Porcelan

Dio pribora za čaj iz 1760., Muzej u Nymphenbergu.
Kolekcija kineskog porculana iz 13. stoljeća (južna dinastija Sung), Muzej Guimet, Pariz.

Porcelan ili porculan (talijanski[1]) je najfinija vrsta keramike dobivena pečenjem na visokoj temperaturi (od 1250 do 1350 °C) mješavine kaolina, kvarca i vapnenca. Na ovaj način nastaje staklasta polu-prozirna keramika koja je mnogo čvršća no što izgleda i ne prenosi električnu energiju, te može poslužiti i kao izolator.

Prema temperaturi na kojoj se peče postoji meki (Meissen), tvrdi (iz istočne Azije) i koštani porculan (s dodatkom koštanog pepela) koji se proizvodi pretežito u Engleskoj.

Povijest

Johann Joachim Kaendler, Pisar za stolom, 1740., Meissen porculan, Mannheim.

Proizvodnja porculana razvila se u Kini za dinastije T'ang (618.-906.), ali pravi porculan se javlja za dinastije Sung. U Europi je poznat od 11. stoljeća preko Puta svile.

Prvi europski pokušaji proizvodnje porculana javljaju se u 16. stoljeću u Firenci (tzv. Medici porculan). God. 1709. ljekarnik (i alkemičar) Johann Friedrich Böttger iz Dresdena usavršio je način proizvodnje porculana, a 1710. osnovana je prva manufaktura u Meissenu.[2]

Ukrasni predmeti od porculana, osobito sitna plastika, u modi su od rokokoa[3]. Značajne manufakture porculana bile su u Beču, Nymphenbergu (kraj Münchena), Sèvresu (kraj Pariza), Worchesteru, Deciji (kod Firence) i Capodimenteu (kod Napulja). U ovim manufakturama se na kvalitetniji porculan ispod cakline utiskuje ili ispisuje oznaka proizvođača (pečat, slovo i simbol), signatura umjetnika, katkada i godina izrade, oznaka kalupa i sl.

Od 20. stoljeća se od porculana izrađuju predmeti za elektrotehniku i kemijske laboratorije.

Povezano

Bilješke

  1. ↑ Marco Polo je dao ime ovoj vrsti keramike jer ga je njegova sjajna čistoća i glatka bjelina podsjećala na unutrašnjost školjke, porcelanna na talijanskom.
  2. ↑ Saski knez August Jaki je pokušao sačuvati tajnu porculana kako bi imao monopol u Europi, no tajna je ubrzo procurila i manufakture porculana su nikle po cijeloj Europi.
  3. ↑ Europski su proizvođači najprije imitirali kineske vaze i oblike da bi tek kasnije pravili originalne dizajne.

Literatura

  • Opća i nacionalna enciklopedija br. 16., Večernji list d. d., Zagreb 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
  • Marilyn Stokstad, Art History (Wolume Two), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529 Uneseni ISBN nije važeći.

Vanjske veze

Porcelan na Wikimedijinoj ostavi
  • Porculan Arhivirano 2008-09-24 na Wayback Machine-u Studio keramike
  • Europski porculan[mrtav link] Muzej Marton
  • Kako se pravi porculan