Bunjevački

srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori
policentrični srpskohrvatski standardni jezik
usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti
srpska varijanta · hrvatska varijanta ·
bosanska varijanta · crnogorska varijanta
štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski)
kajkavski (ekavski · ikavski)
čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski)
torlački (ekavski · našinski)
užički · romanosrpski · bunjevački
gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski
slavenosrpski
  • p
  • r
  • u
Štokavski poddijalekti

Bunjevački, ikavski novoštokavski dijalekt koji govore Bunjevci u Bačkoj. Bunjevački nije u službenoj upotrebi u Srbiji, ali se upotrebljava u školstvu i nekim medijima; npr. u Subotici na bunjevačkom izlaze Bunjevačke novine,[1] dok Radio televizija Vojvodine emituje deo svog programa i na bunjevačkom.[2]

Istorija

Prva škola na bunjevačkom otvorena je u Somboru 1717. godine, a potom su škole otvorene i u Baču (1734), Gari (1735), Bođanima (1741) i Subotici (1752).[3] Godine 1745, grad Subotica dobija svoj statut napisan na bunjevačkom,[4] dok je 1850. bunjevački ozvaničen i u službenoj upotrebi u Subotici.[3] Ugarskim zakonom iz 1868. godine, nemađarskim narodima su bila zagarantovana prava u školstvu, ali je u praksi bunjevačka nastava bila potiskivana nastavom na mađarskom jeziku.[3]

Demografija

Prema popisu iz 1910. godine, 33.247 građana Subotice se izjasnilo da im je bunjevački maternji jezik. Tokom postojanja Jugoslavije, govornici bunjevačkog su, u rezultatima popisa, svrstavani u govornike srpskohrvatskog jezika.

U rezultatima popisa iz 2002. godine u Srbiji prikazani su samo govornici većih jezika, dok su građani koji su se izjasnili da im je maternji jezik bunjevački, svrstani u kategoriju „ostali jezici“.

U rezultatima popisa iz 2011. godine, 6.835 stanovnika Srbije se izjasnilo da im je maternji jezik bunjevački.[5]

Osporavanja bunjevačkog

Nacionalni savet Bunjevaca u Srbiji je 2004. godine od prosvetnih vlasti AP Vojvodine zatražio da se u osnovne škole uvede nastavni predmet "Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture".[6] 2005. godine je Pedagoški zavod Vojvodine odobrio plan i program ovog nastavnog predmeta.[7] Ovome se usprotivio Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i objavljeno je "otvoreno pismo" u kojem se traži da vlasti "prestanu poticati podjele hrvatske etničke zajednice u Vojvodini, uključujući tu i potporu podjeli jedinstvenoga književnoga jezika kojim se služi hrvatski narod svagdje u svijetu".[8] U pomenutom pismu je takođe navedeno da "Bunjevci, osim u Srbiji, žive i u Mađarskoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te da se njihova pripadnost hrvatskomu narodu u pitanje dovodi samo u Srbiji", da "Bunjevci govore novoštokavsko-ikavskim dijalektom, koji je općenito najrašireniji hrvatski dijalekt i na kojem se temeljio hrvatski književni jezik u XVIII stoljeću", kao i da je "književnost bačkih Bunjevaca od svojih početaka integralni dio hrvatske književnosti i da je njezin jezik po svemu (grafiji, pravopisu, leksiku, morfološkim i sintaktičkim obilježjima te najfrekventnijim načinima stilizacije) hrvatski".[9]

Nakon ovih političkih reakcija, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu je suspendovao odluku Pedagoškog zavoda Vojvodine i zatražio mišljenje od SANU i VANU o bunjevačkom jeziku.[10] U odgovoru koji je stigao od SANU, a koji je potpisao akademik Zoran Kovačević, navedeno je da SANU smatra da "bunjevačkoj nacionalnoj manjini treba omogućiti izučavanje maternjeg, odnosno bunjevačkog jezika sa elementima nacionalne kulture u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja, što je u skladu sa zakonskim propisima".[11] Međutim, od VANU je, sa potpisom akademika Julijana Tamaša stigao odgovor da VANU smatra "kako je usmenu i pisanu jezičku tradiciju Bunjevaca kao regionalne zajednice najbolje opisivati neutralnim nazivom ‘govor’, čime bi se izbegla politizacija statusa termina i pojmova tipa ‘nacionalni jezik’ i ‘dijalekat’".[12]

Nakon konsultacija Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu sa Nacionalnim savetom Bunjevaca, doneta je kompromisna odluka da se u nastavu uvede predmet "Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture", kako bi se izbegla upotreba termina "jezik".[13]

Izvori

  1. ↑ Bunjevačke novine
  2. ↑ Drugi Program:Radio-Televizija Vojvodine
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 „Hronika - drugi pišu, Izučavanje bunjevačke nacionalne kulture?, Bunjevačke novine, Februar, 2006.”. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-05. Pristupljeno 2021-08-17. 
  4. ↑ Etnolingvistička i istorijska istraživanja o Bunjevcima (Zbornik radova), Matica srpska, Novi Sad, 2008, str. 19.
  5. ↑ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga4_Veroispovest.pdf (strana 16)
  6. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 139)
  7. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 140)
  8. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 140)
  9. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 140)
  10. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 140-141)
  11. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 141)
  12. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 141)
  13. ↑ http://godisnjak.zkvh.org.rs/attachments/article/242/godisnjak2009_139-155.pdf Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u (strana 142)

Vidi još

Spoljašnje veze

  • bunjevac.com Arhivirano 2011-08-12 na Wayback Machine-u
  • „Bunjevačke novine“ - novine na bunjevačkom jeziku
  • Bunjevački jezik
  • Bunjevac Croatian Cultural and Educational Society in Serbia, Matija Gubec Tavankut, matijagubec.rs Arhivirano 2021-11-04 na Wayback Machine-u
  • Bunjevac National Council in Serbia, bunjevci.net
  • Bunjevci in Senj (Croatia)
  • Croat National Council in Serbia (Bunjevci, Coats, Šokci), hnv.org.rs
  • Croatian Cultural Centre "Bunjevačko kolo" for Croats, Bunjevci, and Sokci in Serbia Arhivirano 2021-10-16 na Wayback Machine-u
  • HIC Arhivirano 2015-09-24 na Wayback Machine-u Međunarodni znanstveni skup "Jugoistočna Europa 1918.-1995."
  • Hrvatska revija br. 3/2005. Arhivirano 2012-02-08 na Wayback Machine-u Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.) – Bunjevci u jugoslavenskoj državi
  • Ivan Ivanić: O Bunjevcima (Subotica, 1894)
  • Representations of Bunjevci in Hungary
  • The Croatian Bunjevci, croatianhistory.net