Band-e Kaisar

Band-e Kaisar
(fa) بند قیصر (Cezarova brana)
Ostaci Band-e Kaisara
Lokacija
PremošćujeKarun
MjestoŠuštar, Huzestan
 Iran
Koordinate32°03′13″N, 48°50′55″E
Gradnja
Period gradnje260-ih
Saniranjesrednji i novi vijek
Rušenje1885. (djelomično urušavanje)
Graditelji
Graditeljsasanidski inženjeri i rimski zarobljenici
Tehnički podaci
Konstrukcijavapnenac, beton
Ukupna duljina516 m
Širina12 m
Najveći raspon9 m
Upravljanje
Funkcijabrana, cestovni most Fars−Ktezifont

Band-e Kaisar (perz. ند قیصر, dosl. Cezarova brana; poznat i kao Pol-e Kaisar, dosl. Cezarov most; Valerijanov most ili Šadirvan) je starovjekovni most u Šuštaru[1] odnosno jedna od najstarijih mostovnih brana u Iranu[2]. Prilikom njegove gradnje u 3. vijeku sudjelovali su i rimski zarobljenici u službi sasanidskih vladara[3]. Budući da je građen u rimskom stilu često ga se naziva najistočnijim rimskim mostom odnosno branom, smješetnim duboko u iranskom teritoriju[4]. Njegova izgradnja i dvostruka namjena imala je snažan utjecaj na kasniji razvoj iranskog mostovnog graditeljstva[1][5].

Oko 500 m duga ustava preko Karuna, najvodonosnije iranske rijeke, jedna je od 16 glavnih građevina Šuštarskog hidrauličkog sustava na kome se temeljila poljoprivredna proizvodnja u okolici grada[6]. Navedeni sustav je 2009. godine upisan kao 10. iransko mjesto UNESCO-ve Svjetske baštine.[7] Most je, pak, imao značajnu ulogu kao komunikacija između Pasargada i sasanidske prijestolnice Ktezifonta. Više je puta dograđivan i popravljan u islamskom razdoblju[8], a u upotrebi je ostao do konca 19. vijeka kada je djelomično urušen zbog snažnih poplava.[9]

Povezano

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Huff, Dietrich; Kleiss, Wolfram (15.12.1989.)
  2. ↑ Vogel, Alexius (1987.), str. 50.
  3. ↑ Vidi:
    • Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.), str. 232.
    • Kleiss, Wolfram (1983.), str. 106.
    • Kramers, Johannes Hendrik (1997.)
    • Schnitter, Niklaus (1978.), str. 32.
  4. ↑ Schnitter, Niklaus (1978.), str. 28, sl. 7.
  5. ↑ Smith, Norman (1971.), str. 60.
  6. ↑ Vidi:
    • Hodge, Alfred Trevor (1992.), str. 85.
    • Hodge, Alfred Trevor (2000.), str. 337.
    • O'Connor, Colin (1993.), str. 130.
  7. ↑ Shushtar Historical Hydraulic System, UNESCO, pristup 1. V 2010.
  8. ↑ Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.), str. 246.
  9. ↑ Hodge 1992: str. 85 harvnb error: no target: CITEREFHodge1992 (help); Hodge 2000: str. 337f. harvnb error: no target: CITEREFHodge2000 (help)

Literatura

  • (de) Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987). „Historische Talsperren im Iran”. u: Garbrecht, Günther. Historische Talsperren. I. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer. str. 221–274. ISBN 9783879191451. OCLC 610879552. 
  • (en) Hodge, Alfred Trevor (1992). Roman Aqueducts & Water Supply. London: Duckworth. str. 85. ISBN 9780715621943. OCLC 231440193. 
  • (en) Hodge, Alfred Trevor (2000). „Reservoirs and Dams”. u: Wikander, Örjan. Handbook of Ancient Water Technology. Technology and Change in History. II. Leiden: Brill Publishers. str. 331–339. ISBN 9789004111233. OCLC 43286505. 
  • (en) Huff, Dietrich; Kleiss, Wolfram (15. 12. 1989). Bridges. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University. 
  • (de) Kleiss, Wolfram (1983). Brückenkonstruktionen in Iran. Architectura. XIII. München: Deutschen Kunstverla. str. 105–112. ISSN 0044-863X. 
  • (en) Kramers, Johannes Hendrik (1997). „Shushtar”. u: Bosworth, Clifford Edmund. San−Sze. Encyclopaedia of Islam. IX (2. izd.). Leiden: Brill Publishers. str. 512–513. ISBN 9789004104228. OCLC 770731926. 
  • (en) O'Connor, Colin (1993). Roman Bridges. Cambridge: Cambridge University Press. str. 130. ISBN 9780521393263. OCLC 26543269. 
  • (en) Schnitter, Niklaus (1978). Römische Talsperren. Antike Welt. VIII. 2. Mainz: Verlag Philipp von Zabern. str. 25–32. ISSN 0003-570X. 
  • (en) Smith, Norman (1971). A History of Dams. London: Peter Davies. str. 56–61. ISBN 9780432150900. OCLC 201331. 
  • (de) Vogel, Alexius (1987). „Die historische Entwicklung der Gewichtsmauer”. u: Garbrecht, Günther. Historische Talsperren. I. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer. str. 47–56. ISBN 9783879191451. OCLC 610879552. 
Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Band-e Kaisar
  • p
  • r
  • u
Historijski stilovi
perzijski / parsi (800–300 pne.) • partski / parti (300 pne.–700) • horasanski / horasani (700–1000) • rajski / razi (1000–1300) • azarski / azari (1300–1500) • isfahanski / isfahani (1500–1925)
Arhitektonski periodi
Drevni: elamski (3200–539 pne.) • medijski (728–550 pne.) • ahemenidski (550–330 pne.) • seleukidski (312–247 pne.) • partski (247 pne.–224) • sasanidski (224–651)
Islamski: samanidski (819–999) • bujidski (934–1055) • gaznavidski (963–1187) • guridski (1148–1215) • seldžučki (1037–1194) • ilhanidski (1256–1335) • timuridski (1370–1507) • safavidski (1501–1736) • kadžarski (1785–1925)
Reprezentativni gradovi
Anšan • Amol • Ardabil • Balh • Bam • Buhara • Damgan • Derbent • Dura-Europos • Ekbatana • Firuzabad • Gazni • Gurgandž • Hatra • Hekatompil • Herat • Isfahan • Istahr • Jazd • Kašan • Kazvin • Kom • Ktezifont • Maraga • Mašhad • Merv • Nisa • Nišapur • Pasargad • Perzepolis • Raj • Šahrisabz • Samarkand • Sultanija • Širaz • Šuštar • Suza • Tabriz • Taht-e Sulejman • Teheran • Zandžan • Zarandž
Objekti i elementi
Ab-anbar • Andaruni • Ajvan • Bazar • Biruni • Čahar-bag • Džamija • Gonbad • Hašt-behešt • Hašti • Hovz • Imamzade • Jakčal • Kanat • Karavansaraj • Kuče • Pandždari • Sahn • Stup • Šabestan • Talar • Tekija • Vjetrohvat • Vrtovi
Srodne teme
Umjetnost • Urbanizam • Islamska arhitektura • Moderna arhitektura (1925–2024)
Popisi
Arhitekti • Gradovi (planirani • historijske prijestolnice) • Ab-anbari • Bazari • Crkve • Džamije • Imamzada • Karavansaraji • Kupole • Mauzoleji • Mostovi • Palače • Sinagoge • Stadioni • Tornjevi • Utvrde • Vrtovi