Augustin od Canterburyja

Augustine
nadbiskup Canterburyja
Illuminated manuscript with a forward-facing man in the middle of the large H. Man is carrying a crozier and his head is surrounded by a halo.
Portret s natpisom "AUGUSTINUS" iz 8. vijeka Beda iz Sankt Peterburga, iako se možda pod njime podrazumevao Grgur Veliki.[notes 1]
Nadbiskupija/arhiepiskopijaKenterberijska nadbiskupija
Stolovanje završiloverovatno 26. maja 604
PrethodnikNema
NasljednikLavrentije Kenterberijski
Ostale funkcijeprior Opatije svetog Andreje
Redovi
Konsekracijacca. 597
Lični detalji
Ime po rođenjuAvgustin
Rođenje6. vek
Rim
Smrtverovatno 25. maj 604
Canterbury, Kent, Engleska
SahranjenKatedrala u Kenterberiju
Svetost
Datum slave26. maj (anglikanci)
26. maj (pravoslavci)
27. maj (rimokatolici)
28. maj (rimokatolički kalendar 1882–1969)
Štovanje uRimokatolička crkva
anglikanska zajednica
pravoslavna crkva
KanonizacijaPre-kongregacijski
Kanonizacija odPre-kongregacijski
SvetištaOpatija St. Augustine's, Canterbury

Avgustin Kenterberijski (prva trećina 6. veka — 26. maj 604) bio je benediktinski monah koji je postao prvi biskup Kenterberija 598. godine. Smatra se za Apostola Engleske i osnivača crkve u Engleskoj. Bio je jedan od članova Gregorijanske misije.

U vreme njegovoj dolaska su istočnim delom Britanije vladali Anglosaksonci, potomci germanskih doseljenika iz 5. veka koji se, za razliku od brito-rimskih domorodaca nisu pokrstili. Jedan od njihovih vladara, Etelbert, kralj Kenta se oženio za Bertu, kćer franačkog kralja Hariberta koja je bila hrišćanka i koja se sa sobom dovela biskupa Liudharda. Njih dvoje su počeli pokrštavati Etelbertove podanike, a ubrzo potom zamolili kralja da pozove misionare. Etelbert, koji je bio pagan, je na to pristao te poslao pismo papi Grguru Velikom.

Papa je 595. za misiju odabrao Avgustina, priora opatije Svetog Andreje u Rimu. Veruje se kako je Avgustin za misiju odabran zbog svog dobrog poznavanja Biblije. Pre misije je papa poslao pismo franačkim kraljevima Teuderiku II, Teodebertu II, Klotaru II i kraljici Brunhildi od kojih je tražio pomoć. Ona je pružena, kako u novcu i namirnicama, tako i u prevoditeljima.

Avgustin se u Britaniju iskrcao na čelu grupe od 40 ljudi, uglavnom monaha. U sam Kent su došli oko 597. gde im je kralj dozvolio da propovedaju u njegovoj prestonici Kenterberi na temeljima nekadašnje rimske crkve sv. Matina. Avgustin je nedavno po odlasku osnovao opatiju Svetog Andreje u Kenterberiju, koja se često naziva prvom benediktinskom opatijom izvan Italije. Sam kralj se pokrstio između 597. i 601. Posle toga je Avgustin rukopoložen za prvog kenterberijskog biskupa, odnosno nadbiskupa.

Avgustin je osnovao biskupije u Londonu i Ročesteru, ali njegovi pokušaji da svoj autoritet proširi na ostatak Britanije nisu imali uspeha. Kao razlog se navodi oklevanje hrišćanskih Brita da se pokore nadbiskupu iza koga je stajao donedavno paganski anglosaksonski kralj, kao i razlike u obredima između rimske Crkve koju je predstavljao Avgustin sa jedne i lokalnih hrišćanskih tradicija poznatih kao keltsko hrišćanstvo sa druge strane. Avgustinova nadbiskupija se, sa druge strane, po nalogu pape jasno stavljena izvan nadležnosti franačkih biskupa, čime je Etelbertova država potvrdila svoju nezavisnost.

Avgustin je pre svoje smrti u kenterberijskom manastiru osnovao školu, na čijem se mestu danas nalazi tzv. Kraljeva škola, koja se zbog toga često naziva najstarijom školom u Engleskoj.

Avgustin je pokopan u kenterberijskoj katedrali, a kasnije slavljen kao svetac. Za vreme Engleske reformacije je njegovo svetište uništeno, a mošti razbacane.

Napomene

  1. Natpis je u aureoli i naknadno unesen. Lik je identificiran sa svešteničkom tonzurom.[1] Teza da predstavlja Gregorija je nedavno iznesena u članku Daglasa Dejlsa.[2]

Izvori

  1. Schapiro "Decoration of the Leningrad Manuscript of Bede" Selected Papers: Volume 3 pp. 199; 212–214
  2. Dales "Apostle of the English" L'eredità spirituale di Gregorio Magno tra Occidente e Oriente p. 299

Vanjske veze

Augustin od Canterburyja na Wikimedijinoj ostavi
Rimokatoličke crkvene titule
Nova titula Nadbiskup Canterburyja
597–604
Slijedi:
Lavrentije
  • p
  • r
  • u
Prije normanskog osvajanja

Augustine  Laurentius  Mellitus  Justus  Honorius  Deusdedit  Wighard  Theodore of Tarsus  Berhtwald  Tatwine  Nothhelm  Cuthbert  Bregowine  Jænberht  Æthelhard  Wulfred  Feologild  Ceolnoth  Æthelred  Plegmund  Athelm  Wulfhelm  Oda  Ælfsige  Byrhthelm  Dunstan  Æthelgar  Sigeric the Serious  Ælfric of Abingdon  Ælfheah  Lyfing  Æthelnoth  Eadsige  Robert of Jumièges  Stigand

Od normanske ere do Reformacije

Lanfranc  Anselm  Ralph d'Escures  William de Corbeil  Theobald of Bec  Thomas Becket  Roger de Bailleul  Richard of Dover  Baldwin of Forde  Reginald Fitz Jocelin  Hubert Walter  Reginald  John de Gray  Stephen Langton  Walter d'Eynsham  Richard le Grant  Ralph Neville  John of Sittingbourne  John Blund  Edmund Rich  Boniface  William Chillenden  Robert Kilwardby  Robert Burnell  John Peckham  Robert Winchelsey  Thomas Cobham  Walter Reynolds  Simon Mepeham  John de Stratford  John de Ufford  Thomas Bradwardine  Simon Islip  William Edington  Simon Langham  William Whittlesey  Simon Sudbury  William Courtenay  Thomas Arundel  Roger Walden  Thomas Arundel  Henry Chichele  John Stafford  John Kemp  Thomas Bourchier  John Morton  Thomas Langton  Henry Deane  William Warham  Thomas Cranmer  Reginald Pole

Poslije Reformacije

Matthew Parker  Edmund Grindal  John Whitgift  Richard Bancroft  George Abbot  William Laud  William Juxon  Gilbert Sheldon  William Sancroft  John Tillotson  Thomas Tenison  William Wake  John Potter  Thomas Herring  Matthew Hutton  Thomas Secker  Frederick Cornwallis  John Moore  Charles Manners-Sutton  William Howley  John Sumner  Charles Longley  Archibald Tait  Edward Benson  Frederick Temple  Randall Davidson  Cosmo Lang  William Temple  Geoffrey Fisher  Michael Ramsey  Donald Coggan  Robert Runcie  George Carey  Rowan Williams