Engelbrekt Engelbrektsson
Engelbrekt Engelbrektsson | |
---|---|
Portret Engelbrekta Engelbrektssona iz 19. vijeka | |
Švedski regent | |
Vladavina | 1434. - 1435. |
Prethodnik | Erik od Pomeranije |
Nasljednik | Erik od Pomeranije |
Rođenje | oko 1390. - |
Smrt | maj 1436 pored Örebra, Švedska |
Engelbrekt Engelbrektsson (-, oko 1390.. - pored Örebra, maj 1436.[1]), bio je švedski nacionalni heroj vođa pobune u 15. vijeku protiv Erika Pomeranskog kralja Kalmarske unije, ujedinjenih kraljevstava Švedske, Danske i Norveške.[1]
Biografija
Engelbrektsson je bio sitni plemić njemačkog porijekla, vlasnik jednog manjeg rudnjika u švedskom Bergslagenu.[1]
Kad su u ljeto 1434. rudari i seljaci iz Bergslagena digli bunu protiv ekonomski katastrofalne i neustavne politike apsolutistički nastrojenog Erika od Pomeranije, izabrali su Engelbrekta za svog vođu.[1] Izvrsni početni uspjesi Engelbrektove pobunjeničke vojske protiv Erikovih snaga, potaknuli su i plemstvo i svećenstvo da se pridruže buni, pa je ona na taj način dobila karakter općenacionalnog revolta.[1]
Sklopljeno primirje u novembru 1434. rezultiralo je potpisivanjem sporazuma početkom 1435. i povratak na početno stanje prije pobune - status quo.[1] Iako je Erik od Pomeranije obećao Šveđanima da će poštivati njihova ustavna prava, ubrzo je postalo jasno da je samo fingirao i postupio s lošom namjerom.[1]
Nakon obnove neprijateljstvava u januaru 1436., Engelbrekt je ponovno stao na čelo ustanika i napao brojne kraljeve utvrde, zauzevši među prvima Stockholm.[1]
Ali su tad izbile svađe i sukobi među švedskim plemstvom, pa je maju 1436. jedan od njih Magnus Bengtsson - ubio Engelbrekta Engelbrektssona.[1]
Njegova smrt demoralizirala je ustanike, pa je Erik od Pomeranije uspio zavesti red. Ipak je tinjajuće nezadovoljstvo i uspomena na Engelbrekta, kojeg je smrt pretvorila u nacionalnog heroja, dala Šveđanima potrebnu snagu da svrgnu Erika do ljeta 1439.[1]
Izvori
Prethodnik: | Švedski regent | Nasljednik: |
Erik od Pomeranije | Erik od Pomeranije |
Vanjske veze
- Engelbrekt Engelbrektsson na portalu Encyclopædia Britannica (en)
- p
- r
- u
cca. 970–cca.1060 |
---|
c.1060–c.1130 1160–1161 | Stenkil (Stænkil) • Erik Stenkilsson · Erik Pagan • Halsten • Anund Gårdske • Håkan Crveni • Halsten · Inge Stariji • Blot-Sweyn • Inge Stariji • Filip Halstensson · Inge Mlađi • Ragnvald Knaphövde • Magnus Jaki |
---|
c.1130–1250 |
---|
1250–1364 | Valdemar Birgersson • Magnus Ladulås • Birger Magnusson • Mats Kettilmundsson 2 • Magnus Ericsson3 • Erik Magnusson • Magnus Ericsson · Haakon Magnusson3 |
---|
1364–1389 |
---|
regente
1389–1523 | Margaret I od Danske4 · Erik od Pomeranije4 • Engelbrekt Engelbrektsson • Erik od Pomeranije4 • Karl Canutesson • Erik od Pomeranije4 • Karl Canutesson • Christoffer4 • Bengt Jönsson (Oxenstierna) · Nils Jönsson (Oxenstierna) • Karl Canutesson3 • Jöns Bengtsson Oxenstierna · Erik Axelsson Tott • Christian I4 • Kettil Karlsson (Vasa) • Karl Canutesson • Kettil Karlsson (Vasa) • Jöns Bengtsson Oxenstierna • Erik Axelsson Tott • Karl Canutesson • Sten Sture Stariji • Hans II4 • Sten Sture Stariji • Svante Nilsson • Erik Trolle • Sten Sture Mlađi • Christian II4 • Gustaf Eriksson (Vasa) |
---|
1523–1654 |
---|
Hessen-Kassel
1654–1751 |
---|
1751–1818 |
---|
od 1818 |
---|