Anton Pashku

  • Pisac
  • dramaturg
  • književni kritičar
OpusJezikAlbanski

Anton Pashku (sh. Anton Pašku, Graždanik kraj Prizrena, 7. januar 1937 – Priština, 31. oktobar 1995) bio je kosovski pisac albanske narodnosti.[1]

Život

Anton Pašku rođen je u Graždaniku kod Prizrena u seljačkoj obitelji. Bio je jedan od urednika prištinskog književnog časopisa Jeta e re, neko vrijeme urednik kulturne rubrike dnevnoga lista Rilindja, a krajem 1971. postao je urednik u izdavačkom poduzeću Rilindja,.[1] gdje je uređivao prozu i dramu. Njegove eksperimentalne pripovijetke, romani i drame, koji pokazuju srodnost s djelima Georgea Orwella, Franza Kafke i Roberta Musila, suptilne su i majstorske studije psihe. Pašku je pisac koji se ne obraća širokim masama javnosti, već čitatelju koji uživa u hermetičkim opažanjima i detaljima analize likova. Bilo je to zbog oštrog političkog potiskivanja prve generacije proznih pisaca među kosovskim Albanaca krajem pedesetih godina 20. stoljeća, zbog čega se povukao iz glavnih tokova književne produkcije i stvorio svoj povučeni svijet.[2]

Djelo

Među Paškuovim djelima jesu: zbirke pripovijedaka Tregime (sh. Pripovijetke, Priština, 1961), Kjasina ((sh. Močvara, Priština, 1973), Lutjet e mbrëmjes (sh. Večernje molitve, Priština, 1978), te roman Oh (sh. Oh, Priština, 1971), koji predstavlja vježbu u stilu i proizvod je groteske i nešto sasvim jedinstveno u albanskoj književnosti.[2] Također je autor predstava kao što su Sinkopa (sh. Sinkopa, Priština, 1969) i Gof (sh. Goznica, Priština, 1976).[1] Anton Pašku svrstava se među najbolje stiliste albanske književnosti.[2] Rilindja je 1986. objavila njegova sabrana djela u tri knjige. Djela su mu prevođena na jezike narodâ Jugoslavije i na francuski.[1]

Pašku je jedini predstavnik književnog pravca moderne u albanskoj književnosti.[3] Postao je inicijator modernizacije albanske drame općenito.[4] U književnost na albanskom uveo je kazalište apsurda s dramama Sinkopa (Priština, 1968) i Gof (Priština, 1976),[5] koje unose inovacije u albansku dramu i približuju je europskim uzorima toga doba, posebno drami apsurda te nadrealističkoj i egzistencijalističkoj drami.[6]

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 „Pashku, Anton”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2021. Pristupljeno 1 maj 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Robert Elsie. „Anton Pashku”. Albanian Literature. Pristupljeno 1 maj 2021. 
  3. Brahaj, Manjola (2017). „PROZA E ANTON PASHKUT MES MODERNES DHE EKSPERIMENTALES' - punim doktorature” (sq) (PDF). Tiranë. str. 5,11-12. Arhivirano iz originala na datum 23 gusht 2020. Pristupljeno 23 August 2020. 
  4. Halili 2013: str. 5.
  5. Robert Elsie (1995), Histori e Letërsisë Shqiptare, përktheu Abdurrahman Myftiu, Tirana & Peja: Dukagjini, 1997, str. 315.
  6. Halili 2013: str. 6–7

Literatura

  • Halili, Ernestina (2013) (sq) (PDF). Dukuri moderne nё dramёn shqipe nё Kosovё. Tiranë. Arhivirano iz originala na datum 2020-08-26. Pristupljeno 25.8.2020. 
  • p
  • r
  • u
Albanska književnost
15. i 16. stoljeće17. i 18. stoljećeNarodni preporodKasni preporod i stvaranje državeNeovisnost i modernistički nagoni
Socijalističko dobaPoslije Berlinskog zida i 21. vijek
  • Ridvan Dibra
  • Besnik Mustafaj
  • Kolec Traboini
  • Bashkim Shehu
  • Beqe͏̈ Cufaj
  • Luljeta Lleshanaku
  • Leon Qafzezi
  • Fatos Kongoli
  • Ben Blushi
  • Entela Kasi
  • Ornela Vorpsi
  • Jeton Neziraj
  • Migjen Kelmendi
  • Fatos Lubonja
  • Sabit Rrustemi
  • Gëzim Hajdari
  • Arian Leka
  • Flutura Açka
  • Rudi Erebara
  • Ledia Dushi
  • Elvis Malaj
  • Lindita Ahmeti
  • Mimoza Ahmeti
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 231341761
  • LCCN: n85197777
  • ISNI: 0000 0004 0149 2457
  • GND: 1031948066
  • SUDOC: 055297773
  • BNF: cb13604893m (podaci)
  • NSK: 000019002