As-Safah

Abu al-`Abbās `Abdu'llāh ibn Muhammad as-Saffāh ili Abul `Abbas al-Saffah (arapski: أبو العباس عبد الله بن محمد السفاح, As-Saffah السفّاح doslovno Prolivač krvi), (721 - 754) bio je prvi abasidski kalif, koji je vladao od 750. do smrti 754.

As-Safah je poticao od arapskog plemena Banu Hashim - istog onog iz koga je poticao prorok Muhamed. Jedan od njegovih predaka je bio Muhamedov stric i ashabi Abas ibn Abd al-Mutalib. U vrijeme njegove mladosti su, pak, Kalifatom, odnosno islamskim svijetom, vladali Omejadi, čija je vladavina izazivala sve više nezadovoljstva, pogotovo među šijitima, ali i potakla glasine i proročanstva o mahdiju, odnosno velikom spasitelju koji će obnoviti islam u ratu između Dobra i Zla. Godine 747. je As-Safahov brat Imam Ibrahim to iskoristio kako bi podigao veliki ustanak u Horasanu u današnjoj Centralnoj Aziji. Iako je Ibrahim uhvaćen, As-Safah je nastavio borbu. Početkom iste godine je vojska omejadskog kalifa Marvana II, koja je pokušala ugušiti ustanak, razbijena u na Zabu u današnjem Iraku. As-Safah se potom proglasio kalifom i zauzeo prijestolnicu Damask.

Nastojeći konsolidirati svoju vlast, As-Safah je sve preživjele članove omejadskog klana pozvao na gozbu gdje su svi pretučeni na smrt. Jedini preživjeli član bio je Abd al-Rahman I koji je uspio pobjeći u al-Andalus i tamo stvoriti novu omejadsku državu. Time je prvi put došlo do trajne političke podjele islamskog svijeta. As-Safah je, međutim, imao daleko više uspjeha u konsolidaciji svoje vlasti te je pod svoju vlast stavio sve ostale omejadske teritorije. Na samom početku vladavine se uspješno obračunao i sa vanjskom prijetnjom koju je činila kineska dinastija Tang, čiji je prodor na zapad razbijena u odlučujućoj bitci za Talas, koja je, pak, udarila temelje daljoj islamizaciji Centralne Azije.

As-Safahova pobjeda kod Talasa je imala i druge dalekosežne posljedice, s obzirom da se među kineskim zarobljenicima našao i veliki broj onih upoznatih s tehnologijom proizvodnje papira. As-Safah je iskoristio tako stečeno znanje kako bi podigao prvu tvornicu papira u islamskom svijetu, te tako stvorio materijal daleko pogodniji za širenje znanja i kulture. As-Safah je za vrijeme svoje kratke vladavine bio poznat i po tome što je, za razliku od Omejada, otvorio najviše državne i vojne funkcije ne-Arapima i ne-muslimanima. Šijiti, koji su ga podržavali, bili su međutim razočarani zbog odluke da mjesto kalifa preuzme za sebe umjesto da ga prepusti šijitskom imamu.

As-Safah je umro od velikih boginja 10. juna 754. Prije toga je za nasljednika odredio svog brata Al-Mansura.

Njegova kratka vladavina se često navodi kao početak tzv. Zlatnog doba islama.

Izvori

Literatura

• Muhammad ibn Jarir al-Tabari, History v. 27, "The Abbasid Revolution," transl. John Alden Williams, SUNY, Albany, 1985.