Oriana Fallaci

Oriana Fallaci
Rođenje(1929-06-29)29. 6. 1929.
Firenca, Italija
Smrt15. 9. 2006. (dob: 77)
Firenca, Italija
PočivališteCimitero degli Allori
Nacionalnostitalijanska
Zanimanjenovinarka, spisateljica
Vjeroispovijestateizam

Oriana Fallaci (Firenca, 29. 6. 1929. – Firenca, 15. 9. 2006), italijanska novinarka i spisateljica.

Biografija

Oriana Fallaci se u Drugom svjetskom ratu pridružila antifašističkom pokretu otpora. Za vrijeme njemačke okupacije Firence njezin otac Edoardo bio je zatvoren i mučen. Za svoje djelovanje u ratu dobila je nagradu italijanskih oružanih snaga.

Novinarsku karijeru Fallaci je započela vrlo mlada, već u ratnim danima, radeći za list L'Europeo. Od 1967. je u Vijetnamu i objavljuje knjige o američko-vijetnamskom ratu. Zatim prati Indijsko-pakistanske ratove, kao i sukobe u Južnoj Americi i na Bliskom Istoku.

Tokom demonstracija u vrijeme Olimpijskih igara u Meksiku bila je 2. 9. 1968. teško ranjena, čak smatrana mrtvom i odnesena u mrtvačnicu, gdje je jedan svećenik primijetio da još diše.

Fallaci je u novinarstvu poznata po svojim razgovorima s poznatim ličnostima. Nguyễn Cao Kỳ, Jaser Arafat, Muhamed-Reza Pahlavi, Henry Kissinger, Walter Cronkite, Indira Gandhi, Golda Meir, Nguyễn Văn Thiệu, Zulfikar Ali Bhutto, Willy Brandt, ajatolah Ruholah Homeini, Idi Amin, Haile Selassie, Federico Fellini, Lech Walesa, arhiepiskop Makarios III, Sean Connery, Deng Xiaoping, Sammy Davis Jr., Wernher von Braun i Alexandros Panagoulis samo su neka od poznatih svjetskih ličnosti s kojima je razgovarala.

Dobila je počasni doktorat iz književnosti na Koledžu Columbia u Chicagu. Surađivala je s mnogim svjetskim listovima (New York Times Magazine, Life, Le Nouvelle Observateur, The Washington Post, Look, Der Stern), te s italijanskim listom Corriere della Sera, za koji je posljednjih godina pisala anti-islamske tekstove.

Njezine knjige prevedene su na mnoge jezike. Najpoznatija njega knjiga je "Pismo nerođenom djetetu" iz 1975. godine. Nakon terorističkog napada 11. 9. 2001. na tornjeve u New Yorku, gdje je posljednjih godina živjela, Fallaci se posvetila pisanju djela o arapskom svijetu i islamu koji obiluju islamofobijom i teorijama zavjere.

Opus

  • I sette peccati di Hollywood, Longanesi (Milan), 1958
  • Il sesso inutile, viaggio intorno alla donna, Rizzoli, Milan, 1961 (Horizon Press, New York City, 1961)
  • Penelope alla guerra, Rizzoli, Milan, 1962
  • Gli antipatici, Rizzoli, Milan, 1963
  • Se il Sole muore, Rizzoli, Milan, 1966
  • The Egotists: Sixteen Surprising Interviews Regnery (Chicago), 1968
  • Niente, e cosí sia, Rizzoli, Milan, 1969
  • Quel giorno sulla Luna Rizzoli, Milan, 1970
  • Lettera a un bambino mai nato, Rizzoli, Milan, 1975
  • Ittra lil Tarbija li Qatt Ma Twieldet / Lettera a un Bambino Mai Nato, Faraxa Publishing, Malta, 2014
  • Intervista con la storia, Rizzoli, Milan, 1976
  • Un uomo, Rizzoli, Milan, 1979. ISBN 84-279-3854-3
  • Insciallah, Rizzoli, Milan, 1990
  • La Rabbia e l'Orgoglio, Rizzoli, December 2001. ISBN 0-8478-2504-3
  • La Forza della Ragione, Rizzoli, April 2004. ISBN 0-8478-2753-4
  • Oriana Fallaci intervista Oriana Fallaci, Milan: Corriere della Sera, 2004
  • Oriana Fallaci intervista sé stessa – L'Apocalisse, Rizzoli, 2004
  • Un cappello pieno di ciliegie, Rizzoli, 2008

Vanjske veze

Oriana Fallaci na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Dobitnici nagrade Bancarella
  • 1953 Ernest Hemingway
  • 1954 Giovannino Guareschi
  • 1955 Hervé Le Boterf
  • 1956 Han Suyin
  • 1957 Werner Keller
  • 1958 Boris Pasternak
  • 1959 Heinrich Gerlach
  • 1960 Bonaventura Tecchi
  • 1961 André Schwarz-Bart
  • 1962 Cornelius Ryan
  • 1963 Caccia Dominioni
  • 1964 Giulio Bedeschi
  • 1965 Luigi Preti
  • 1966 Vincenzo Pappalettera
  • 1967 Indro Montanelli
  • 1968 Isaac Bashevis Singer
  • 1969 Peter Colosimo
  • 1970 Oriana Fallaci
  • 1971 Enzo Biagi
  • 1972 Alberto Bevilacqua
  • 1973 Roberto Gervaso
  • 1974 Giuseppe Berto
  • 1975 Susanna Agnelli
  • 1976 Carlo Cassola
  • 1977 Giorgio Saviane
  • 1978 Alex Haley
  • 1979 Massimo Grillandi
  • 1980 Maurice Denuziere
  • 1981 Sergio Zavoli
  • 1982 Gary Jennings
  • 1983 Renato Barneschi
  • 1984 Luciano De Crescenzo
  • 1985 Giulio Andreotti
  • 1986 Pasquale Festa Campanile
  • 1987 Enzo Biagi
  • 1988 Cesare Marchi
  • 1989 Umberto Eco
  • 1990 Vittorio Sgarbi
  • 1991 Antonio Spinosa
  • 1992 Alberto Bevilacqua
  • 1993 Carmen Covito
  • 1994 John Grisham
  • 1995 Jostein Gaarder
  • 1996 Stefano Zecchi
  • 1997 Giampaolo Pansa
  • 1998 Paco Ignacio Taibo
  • 1999 Ken Follett
  • 2000 Michael Connelly
  • 2001 Andrea Camilleri
  • 2002 Federico Audisio
  • 2003 Alessandra Appiano
  • 2004 Bruno Vespa
  • 2005 Gianrico Carofiglio
  • 2006 Andrea Vitali
  • 2007 Frank Schätzing
  • 2008 Valerio Massimo Manfredi
  • 2009 Donato Carrisi
  • 2010 Elizabeth Strout
  • 2011 Mauro Corona
  • 2012 Marcello Simoni
  • 2013 Anna Premoli
  • 2014 Michela Marzano
  • 2015 Sara Rattaro
  • 2016 Margherita Oggero
  • 2017 Matteo Strukul
  • 2018 Dolores Redondo
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 27064159
  • LCCN: n79119159
  • ISNI: 0000 0001 0881 4058
  • GND: 118531891
  • SELIBR: 186637
  • SUDOC: 026857618
  • BNF: cb11902217m (podaci)
  • BIBSYS: 90101207
  • NLA: 35074833
  • NDL: 00439184
  • NKC: xx0011143
  • BNE: XX1721449
  • CiNii: DA02102996
  • NSK: 000052373