Oakland Raiders

Oakland Raiders
Država Kalifornija
Grad Oakland
Stadion O.co Coliseum (53.200 mjesta)
Službena stranica http://www.raiders.com/
Uprava
Vlasnik Mark Davis
Generalni menadžer Reggie McKenzie
Treneri
Glavni trener Dennis Allen
Koordinator napada Greg Olson
Koordinator obrane Jason Tarver
Koordinator specijalnih timova Bobby April
Uspjesi
Osvojenih prvenstava AFL: 1967.
Super Bowl: 1976., 1980., 1983.
Konferencijski naslovi AFC: 4
Divizijski naslovi AFL Zapad: 3
AFC Zapad: 12
Sezona u doigravanju AFL: 3
NFL: 18

Oakland Raiders su momčad američkog nogometa sa sjedištem u Oaklandu u Kaliforniji. Natječu se u zapadnoj diviziji AFC konferencije. Klub je osnovan 1960. te se do 1969. natjecao u AFL ligi. Od 1982. do 1994. imali su sjedište u Los Angelesu, a dosad su osvojili jedan naslov prvaka AFL-a i tri naslova prvaka NFL-a. Domaće utakmice igraju na stadionu O.co Coliseum.

Povijest kluba

Počeci u AFL-u

Oakland je 1960. dobio AFL momčad nakon što je jedan od prvotnih gradova kandidata (Minneapolis) umjesto ponude AFL-a prihvatio ponudu NFL-a za momčad.[1] Prve dvije sezone Raidersi su igrali domaće utakmice na stadionima u San Franciscu, da bi se tek 1962. preselili u Oakland, na privremeni stadion Frank Youell Field. Prvi uspjesi stižu 1967. kada momčad predvođena quarterbackom Daryleom Lamonicom nakon 13 pobjeda u 14 utakmica regularnog dijela sezone osvaja naslov AFL lige. U toj prvenstvenoj utakmici pobijedili su Houston Oilerse 40:7 i tako ušli u drugi Super Bowl u povijesti. U Super Bowlu ih pobjeđuje legendarna momčad Green Bay Packersa predvođena trenerom Vinceom Lombardijem i quarterbackom Bartom Starrom 33:14. Iduće dvije sezone Raidersi osvajaju diviziju, ali gube u finalu AFL-a protiv New York Jetsa (1968.) i Kansas City Chiefsa (1969.). Također, 1969. momčad preuzima trener John Madden,[2] budući član "Kuće slavnih" NFL-a.

Prva dva naslova prvaka u Oaklandu

Raidersi 1976. konačno osvajaju svoj prvi naslov u povijesti. Regularni dio sezone završavaju sa 13 pobjeda i po peti put zaredom osvajaju diviziju. Pobjedama nad New England Patriotsima i ozlijedama oslabljenim Pittsburgh Steelersima u doigravanju dolaze do svog drugog finala. Uz pomoć MVP-a Super Bowla, wide receivera Freda Biletnikoffa, Raidersi pobjeđuju 32:14. Raidersi su pri vrhu i iduće tri sezone, a nova sezona iz snova im slijedi 1980. Momčad ovaj put vodi trener Tom Flores, a Raidersi predvođeni ofanzivnim linijašima Artom Shellom i Geneom Upshawom pobjeđuju San Diego Chargerse u konferencijskom finalu i ulaze u Super Bowl. U Super Bowlu XV pobjeđuju favorite Philadelphia Eaglese 27:10 i postaju prvaci po drugi put.

Treći naslov prvaka u Los Angelesu

Raidersi 1982. sele u Los Angeles [3] i u sezoni skraćenoj štrajkom pobjeđuju osam puta u devet utakmica, ali gube u divizijskoj rundi od Jetsa. Sezonu kasnije osvajaju diviziju sa 12 pobjeda. Predvođeni zvijezdama kao running back Marcus Allen, defensive end Howie Long i quarterback Jim Plunkett, u doigravanju pobjeđuju Pittsburgh Steelerse (38:10), Seattle Seahawkse (30:14) i u finalnoj utakmici Washington Redskinse sa čak 38:9. Tom pobjedom osvajaju treći Super Bowl u povijesti. Nakon trećeg osvojenog prvenstva, sreća počinje napuštati Raiderse. Unatoč tome, do 1994. pet puta dolaze u doigravanje, najdalje stižu 1990. kada u konferencijskom finalu gube od Buffalo Billsa s čak 51:3.

Ponovno u Oaklandu

Raidersi u utakmici protiv Miami Dolphinsa 2012.

Raidersi se 1995. vraćaju u Oakland,[4] ali prvih nekoliko sezona nemaju zapaženije uspjehe. Jon Gruden preuzima momčad kao trener 1998.[5] i za dvije godine ih dovodi do osvajanja divizije i konferencijskog finala gdje gube od kasnijih prvaka Baltimore Ravensa 16:3. Sličan uspjeh ponavljaju 2001. kada ih u divizijskoj rundi izbacuju New England Patriotsi. Nakon te sezone Raidersi otpuštaju Grudena i za novog trenera postavljaju Billa Callahana. Najbolju sezonu u novije doba Raidersi imaju 2002. Predvođeni quarterbackom Richom Gannonom (koji je izabran za MVP-a lige te sezone [6]) i po mnogima jednim od najboljih igrača američkog nogometa svih vremena wide receiverom Jerryem Riceom, Raidersi dolaze do Super Bowla po četvrti puta u povijesti. Tu ih čekaju Tampa Bay Buccaneersi koje predvode prošlogodišnji trener Raidersa Jon Gruden i defensive tackle Warren Sapp (budući član "Kuće slavnih"). Na poluvremenu Buccaneersi već vode 20:3, a utakmica završava pobjedom Bucsa 48:21.

Od 2003. do danas

Nakon Super Bowla 2002. Raidersi počinju niz loših sezona koji traje do danas. Do 2014. šest puta mijenjaju trenera i ni jednom ne uspijevaju doći do playoffa, a sve češće se pojavljuju i glasine o preseljenju momčadi nazad u Los Angeles.[7]

Učinak po sezonama od 2002.

Sezona Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u playoffu
Pobjede Porazi Neriješeno Plasman
2002. AFC Zapad 11 5 0 1. došli do Super Bowla (poraženi od Tampa Bay Buccaneersa 48:21)
2003. AFC Zapad 4 12 0 3. nisu se plasirali
2004. AFC Zapad 5 11 0 4. nisu se plasirali
2005. AFC Zapad 4 12 0 4. nisu se plasirali
2006. AFC Zapad 2 14 0 4. nisu se plasirali
2007. AFC Zapad 4 12 0 4. nisu se plasirali
2008. AFC Zapad 5 11 0 3. nisu se plasirali
2009. AFC Zapad 5 11 0 3. nisu se plasirali
2010. AFC Zapad 8 8 0 3. nisu se plasirali
2011. AFC Zapad 8 8 0 3. nisu se plasirali
2012. AFC Zapad 4 12 0 3. nisu se plasirali
2013. AFC Zapad 4 12 0 4. nisu se plasirali

Izvori

  1. „The Vikings Timeline”. vikingupdate.com. Pristupljeno 18. siječnja 2014. 
  2. „John Madden Biography”. profootballhof.com. Pristupljeno 25. siječnja 2014. 
  3. „Good guys wear black”. espn.go.com. 1. prosinca 2003.. Pristupljeno 25. siječnja 2014. 
  4. „PRO FOOTBALL; Raiders Run a Reverse Play Back to Oakland”. nytimes.com. 24. lipnja 1995.. Pristupljeno 25. siječnja 2014. 
  5. „Gruden Starts on Road To Raider Turnaround”. sfgate.com. 28. siječnja 1998.. Pristupljeno 25. siječnja 2014. 
  6. „Gannon named NFL MVP”. cbc.ca. 1. siječnja 2003.. Pristupljeno 25. siječnja 2014. 
  7. „Oakland Raiders' stadium woes makes move to Los Angeles inevitable”. sportingnews.com. 14. kolovoza 2013.. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 25. siječnja 2014.