Ekavski izgovor
| srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori |
|---|
| policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski |
|
Ekavski izgovor (također ekavica, ekavština), jedan je od triju izgovora srpskohrvatskog jezika u kojem je praslovenski samoglasnik jat (ě) zamenjen sa e (vréme, lȇp, dèca, vȅtar). Pored ekavskog, u srpskohrvatskom jeziku je standardni govor i ijekavski, dok ikavski izgovor nije standardizovan. Danas je ovaj izgovor dominantan u srpskom jeziku, mada u Vukovo doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma tome težila.
Narodni govori koji koriste ekavski izgovor jesu govori Vojvodine, govori centralne, istočne i južne Srbije, neki govori severne Slavonije te istočne Istre i Cresa, kao i većinom hrvatsko kajkavsko narečje.
U ekavskim narečjima stari glas jat zamenjuje se glasom e. U mnogim ekavskim dijalektima prisutna je potpuna ekavština, što znači da se svaki jat zamenjuje sa e, dok se u ekavskom izgovoru standardnog jezika u nekoliko slučajeva jat zamenjuje i sa i (npr. noviji, dolivati, nisam, dodijati itd.).
Pored srpskohrvatskog, zamena jata glasom e koristi se i u slovenačkom i makedonskom jeziku te u zapadnim bugarskim dijalektima.
Vidi još
- ijekavski izgovor
- ikavski izgovor
- jat (slovo)
- srpskohrvatski jezik
