Julije Bajamonti

Julije Bajamonti (tal. Giulio Bajamonti) (Split, 4. kolovoza 1744. - Split, 12. prosinca 1800.), hrvatski liječnik, matematičar, književnik, sakupljač narodnih pjesama, skladatelj, glazbeni teoretičar, polihistor, filozof i enciklopedist.

Životopis

Obitelj i obrazovanje

Julije Bajamonti rodio se u splitskoj građanskoj obitelji koja se doselila iz Poreča 1704. godine.^[1] Osnovno obrazovanje stekao je u splitskom sjemeništu, nakon čega je studirao je medicinu u Padovi gdje stekao i doktorat, a po završetku studija radio je kao liječnik u Hvaru i Splitu.^[2] Oženio se pučankom, zbog čega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme živio i službovao u Kotoru. Imao je sina Emila i kćer Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orguljaš i zborovođa u katedrali, a kasnije je nastavio liječničku praksu.^[3] Bio je prijatelj Ruđera Boškovića i veoma cijenjen u Dubrovniku.

Intelektualni rad

Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja (volterijanac), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema feudalnom društvu i konzervativnoj Crkvi, bio izložen kritikama šireg građanstva Splita.^[4] Pisao je medicinske, povijesne, arheološke, etnološke, lingvističke, filozofske, prirodoznanstvene, nautičke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom, kemijom i astronomijom. Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stoljeću, kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije Svečana glorija, Passio nelle domenica delle Palme, Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij La traslazione di San Doimo. Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeću.^[5] Bio je jedan od najistaknutijih članova splitske Gospodarske akademije.

Nacionalni identitet

U vrijeme pada Mletačke Republike 1797. godine zalagao se za pripojenje Dalmacije sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1797. izlagao je u govoru da je Austrija nasljednica stare hrvatske države, a u vezi ujedinjenja sastajao se i s fra. Andrijom Dorotićem, najznačajnijim agitatorom za sjedinjenje s Hrvatskom. Smatrao se ilirskim (hrvatskim) domoljubom i iznimno se zanimao za hrvatski jezik, narodne običaje i predaju.

Zanimljivosti

Julije Bajamonti je bio Fortisov prijatelj i pratilac na putovanjima po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, običajima, narodnim vjerovanjima i životu stanovnika Dalmacije.^[6]

Djela

• Storia della citta di Spalato (Povijesni zapisi grada Splita; objavljeni 1975.)
• Bajamonti, Giulio (1786). Storia della peste que regnò in Dalmazia negli anni 1783-1784. Venezia: Vincenzio Formaleoni. Pristupljeno 2012-03-11. 
• O moralu
• O čovjeku
• O gradskoj gluposti
• O nacionalnom ponosu
• Se al medico disconvenga la poesia e la musica, in: Nuovo giornale enciclopedico d’Italia (Venezia: Luglio, 1796.), 93-120 (hrvatski prijevod Liječnik i glazba, u: Julije Bajamonti, Zapisi o gradu Splitu (Split, 1975.), 309-321
• Muzički rječnik (Ms., ca. 1788)
• Bajamonti, Giulio (1789). Elogio del Padre Ruggiero Giuseppe Boscovich. Ragusa. 

Skladbe

• Passio nella domenica delle Palme za četveroglasni zbor i gudački orkestar (1768. Split)
• La traslazione di San Doimo, Componimento drammatico ossia oratorio (Bajamonti) za sopran, zbor i orkestar (1770. Split)
• Passio del Venerdi Santo a četveroglasni zbor i gudački orkestar (1782. Split)
• Requiem per le solenni essequie decretate dal Senato di Ragusa a suffragio dell’anima dell’imortale ab. Boschovich (1787. Dubrovnik)
• 54 moteta, među kojima Coelo tonante za bariton in gudački kvartetr
• 17 misa: 4 za dva glasa (G, G, B, c), 11 za tri glasa (3 G, 2 F, 2 B, Es, a, c), 2 za četiri glasa (A, B)
• 8 Tantum ergo
• 2 Stabat Mater
• 3 Te Deum
• Magnificat
• simfonija u C duru za 2 violine, violu, fagot, 2 oboe i 2 roga
• allegro za flautu solo
• sonata u C Duru za orgulje (1776.)
• sonata u F Duru za orgulje
• sonata u B Duru za orgulje
• 5 gudačkih kvarteta
• Salve Regina, za sopran solo, dvije violine, violoncello i basso continuo.

Bilješke

1. ↑ Kečkemet, D., Ante Bajamonti i Split, str. 31.
2. ↑ Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 357.
3. ↑ Opća enciklopedija, sv. I.
4. ↑ Kečkemet, D., Prošlost Splita, str. 83.
5. ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II.
6. ↑ Fortis, A, Put po Dalmaciji, str. 173.

Literatura

• Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji, Split, 2004. ISBN 953-214-123-5
• Kečkemet, Duško, Ante Bajamonti i Split, Split, 2007. ISBN 978-953-7088-44-6
• Kečkemet, Duško, Prošlost Splita, Split, 2002. ISBN 953-214-006-9
• Opća enciklopedija, sv. I., Zagreb, 1977.
• Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II., Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-00-7