Thimi Mitko

Thimi (Efthim) Mitko (25. maj 1820 – 22. mart 1890) bio je sudionik Albanskog narodnog preporoda i folklorist.^[1]

Mitko je rođen u Korči, u tadašnjem Osmanskom Carstvu, a današnjoj Albaniji,^[1] i u tom je gradu pohađao lokalnu grčku školu. Njegov stric, Peti Mitko, bio je jedan od vođa albanske pobune 1847. u Korči i Tepeleni protiv turskih reformi poznatih pod imenom Tanzimat.^[2] Obojica su napustili Albaniju 1850. godine, preselivši se prvo u Atenu u Grčkoj, zatim u Plovdiv u Bugarskoj i, napokon, u Beč u Austriji,gdje je Thimi Mitko radio kao krojač. Godine 1866. emigrirao je u Egipat, posvetivši se albanskom nacionalističkom pokretu i utemeljivši uspješan trgovački posao u Beni Suefu, gdje je i umro 1890. godine.^[2]

Mitko je sakupljao albansku folklornu građu počev od 1866. godine. Dopisivao se s talijanskim premijerom Francescom Crispijem,^[3] s Jeronimom de Radom, Dhimitërom Kamardom, Dorom d'Istria, Janom Urbanom Jarníkom, Kostandinom Kristoforidijem i Gustavom Meyerom, šaljući Kamardi narodne pjesme, zagonetke i priče za zbirku koji je ovaj pripremao.

Mitkova vlastita zbirka albanskog folklora, koja se sastoji od narodnih pjesama, priča i narodnih izreka s juga Albanije, objavljena je u grčko-albanskom časopisu Alvaniki melissa (Belietta Sskiypetare)^[4] ("Albanska pčelica", Aleksandrija, Egipat, 1878).^[5] Prema Mitku, zbirka je trebala pružiti cvjetajućoj albanskoj zajednici u Egiptu informacije o albanskom porijeklu, običajima i karakteru.^[5] Tvrdio je da su herojske pjesme koje je prikupio pokazivale da su Albanci voljeli zemlju i svoje sunarodnjake različitih religija tako što su održavali uspomenu na povijest i povijesne događaje kroz svoje pjesme.^[5] Mitko je također poticao Albance da uče svoj maternji jezik, jer ga je smatrao "prvom i uobičajenom hranom koja oživljava narod".^[5] De Rada je primijetio da su u Grčkoj spaljuvane kopije Mitkove Albanske pčelice.^[3] Djelo je ponovno uredio Georg Pekmezi u Beču 1924. godine pod naslovom Bleta shqypëtare e Thimi Mitkos.^[6]

Albansko pitanje

Mitko je bio i autor brojnih članaka u europskim časopisima u kojima se zalagao za albansko pitanje. Također je pisao članke u grčkom časopisu Pandora.^[7] U Kairu je kratko vrijeme tijekom 1901. godine Mitko doprinosio radovima koji su bili progrčki nastrojeni za albanski časopis Bashkimi i Shqiptarëvet ("Savez Albanaca"), a kasnije je pisao u časopisu Faika Konice Albanija.^[8]

Mitko je podržao albansko-grčku uniju u okviru konfederacije kao dvojno kraljevstvo poput Austro-Ugarske pod uvjetom da se pruži jamstvo za "prirodne granice" Albanije, jer mu se neovisna Albanija činila preslabom da se suprotstavi Osmanskom Carstvu.^[3] Međutim, on je taj scenarij smatrao dalekom mogućnošću jer je držao da Grci neće odustati od potraživanja Janjine i Preveze, dok je Mitko smatrao da bi gubitak Janjine za Albaniju u takvom okviru bio "neizlječiva rana".^[3] Na grčke pretenzije na Epir i Janinu gledao je kao na "pedantne i imaginarne" i držao je da su Grci iz Janjine helenizirani Albanci koji govore stečenim učenim grčkim. Mitko je u jednom od svojih djela tvrdio da većina albanskog naroda podržava ideju da Albanije treba da ostane dio Osmanskog Carstva, dok je mali broj kršćana želio uniju s Grčkom.^[9] Kasnije je Mitko u talijansko-albanskom časopisu Fiamuri Arbërit ("Zastava Albanije") iznosio stavove da podržava politiku Osmanskog Carstva protiv zajedničkih neprijatelja koje dijeles Albancima.^[3]

Vidi još

• Albanci u Egiptu

Reference