Hans Luther : Wikipedia, slobodna enciklopedija

Hans Luther

Hans Luther

17. Njemački kancelar 11. Kancelar Weimarske Republike
Mandat 15. siječnja 1925. – 12. svibnja 1926.
Prethodnik	Wilhelm Marx
Nasljednik	Wilhelm Marx
Vršitelj dužnosti predsjednika Njemačke
Mandat 28. veljače 1925. – 12. ožujka 1925.
Prethodnik	Friedrich Ebert
Nasljednik	Walter Simons (privremeni)

Rođenje	10. ožujka 1879. Berlin Njemačko Carstvo
Smrt	11. svibnja 1962. Düsseldorf Zapadna Njemačka
Politička stranka	nijedna
Zanimanje	odvjetnik

Hans Luther (Berlin, 10. ožujka 1879. - Düsseldorf, 11. svibnja 1962.) je bio njemački političar koji je od 15. siječnja 1925. do 12. svibnja 1926. služio kao njemački kancelar.

Rođen u Berlinu, Luther je u politiku ušao 1907. kao gradski savjetnik u Magdeburgu. Godine 1913. postao je tajnik Städtetaga, a 1918. gradonačelnik Essena. U prosincu 1922., kancelar Wilhelm Cuno je Luthera postavio za ministra hrane i agrikulture.

Tu poziciju zadržao je i 1924. kada je Wilhelm Marx postao kancelar. Luther je 1925. postavljen za kancelara, ali je Marx ponovo postao kancelar već 1926. Luther je nakon smarti Friedricha Eberta kratko služio kao privremeni njemački predsjednik.

Luther je 1930. postavljen za predsjednika Reichsbanka. Nakon toga je postavljen za njemačkog ambasadora u SAD-u, gdje je služio od 1933. do 1937., kada je otišao u mirovinu.

Luther je 1933. održao poznati govor na Sveučilištu Columbia. Nakon tog govora, Nicholas Murray Butler, predsjednik Columbije, je održao primanje u njegovu čast.

Nakon Drugog svjetskog rata, Luther se povukao iz mirovine kako bi služio kao savjetnik novoj vladi. Umro je 11. svibnja 1962. u Düsseldorfu.

Hans Luther na Wikimedijinoj ostavi

Njemački kancelari

Njemačko Carstvo
(1871. – 1918.)

Otto von Bismarck • Leo von Caprivi • Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst • Bernhard von Bülow • Theobald von Bethmann Hollweg • Georg Michaelis • Georg von Hertling • Princ Maximilian od Badena