George Gordon Byron
| Lord Byron | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | (1788-01-22)22. 1. 1788. London, Engleska |
| Smrt | 19. 4. 1824. (dob: 36) Messolonghi, Grčka |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pjesnik, revolucionar |
| Inspiracija | |
Od
| |
Na
| |
George Gordon Noël Byron (Džordž Gordon Noel Bajron) (London 22. januar 1788. - 19. april 1824.), engleski pjesnik.
Biografija
George Gordon Noël Byron ili kraće - Lord Byron rođen je u londonskoj ulici Holles. Od rođenja Byron je hrom na jednu nogu. Njegov otac John Byron vukao je porijeklo od stare normanske obitelji, a čiji je nastariji poznati član Ralph de Buron, zajedno s Williamom Osvajačem došao u Englesku. Byronov otac se prvi put oženio 1778. godine s Lady Conyers, markizom od Camarthena i s njom imao dvije kćerke. Mlađoj je bilo ime Augusta. Lady Conyers, prva supruga Byronova oca, umire dvije godine nakon poroda. Druga supruga Johna Byrona bila je Catherine Gordon od Gighta. Ona je bila potomak Jamesa I Škotskog te stoga pretjerano tašta i pomalo histerična žena. Iz njenog braka s Johnom Byronom rodio se George Gordon Noël Byron.
Od 1790. do 1794. godine Byron boravi u Aberdeenu. Tada se javljaju prve tegobe s deformiranom nogom. U petoj godini se veoma strastveno zaljubljuje u djevojčicu Mary Duff. U desetoj godini naslijedio je titulu lorda i posjed Newstead Abbey. Mladić Byron se od 1801. do 1805. godine školovao u Harrowu. Tu se zaljubljuje u nećakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla išta osjećati prema tom šepavom dječaku, izjavila je ona jedne večeri svojoj dadilji. Te njezine riječi, koje je Byron iz prikrajka čuo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na Ženevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi.
Nakon završetka školovanja u Harrowu od 1805. do 1808. godine Byron studira u Cambridgeu na Trinity Collegu. Godinu dana prije završetka školovanja Byron objavljuje zbirku Sati dokolice (Hours of Idleness), prepravljenu verziju mladenačke zbirke Juvenile Poems. Byronu je tada 18 godina. Zbirku je potpisao pseudonimom Maloljetnik (A Minor). Knjiga je doživjela oštre kritike tadašnjih kritičara. Godine 1809. Byron postaje član Gornjeg doma. Iste godine kao odgovor na loše kritike upućene njegovoj prvoj zbirci Byron piše satiru Engleski pjesnici i škotski kritičari (English Bards and Scott Reviewers). U junu odlazi na put po Portugalu, Španiji, Grčkoj, tadašnjoj Albaniji i Bliskom istoku. U Janini (Grčka) počinje pisati Childea Harolda. Prilikom odlaska iz Engleske u newstadskoj opatiji priredio je pijanku na kojoj je kao pehar služila lubanja nekog odavno umrlog fratra. U stihovima namijenjenim toj lubanji Byron hamletovski naglašava da je mrtvacu draži dodir usana nego dodir crva.
Dvije godine kasnije Byron se vraća u Englesku gdje je stigao dan nakon smrti svoje majke, 2. augusta 1811. Iste godine nastaju Natuknice iz Horacija (Hints from Horace) i Minervino prokletstvo (Course of Minerva). Mladi lord se 1813. godine upoznaje s Annom Issabelle (Annabelle) Milabanke i prosi je prvi put. Godinu dana kasnije objavljenja su mu djela: Gusar (The Corsair), Oda o padu Napoleona Bonapartea (Ode on the Fall of Napoleon Bonaparte) i Lara. Byronova popularnost zahvaljujući tim djelima vrtoglavo raste. U Londonu se te godine u jednom danu prodalo 13.000 primjeraka Gusara. Iste godine Annabella prihvaća Byronovu bračnu ponudu. Sljedeće godine (1815.) Byron se ženi svojom izabranicom. U novembru iste godine na svijet dolazi Augusta, Byronova kćerka. Neposredno nakon njenog rođenja, Byrona napušta supruga optužujući ga zbog incestuozne ljubavi s polusestrom Augustom.
Godinu dana nakon zaključenja braka (1816.) Byron se razvodi od supruge i pod pritiskom javnosti 25. aprila napušta Englesku te odlazi u Švicarsku. Na Ženevskom jezeru sreće P.B. Shelleya koji tamo boravi sa svojom nevjenčanom suprugom Mary Godwin i njezinom sestrom Jane Clairmont. Ona je još u Londonu čeznula za Byronom te mu je iste godine rodila kćerku Allegru. Byron se nakon toga nastanio u Veneciji gdje se prepušta čarima razuzdanog života tog grada. Tamo Byron vodi ljubav s 22-godišnjom kćerkom mletačkog trgovca, a zatim i s Margheritom Cogni. Ona je bila prekrasna, nepismena i strahovito ljubomorna žena, supruga nekog pekara. Godine 1817. Byron je u Ferrari, a već sljedeće godine ponovo u Veneciji. Tu u aprilu 1819. upoznaje svoju veliku ljubav; 16-godišnju groficu Teresu Guiccioli, rođenu Gamba, udanu za 60-godišnjeg grofa Guicciolija. Iz Venecije Byron odlazi u Ravennu. Godinu dana kasnije (1820.) Byron piše tragediju Marino Faliero i poemu Danteovo proročanstvo (The Prophercy of Dante) koju posvećuje Teresi Guiccioli.
Sljedeće godine Byron odlazi iz Ravenne u Pisu. Grof Guiccioli u međuvremenu se usprotivio ljubavi svoje supruge i Byrona, a nakon čega se i razveo od nje. Kako je sva obitelj Gamba pripadala karbonarima Teresa je Byrona uvela u njihov krug. Zbog svoje privrženosti i saradnje s karbonatima Byron je protjeran iz Pise te je 1822. godine, u septembru, prešao u Genovu. Iste godine pored ostalih djela, nastaje Viđenje strašnog suda (The Vision of Judgement) - parodija na istoimenu pjesmu Byronova savremenika Roberta Southeya koji u uvodu svoje pjesme A vision of Judgement (1821.) traži od engleske vlade da zabrani Byronove knjige, a Byrona naziva osnivačem i poglavarom sotonske škole. Nakon 14. jula 1823. Byron iz Geneve kreće u Grčku i 4. augusta iskrcava se u Kefaloniji kako bi se pridružio grčkim ustanicima. Umrijećemo ovdje ili marcijalno ili močvarno, pisao je tada Byron. Tu je proveo pet mjeseci, a zatim se u Missolughiju pridružio vođi grčkog ustanka Maurocordatu.
Godine 1824. Byron piše XV. i XVI. pjevanje Don Juana i pjesmu Na današanji dan navršavam 36-u godinu. (On this Day I Complete My Thirtysixth Year). Pjesma je napisana 22. januara, a već 19. aprila Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Byronovo tijelo prenešeno je u Englesku. Pokopan je u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya. Njegova polusestra Augusta na grob mu je postavila ploču sa sljedećim natpisom:
- Pod ovim lukom
- Gdje mnogi njegovi preci
- I njegova majka počivaju
- Pokopani
- Snivaju ostaci
- GEORGEA GORDONA NOËLA BYRONA.
- Lord Byron od Rochdatea
- U grofoviji Lancaster
- Autor hodočašća Childea Harolda
- Rođen je u Londonu dana
- 22. januara 1788.
- Umro u Missolughiju u Zapadnoj
- Grčkoj dana
- 19. aprila 1824.
- U plemenitom poduhvatu
- Da ponovo uspostavi put drevnoj slobodi
- I proslavi je.
- Njegova sestra plemenita
- AUGUSTA MARY LEIGH
- U njegovu uspomenu ovu ploču postavi.
Literatura
- Allen, Brooke (2003). „Byron: revolutionary, libertine and friend”. The Hudson Review 56 (2): 369–376. JSTOR 3853260.
- Atwood, Roger (2006). Stealing History: Tomb Raiders, Smugglers, And the Looting of the Ancient World. New York: St. Martin's Press. ISBN 0-312-32407-3.
- Barger, Andrew (2011). BlooDeath: The Best Vampire Short Stories 1800–1849. Collierville, TN: Bottletree Books. ISBN 978-1-933747-35-4. Arhivirano iz originala na datum 2017-08-15. Pristupljeno 2018-03-08.
- Baron, J. H. (1997). „Illnesses and creativity: Byron's appetites, James Joyce's gut, and Melba's meals and mésalliances”. British Medical Journal 315 (7123): 1697–1703. DOI:10.1136/bmj.315.7123.1697. PMC 2128026. PMID 9448545.
- Blackstone, Bernard (1974). „Byron and Islam: the triple Eros”. Journal of European Studies 4 (4): 325–363. DOI:10.1177/004724417400400401.
- Boase, George Clement; Courtney, William Prideaux (1878). Bibliotheca Cornubiensis: a Catalogue of the Writings of Cornishmen. II. London: Longmans, Green, Reader and Dyer. Pristupljeno 19 November 2008.
- Bone, Drummond (2004). The Cambridge Companion to Byron. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-78676-8.
- Brewer, David (2011). The Greek War of Independence. London: Overlook Duckworth. ISBN 9781585671724.
- Bullough, Vern L. (1990). „History in adult human sexual behavior with children and adolescents in Western societies”. u: Jay R. Felerman. Pedophilia: Biosocial Dimensions. New York: Springer-Verlag. str. 69–90. DOI:10.1007/978-1-4613-9682-6_3. ISBN 9781461396840.
- Christensen, Jerome (1993). Lord Byron's Strength: Romantic Writing and Commercial Society. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press. ISBN 9780801843563.
- Cochran, Peter (2011). Byron and Italy. Newcastle-upon-Tyne: Cambridge Scholars. ISBN 1-4438-3602-8.
- Crompton, Louis (1985). Byron and Greek Love: Homophobia in 19th Century England. University of California Press. ISBN 978-0-520-05172-0.
- Dallas, Alexander Robert Charles (1824). Recollections of the life of Lord Byron, from the year 1808 to the end of 1814. London: Charles Knight.
- Edgcumbe, Richard (1972). Byron: the Last Phase. New York: Haskell House.
- Eisler, Benita (1999). Byron: Child of Passion, Fool of Fame. Chapter one: Alfred A. Knopf. ISBN 0-679-41299-9. (online at The New York Times)
- Elze, Karl Friedrich (1872). Lord Byron, a Biography. London: John Murray.
- Franklin, Caroline (2013). The Female Romantics: Nineteenth-century Women Novelists and Byronism. Routledge. ISBN 0-415-99541-8.
- Galt, John (1830). The Life of Lord Byron. London: Henry Colburn and Richard Bentley.
- Gamba, Pietro (1975). A Narrative of Lord Byron's Last Journey to Greece: Extracted from the journal of Count Peter Gamba, who attended his lordship on that expedition. Folcroft Library Editions.
- Lansdown, Richard (2012). The Cambridge Introduction to Byron. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-11133-1.
- Lovell, Ernest J., ur. (1954). His Very Self and Voice, Collected Conversations of Lord Byron. New York: MacMillan.
- MacCarthy, Fiona (2002). Byron: Life and Legend. John Murray. ISBN 978-0-7195-5621-0.
- Marchand, Leslie (1957). Byron: A Life. Alfred A. Knopf.
- Marchand, Leslie A., ur. (1982). Lord Byron: Selected Letters and Journals. Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 9780674539150.
- Mayne, Ethel Colburn (1912). Byron. 1. C. Scribner's sons.
- McGann, Jerome (2013) [2004]. „Byron, George Gordon Noel (1788–1824)”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. DOI:10.1093/ref:odnb/4279. (potrebna pretplata članstvo u javnim bibliotekama UK){{#ifeq: ||
- Pevsner, N. (1951). Nottinghamshire. Pevsner Architectural Guides: Buildings of England. Harmondsworth: Penguin.
- Plomer, William (1970) [1936]. The Diamond of Jannina. New York: Taplinger Publishing. ISBN 978-0-224-61721-5.
- Prell, Donald B. (2009a). Sailing with Byron from Genoa to Cephalonia (1823). Palm Springs, CA: Strand Publishing. ISBN 0-9741975-5-6.
- Prell, Donald B. (2009b). Lord Byron: Coincidence or Destiny. Palm Springs, CA: Strand Publishing. ISBN 0-9741975-6-4.
- Russell, Bertrand (2004) [1946]. History of Western Philosophy. Routledge Classics. London: Routledge. ISBN 978-0415325059.
- Stabler, Jane (1999). „George Gordon, Lord Byron, Don Juan”. u: Duncan Wu. A Companion to Romanticism. Blackwell. str. 247–257. ISBN 978-0-631-21877-7.
- Taborski, Bolesław (1972). James Hogg. ur. Byron and the Theatre. University of Salzburg, Institut für Englische Sprache und Literatur. Volume 1 of Poetic drama & poetic theory in "Salzburg studies in English literature"
- Tuite, Clara (2015). Lord Byron and Scandalous Celebrity. Cambridge Studies in Romanticism. 110. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-1-107-08259-5.
- p
- r
- u
Romantizam
William Blake • Robert Burns • George Gordon Byron • François-René de Chateaubriand • Samuel Taylor Coleridge • Johann Wolfgang von Goethe • Ernst Theodor Amadeus Hoffmann • Friedrich Hölderlin • Victor Hugo • John Keats • Alphonse de Lamartine • Giacomo Leopardi • Mihail Ljermontov • Adam Mickiewicz • Gérard de Nerval • Novalis • Edgar Allan Poe • Aleksandar Puškin • Friedrich Schiller • Walter Scott • Mary Shelley • Percy Bysshe Shelley • William Wordsworth
Milij Aleksejevič Balakirev • Ludwig van Beethoven • Vincenzo Bellini • Hector Berlioz • Georges Bizet • Johannes Brahms • Anton Bruckner • Aleksandar Borodin • Frédéric Chopin • Gaetano Donizetti • Antonín Dvořák • Mihail Glinka • Edvard Grieg • Cezar Antonovič Kjui • Vatroslav Lisinski • Franz Liszt • Gustav Mahler • Felix Mendelssohn • Modest Musorgski • Jacques Offenbach • Niccolò Paganini • Giacomo Puccini • Sergej Rahmanjinov • Nikolaj Rimski-Korsakov • Gioacchino Rossini • Franz Schubert • Robert Schumann • Camille Saint-Saëns • Bedřich Smetana • Johann Strauss stariji • Johann Strauss mlađi • Petar Iljič Čajkovski • Giuseppe Verdi • Richard Wagner • Carl Maria von Weber • Ivan Zajc
Karl Pavlovič Brijulov • John Constable • Camille Corot • Eugène Delacroix • Caspar David Friedrich • Théodore Géricault • Francisco Goya • Škola Hudson River • Emanuel Leutze • Pokret Nazarenaca • Samuel Palmer • J. M. W. Turner
<< Prosvjetiteljstvo • Realizam (u književnosti, u likovnoj umjetnosti) >>
George Gordon Byron na Wikimedijinoj ostavi
Normativna kontrola  |
|
|---|
