Paldiski

Paldiski
Sjeverna luka
Sjeverna luka
Sjeverna luka
Koordinate: 59°21′N 24°03′E / 59.350°N 24.050°E / 59.350; 24.050
Država  Estonija
Okrug Harju
Gradska prava 1783.[1]
Vlast
 - guverner Toomas Uudeberg
Površina
 - Ukupna 59.9 km²[2]
Stanovništvo (2021.)
 - Grad 3,542[2]
 - Gustoća 59.10 stan. / km²[2]
Vremenska zona UTC+2 (UTC+3)
Poštanski broj 76806[2]
Karta
Paldiski na mapi Estonije
Paldiski
Paldiski
class=notpageimage|
Pozicija Paldiskog u Estoniji

Paldiski je lučki grad od 3,542 stanovnika[2] na sjeveru Estonije u Okrugu Harju.

Geografske karakteristike

Paldiski se prostire na zapadnoj obali poluotoka Pakri u Paldiskom zaljevu. Zajedno sa otocima Pakri, Poluotokom Pakri i Paldiskim zaljevom, teritorij grada iznosi 101,8 km² (60,2 km² bez akvatorija).[1]

Grad je dobro povezan autoputom i željeznicom[1] sa nedalekim (44 km) Tallinnom

Historija

Karta grada
Nekadašnja baza Sovjetske ratne mornarice

Današnji Paldiski osnovao je 1718. ruski car Petar Veliki kao pomorsku bazu za svoju mornaricu. Naselje se ispočetka zvalo - Rågervik kako se zvalo i starije švedsko naselje iz 17. vijeka.[3]

Rusi su ga 1762. preimenovali u Балтийский Порт (Baltička luka) i dodjelili mu status grada. Estonci su to baltiiski, izgovarali - paldiski, to je i ozakonjeno 1933.[3]

Paldiski je u periodu 1783.-96. bio administrativni centar rajona. Iako je ispočetka imao prednost u odnosu na Tallinn, jer se njegova luka nije ledila, nakon uvođenja ledolomaca 1870., promet je skrenut u Tallinn.[1] U međuratnom periodu Paldiski je do 1933. bio je gradić (1934 imao je 841 stanovnika) sa skromnom ekonomijom koja se svodila na ribarstvo i izvoz drvene građe za švedske tvornice papira.[1]

Sovjetski savez je 1939. u sklopu priprema za Drugi svjetski rat prisilio Estoniju na sporazum kojim Paldiski sa okolicom prepušta Crvenoj armiji za vojnu bazu. Stanovnici su raseljeni u u maju 1940.[1]

Za Drugog svjetskog rata grad su 28. aprila 1941. zauzele jedinice Wehrmachta, za vrijeme okupacije u Paldiskom je djelovao izbjeglički logor. Prilikom povlačenja 14. septembra 1944. - Nijemci su spalili veći dio grada (preživjelo dvadesetak kuća).[1]

Nakon rata za Estonske Sovjetske Socijalističke Republike u gradu i okolici djelovalo je devet različitih jedinica sovjetske vojske, naoružanih balističkim raketama sa nuklearnim bojevim glavama i nuklearnim podmornicama.[1] Kad je krajem 1968. izgrađen centar za obuku posada nuklearnih podmornica, grad je sa okolicom proglašen zabranjenom zonom, u njemu je na vrhuncu bilo smješteno i po 16 000 sovjetskih vojnika i oficira. Posljednji ruski vojnici otišli su 30. augusta 1994., a dva nuklearna reaktora su razmontirana 1995. Nakon odlaska ruske vojske broj stanovnika se radikalno smanjio, a porasla je i nezaposlenost.[1]

Paldiski je od 1995. do 1996. bio samo kvart grada Keile, a od tad je nezavisan.[3]

Privreda

Ekonomija grada danas se bazira na luci, zapravo na dvije luke; veća Južna kojom upravlja državno poduzeće AS Tallinna Sadam i manja Sjeverna kojom upravlja privatna firma Paldiski Sadamate AS. Uz to postoji i firma AS Paldiski Tsingipada koja se bavi pocinčavanjem.[1] U okolici po poluotoku instalirane su vjetroturbine snage 10.000 lMW.[4]

Paldiski je i danas garnizonski grad, u njemu je smještena Prva pješadijska brigada estonske vojske i kordon granične policije.[5]

Pobratimski gradovi

Paldiski ima ugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima;[6]

Izvori

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 „Paldiski” (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 6.10. 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Estonia: Counties, Cities and Towns” (engleski). City population. Pristupljeno 6.10. 2021. 
  3. 3,0 3,1 3,2 „History” (engleski). Paldiski Linn. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-08. Pristupljeno 6.10. 2021. 
  4. „City of Paldiski” (engleski). Pakri Science & Industrial Park. Pristupljeno 6.10. 2021. 
  5. „About Paldiski” (engleski). Paldiski Linn. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-08. Pristupljeno 6.10. 2021. 
  6. „Sister cities of Paldiski” (engleski). Sister cities. Pristupljeno 6.10. 2021. 

Vanjske veze

Paldiski na Wikimedijinoj ostavi
  • Paldiski (en)