Kćeri Božje ljubavi
| |||
Kratica naziva: | FDC | ||
Godina osnivanja: | 1868. | ||
Godina reorganiziranja: | |||
Reorganizator: | - | ||
Mjesto osnivanja: | Beč | ||
Franziska Lechner | |||
utemeljitelj: | Franziska Lechner | ||
krilatica: | |||
Službeni jezik: | |||
Sjedište: | Beč (do 1968) Grottaferrata u Italiji | ||
majka: | |||
čelni čovjek: | majka | ||
Roditeljski red: | |||
Redovi nastali iz ovog reda: | |||
Podredovi: | |||
Broj pripadnika: | 1100[1] | ||
Poznati pripadnici: | |||
Odijelo: | |||
Kćeri Božje ljubavi (latinski: Congregatio Filiae Divinae Caritatis, akronim: FDC) je ženski katolički crkveni red, čije su članice poznate po dobrotvornom radu.[1]
Historija
Kongregaciju Kćeri Božanske ljubavi osnovala je rođena Bavarka Franciska Lechner u austrijskom gradu Beču 21. novembra 1868. godine. Franciska je još kao mlada djevojka osjetila jak poriv da se posveti religijskom životu i počela tražiti svoje mjesto u crkvi. Jedno je vrijeme bila članica Sestara Notre Dame, zatim je nakon napuštanja te zajednice, radila po Švicarskoj gdje je osnovala bolnicu i nekoliko škola.[1]
Franciska je silno željela osnovati vlastitu kongregaciju, zbog tog je otišla u Beč, duhovni centar katoličke Austrije, i zatražila dozvolu za organiziranje ženske kongregacije. Kako je njena zajednica rasla, Franciska je prihvatila pravila sv. Augustina za svoje sestre. Započela je svoj posao otvaranjem domova sv. Marije kako bi osigurala dostojan stan brojnim mladim seoskim ženama koje su pohrlile u gradove za industrijske revolucije. Duboko svjesna loših uvjeta svoga vremena, bila je odlučna zaštititi ta nedužna bića od fizičkih i moralnih opasnosti koje su bile rasprostranjene u gradovima 19. vijeka. U vrlo kratkom roku sestre su počele otvarati škole u brojnim krajevima Austro-Ugarske, kao i domove za najsiromašne sugrađane.[1]
Osnivačica Franciska Lechner umrla je 1894. u Austriji, a njen posao danas nastavlja oko 1100 sestara, koje su poduzele korake za njenu beatifikaciju.[1] Danas sestre djeluju u sljedećim državama: Albaniji, Austriji, Argentini, Boliviji, Bosni i Hercegovini, Brazilu, Hrvatskoj, Češkoj, Ekvadoru, Engleskoj, Njemačkoj, Haitiju, Mađarskoj, Italiji, Kosovu, Poljskoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Ugandi, Ukrajini i Sjedinjenim Američkim Državama.[1]
Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. na više nacionalnih država brojni samostani Kćeri Božje ljubavi našli su se izvan granica Austrije te više nije bilo moguće upravljati njima iz Beča kao do sada. Zato se nakon dugih razgovora i promišljanja pristupilo osnivanju provincija po novonastalim državama. Pa su 11. oktobra 1919. osnovane su provincije u Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca i Poljskoj.[2]
Povezano
Izvori
Vanjske veze
- Službene stranice reda (en)
- Kćeri Božje ljubavi (Provincija Božje providnosti)
- p
- r
- u
Ančele • Augustinci • Barnabiti • Bazilijanke • Benediktinci • Bijeli Oci • Bosonoge karmelićanke • Bratstvo Jeruzalema • Cisterciti • Dehonijanci • Dominikanci • Družba misionara Krvi Kristove • Franjevci • Franjevci trećoredci glagoljaši • Ivanovci • Isusova mala braća • Malteški red • Kamaldolijanci • Kapucini • Karmelićani • Kartuzijanci • Kćeri Božje ljubavi • Kćeri Srca Isusova • Klanjateljice Krvi Kristove • Klarise • Konventualci • Lazaristi • Marijine sestre • Milosrdne sestre Sv. Križa • Misionari Presvetoga Srca Isusova • Misionarke ljubavi • Montfortanci • Oratorijanci • Oblati Bezgrješne • Palotinci • Pavlini • Pasionisti • Prebendari • Redemptoristi • Salezijanci • Sestre Kraljice svijeta • Sestre milosrdnice • Sestre Milosrdnog Isusa • Sestre Naše Gospe • Sestre pohoda Marijina • Sestre Presvetog Srca Isusova • Služavke Malog Isusa • Školske sestre franjevke Krista Kralja • Spiritanci • Teatinci • Templari • Teutonski viteški red • Trapisti • Uršulinke • Usmiljenke • Vasilijanke • Verbiti • Viteški Red Svetoga Groba u Jeruzalemu • Zajednica svetog Ivana