Walther Hermann Nernst

Walther Nernst


Rođenje	(1864-06-25)25. 6. 1864. Briesen, Zapadna Prusija/Pomeranija
Smrt	18. 11. 1941. (dob: 77) Zibelle (Lužice), Njemačka
Alma mater	Univerzitet u Zürichu Univerzitet u Berlinu Univerzitet u Graz Univerzitet u Würzburg
Akademski mentor	Friedrich Kohlrausch
Istaknuti studenti	Sir Frances Simon Richard Abegg Irving Langmuir Leonid Andrussow Karl Friedrich Bonhoeffer Frederick Lindemann William Duane
Poznat po	Treći zakon terdonimake Nernstova lampa Nernstova jednadžba Nernstova sijalica Nernstov efekt Nernstov toplotni teorem Nernstov potencvijal Nernst-Planckova jednadžba
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za kemiju (1920)

Walther Hermann Nernst (Wąbrzeźno, 25. lipnja 1864. - Niwica, 18. studenog 1941.), njemački fizičar i kemičar. Od 1891. profesor fizikalne kemije Sveučilišta u Göttingenu, a od 1905. Sveučilišta u Berlinu, gdje je od 1924. do 1933. bio ravnateljem Instituta za eksperimentalnu fiziku. Godine 1897. izumio je takozvani Nernstov štapić, svjetlosni izvor sa žarnim tijelom od cirkonijeva i itrijeva oksida koji služi kao izvor infracrvenoga zračenja. Kao jedan od osnivača suvremene fizikalne kemije, znatno je pridonio potvrdi Arrheniusove teorije elektrolitičke disocijacije. Nakon određivanja ovisnosti ravnotežnoga napona nekoga galvanskog elementa o aktivnosti tvari koje sudjeluju u elektrokemijskoj pretvorbi (Nernstova jednadžba, 1889.), otkrio je zakon raspodjele otopljene tvari u tekućinama koje se ne miješaju (Nernstov zakon). Godine 1906. postavio je treći stavak termodinamike (Nernstov stavak). 1910. dokazao je Einsteinovu teoriju o specifičnom toplinskom kapacitetu čvrstoga tijela, a 1912. fotokemijski ekvivalent. Otkrio je i termomagnetsku pojavu kod koje se u uzorku (vodiču ili poluvodiču) uz magnetsko polje, koje je okomito na smjer temperaturnoga gradijenta što ga uzrokuje tok topline kroz uzorak izazvan različitim temperaturama na njegovim krajevima, javlja poprečna termoelektrična sila; ako se pak na uzorak primijene identično postavljeno magnetsko polje i tok struje, javlja se temperaturni gradijent (Nernstov učinak).

Njegovi prilozi teoriji galvanskih članaka (Nernstova teorija), termodinamici kemijske ravnoteže, poznavanju svojstava para pri visokim temperaturama i čvrstih tvari pri niskim temperaturama te fotokemiji značajni su za znanost, ali i za primjenu u industriji. Nernst je bio izvrstan eksperimentator, ali i teoretičar, pa je na primjer znatno pridonio da kemičari prihvate kvantnu teoriju. Njegova knjiga Teorijska kemija sa stajališta Avogadrova zakona i termodinamike (njem. Teoretische Chemie vom Standpunkte der Avogadroschen Regel und der Thermodynamik, 1893.) doživio je mnoga izdanja i smatran je vodećim udžbenikom fizikalne kemije. Nernst se u kasnijim godinama života uglavnom posvetio astrofizičkim teorijama.

Godine 1920. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju. ^[1]

Nernstova jednadžba

Glavni članak: Elektrokemijska korozija

Za ravnotežne elektrodne potencijale elektrokemijskih procesa vrijedi Nerstova jednadžba:

E_{\text{r}}=E_{\text{r}}^{\ominus }-{\frac {RT}{zF}}\ln Q_{r}

gdje je:

E_r - ravnotežni elektrodni potencijal (elektromotorna sila) na nekoj temperaturi;
E^o_r - standardni elektrodni potencijal;
R - univerzalna plinska konstanta: R = 8,314 472(15) J K⁻¹ mol⁻¹
T - apsolutna temperatura;
F - Faradayeva konstanta: F = 9,648 533 99(24)×10⁴ C mol⁻¹
z - broj elektrona koji sudjeluje u procesu;
Q_r - produkti potencija aktiviteta (koncentracija) oksidansa, odnosno reducensa u elektrodnom procesu.

Ravnotežni elektrodni potencijal nekog procesa ionizacije metala ovisi dakle o standardnom elektrodnom potencijalu, o temperaturi i o aktivitetu (koncentraciji) metalnih iona. Što je ravnotežni potencijal ionizacije viši, to jest što je pozitivniji (ili manje negativan), to je metal plemenitiji, to jest manje ionizaciji (elektrokemijskoj koroziji). Metali s nižim standardnim potencijalom (na primjer magnezij, aluminij, cink, željezo) imaju obično i niži ravnotežni potencijal ionizacije, pa prema tome i veći afinitet za koroziju od metala s višim standardnim elektrodnim potencijalom (na primjer bakar, srebro, platina, zlato). ^[2]

Izvori

↑ Nernst, Walther Hermann, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
↑ "Tehnička enciklopedija" (Korozija metala), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Eksterni linkovi

Walther Hermann Nernst na Wikimedijinoj ostavi

Katz, Eugenii. „Hermann Walther Nernst”. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-06. Pristupljeno 05. 12. 2008.
„Nernst: architect of physical revolution”. September 1999. - Review of Diana Barkan's Walther Nernst and the Transition to Modern Physical Science
"Hermann Walther Nernst, Nobel Prize in Chemistry 1920 : Prize Presentation Arhivirano 2004-03-02 na Wayback Machine-u". Presentation Speech by Professor Gerard de Geer, President of the Royal Swedish Academy of Sciences.
Schmitt, Ulrich, "Walther Nernst". Physicochemical institute, Göttingen

Dobitnici Nobelove nagrade za hemiju

1901. – 1925.

1901. Jacobus Henricus van 't Hoff • 1902. Hermann Emil Fischer • 1903. Svante Arrhenius • 1904. William Ramsay • 1905. Adolf von Baeyer • 1906. Henri Moissan • 1907. Eduard Buchner • 1908. Ernest Rutherford • 1909. Wilhelm Ostwald • 1910. Otto Wallach • 1911. Marie Curie • 1912. Victor Grignard / Paul Sabatier • 1913. Alfred Werner • 1914. Theodore William Richards • 1915. Richard Willstätter • 1916. • 1917. • 1918. Fritz Haber • 1919. • 1920. Walther Nernst • 1921. Frederick Soddy • 1922. Francis William Aston • 1923. Fritz Pregl • 1924. • 1925. Richard Adolf Zsigmondy

1926. – 1950.

1926. Theodor Svedberg • 1927. Heinrich Otto Wieland • 1928. Adolf Windaus • 1929. Arthur Harden / Hans von Euler-Chelpin • 1930. Hans Fischer • 1931. Carl Bosch / Friedrich Bergius • 1932. Irving Langmuir • 1933. • 1934. Harold Urey • 1935. Frédéric Joliot / Irène Joliot-Curie • 1936. Peter Debye • 1937. Norman Haworth / Paul Karrer • 1938. Richard Kuhn • 1939. Adolf Butenandt / Lavoslav Ružička • 1940. • 1941. • 1942. • 1943. George de Hevesy • 1944. Otto Hahn • 1945. Artturi Ilmari Virtanen • 1946. James B. Sumner / John Howard Northrop / Wendell Meredith Stanley • 1947. Robert Robinson • 1948. Arne Tiselius • 1949. William Giauque • 1950. Otto Diels / Kurt Alder

1951. – 1975.

1951. Edwin McMillan / Glenn T. Seaborg • 1952. Archer Martin / Richard Laurence Millington Synge • 1953. Hermann Staudinger • 1954. Linus Pauling • 1955. Vincent du Vigneaud • 1956. Cyril Norman Hinshelwood / Nikolaj Semjonov • 1957. Lord Todd • 1958. Frederick Sanger • 1959. Jaroslav Heyrovský • 1960. Willard Libby • 1961. Melvin Calvin • 1962. Max Perutz / John Kendrew • 1963. Karl Ziegler / Giulio Natta • 1964. Dorothy Hodgkin • 1965. Robert Burns Woodward • 1966. Robert S. Mulliken • 1967. Manfred Eigen / Ronald George Wreyford Norrish / George Porter • 1968. Lars Onsager • 1969. Derek Barton / Odd Hassel • 1970. Luis Federico Leloir • 1971. Gerhard Herzberg • 1972. Christian B. Anfinsen / Stanford Moore / William Howard Steinn • 1973. Ernst Otto Fischer / Geoffrey Wilkinson • 1974. Paul J. Flory • 1975. John Warcup Cornforth / Vladimir Prelog

1976. – 2000.

1976. William Lipscomb • 1977. Ilya Prigogine • 1978. Peter D. Mitchell • 1979. Herbert C. Brown / Georg Wittig • 1980. Paul Berg / Walter Gilbert / Frederick Sanger • 1981. Ken'ichi Fukui / Roald Hoffmann • 1982. Aaron Klug • 1983. Henry Taube • 1984. Robert Bruce Merrifield • 1985. Herbert A. Hauptman / Jerome Karle • 1986. Dudley R. Herschbach / Yuan T. Lee / John C. Polanyi • 1987. Donald J. Cram / Jean-Marie Lehn / Charles J. Pedersen • 1988. Johann Deisenhofer / Robert Huber / Hartmut Michel • 1989. Sidney Altman / Thomas Cech • 1990. Elias James Corey • 1991. Richard R. Ernst • 1992. Rudolph A. Marcus • 1993. Kary B. Mullis / Michael Smith • 1994. George Andrew Olah • 1995. Paul J. Crutzen / Mario J. Molina / F. Sherwood Rowland • 1996. Robert Curl / Harold Kroto / Richard Smalley • 1997. Paul D. Boyer / John E. Walker / Jens Christian Skou • 1998. Walter Kohn / John A. Pople • 1999. Ahmed Zevail • 2000. Alan J. Heeger / Alan G. MacDiarmid / Hideki Shirakawa

2001. – 2024.

2001. William S. Knowles / Ryōji Noyori / K. Barry Sharpless • 2002. Kurt Wüthrich / John B. Fenn / Kōichi Tanaka • 2003. Peter Agre / Roderick MacKinnon • 2004. Aaron Tzihanover / Avram Herško / Irwin Rose • 2005. Yves Chauvin / Robert H. Grubbs / Richard R. Schrock • 2006. Roger David Kornberg • 2007. Gerhard Ertl • 2008. Osamu Shimomura / Martin Chalfie / Roger Y. Tsien • 2009. Venkatraman Ramakrišnan / Thomas A. Steitz / Ada Jonat • 2010. Richard F. Heck / Akira Suzuki / Eiichi Negishi • 2011. Dan Šehtman • 2012. Robert Lefkowitz / Brian Kobilka • 2013. Martin Karplus / Michael Levitt / Arieh Varšel • 2014. Eric Betzig / Stefan Hell / William E. Moerner • 2015. Tomas Lindahl / Paul Modrich / Aziz Sancar • 2016. Jean-Pierre Sauvage / J. Fraser Stoddart / Ben Feringa • 2017. Jacques Dubochet / Joachim Frank / Richard Henderson • 2018. Frances Arnold / Greg Winter / George P. Smith • 2019. John B. Goodenough / M. Stanley Whittingham / Akira Yoshino • 2020. Emmanuelle Charpentier / Jennifer Doudna • 2021. Benjamin List / David MacMillan • 2022. Carolyn R. Bertozzi / Morten P. Meldal / Karl Barry Sharpless • 2023. Moungi G. Bawendi / Louis E. Brus / Aleksej Jekimov