Philipp Scheidemann

Philipp Scheidemann
11. Njemački kancelar 2. Kancelar Weimarske Republike
Mandat 13. veljače 1919. – 20. lipnja 1919.
Prethodnik	Hugo Haase
Nasljednik	Gustav Bauer
Ministar financija
Mandat 1918. – 1919.
Prethodnik	Siegfried Graf von Roedern
Nasljednik	Eugen Schiffer
Njemački kolonijalni ministar
Mandat 1918. – 1919.
Prethodnik	Wilhelm Solf
Nasljednik	Johannes Bell
Rođenje	26. srpnja 1865. Kassel Njemačka Konfederacija
Smrt	29. studenog 1939. Kopenhagen, Danska
Politička stranka	SPD

Philipp Scheidemann na Wikimedijinoj ostavi

Philipp Scheidemann (Kassel, 26. srpnja 1865. - Kopenhagen, 29. studenog 1939.), je bio njemački socijaldemokratski političar, koji je 9. studenog 1918. proglasio Republiku, a 13. veljače 1919. je postao njezin 2. kancelar.

Karijeru je započeo kao novinar, a 1903. je postao SPD-ov delegat u Reichstagu, da bi kasnije postao jedan od glavnih vođa stranke. Tijekom Prvog svjetskog rata, zajedno sa Friedrichom Ebertom, bio je član većinske frakcije stranke, koja je nastavila glasovati za ratne zasluge, ali u isto vrijeme željela potpisivanje uvjetnog mira. Kada su socijaldemokrati prvi put ušli u kabinet kancelara Maximiliana Badenskog u listopadu 1918., Scheidemann je postao ministar bez portfelja.

Nakon abdikacije cara Vilima II. 9. studenog 1918., Maximilian Badenski je dao ostavku u korist Eberta. Iako je nova vlada namjeravala poduprijeti ustavnu monarhiju, najvjerovatnije sa nekim Kaiserovim unukom na čelu države, Scheidemann je, zabrinut zbog moguće radničke revolucije u Berlinu, 9. studenog 1918. na balkonu Reichstaga proglasio republiku, a da se nije ni sa kime konzultirao. Ta se odluka kasnije pokazala neopozivom.

Scheidemann je nastavio služiti u privremenoj vladi koja je na vlasti bila sljedećih nekoliko mjeseci, a nakon sastanka Nacionalne skupštine u Weimaru u veljači 1919., Friedrich Ebert je postavljen za predsjednika, a Philipp Scheidemann za kancelara. Scheidemann je 20. lipnja 1919., zajedno sa DDP-om (s kojim je SPD bio u koaliciji), dao ostavku i istupio iz vlade, nezadovoljan Versajskim ugovorom. Naslijedio ga je Gustav Bauer. Scheidemann nikad više nije sudjelovao u vladi, no ostao je aktivan u politici, služeći kao kasselski gradonačelnik (1920. - 1925.) i ponovo kao zastupnik u Reichstagu, gdje je odao vojnu opoziciju Republici . Scheidemann je nakon dolaska nacista na vlast 1933. bio u izgnanstvu. Umro je 29. studenog 1939. u Kopenhagenu u Danskoj, nedugo nakon početka Drugog svjetskog rata.

• p
• r
• u

Njemački kancelari

Njemačko Carstvo
(1871. – 1918.)

Otto von Bismarck • Leo von Caprivi • Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst • Bernhard von Bülow • Theobald von Bethmann Hollweg • Georg Michaelis • Georg von Hertling • Princ Maximilian od Badena

Weimarska Republika
(1919. – 1933.)

Friedrich Ebert • Hugo Haase • Philipp Scheidemann • Gustav Bauer • Hermann Müller • Konstantin Fehrenbach • Joseph Wirth • Wilhelm Cuno • Gustav Stresemann • Wilhelm Marx • Hans Luther • Wilhelm Marx • Hermann Müller • Heinrich Brüning • Franz von Papen • Kurt von Schleicher

Treći Reich
(1933. – 1945.)

Adolf Hitler • Joseph Goebbels • Lutz Graf Schwerin von Krosigk

SR Njemačka
(od 1949.)

Konrad Adenauer • Ludwig Erhard • Kurt Georg Kiesinger • Willy Brandt • Helmut Schmidt • Helmut Kohl • Gerhard Schröder • Angela Merkel] • Olaf Scholz