. veljače 2012.
Vanjske poveznice
- Službena turistička stranica (pt)
- Kolonijalna povijest grada Arhivirano 2007-01-27 na Wayback Machine-u (pt)
- Praça em São Cristóvão, no Sergipe, agora é Patrimônio da Humanidade (pt)
Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: São Cristóvão |
- p
- r
- u
Rezervati atlantske šume obale otkrića • Brasília • Nacionalni parkovi cerrada: Chapada dos Veadeiros i Emas • Svetište Dobrog Isusa u Congonhasu • Historijski centar Diamantine • Brazilski atlantski otočni rezervati: Fernando de Noronha i Atol das Rocas • Historijski centar grada Goiása • Isusovačke misije Guarana 1 • Nacionalni park Iguaçu • Historijski centar grada Olinde • Historijski centar grada Ouro Preta • Zaštićeno vlažno područje Pantanal • Historijski centar grada Salvadora da Bahie • Rio de Janeiro: Carioca krajolici između planine i mora • Trg sv. Franje u São Cristóvãu • Historijski centar grada São Luísa do Maranhãa • Nacionalni park Serra da Capivara • Jugoistočni šumski atlantski rezervati (Serra do Mar) • Zaštićena područja središnjeg Amazona
Brazilska nematerijalna svjetska baština
Živi muzej Fandango • Samba de Roda područja Recôncavo, Bahia • Usmena i slikovna baština naroda Wajapi • Yaokwa festival naroda Enawene Nawe za održavanje društvenog i kozmičkog reda
